Naime, te banalne, ali jako istinite riječi pjevušim često dok šetam i pješačim ovim mojim " carstvom tišine i spokoja " i kroz ovu moju najdražu prijateljicu ... Dunkelsteinerwald !!! (prev. tamna kamena šuma ... iliti moja šuma draaaga !!! ) Riječi te omiljene mi pjesme koje se mogu pjevušiti u raznom kontekstu, riječi su i melodija koja me sjeća, zaista na mnogošta. Muzika koja često budi i ona najdublja osjećanja ljubavi, sreće, radosti ... i koja prenese me često, tamo negdje daleko, u onu moju sretnu mladost ili u neku Radost životnu !!! Ali je to i pjesma koju , onako lutajući kroz ova moja "misaona prostranstva" pjevušim tiho, pa i u nekim trenucima bola, tuge, sjete i žalosti. Nekad me ta divna pjesma ... onako baš razveseli i uzbudi ... ali ponekad me stvarno shrva i još više rastuži, kao evo i sad ... nažalost baš sad, evo upravo ove uskršnje večeri !!!
Lome se godine, lome se godišnja doba, dolazi nam novo Proljeće ..., a ruše se svjetovi !!!
Majka moje supruge, teško je bolesna ... i na umoru je. Moj, još jedini živuči i dragi mi Strikan je isto tako, ovih dana na umoru. Dani mu se broje, i gotov je ... za dan, dva ili pet ... dana ili mjeseci, svejedno je. A nedavno je na Ahiret posla i draga mi tetka Suada, odmah za njom i tetak Huso, a godinu prije njih i draga moja tetka Sadeta. Na pola godine prije i tetak mi Djurica ode, pa dragi moj Vehid umrije ... pa u Raj ode i draga mi teta Tonka ... ima li kraja ???!!! Bože, ima li kraja !!!
Znam da ga nema. Ustvari, tek je počelo. I znam da će se ovaj "brodolom" moje familije, narednih godina i nastaviti. Nažalost, znam. I ko fol ... spremam se na to ???!
A danas mi moja draga mati, ona jedina i ona što vene tamo negdje daleko ... stara i sama, na ovo uškrsnje veče; na sve to mi reče da je i ona već odavno na toj "listi čekanja" i da je samo Bog dragi još čuva !!??! I navede mi još neke "naše" koji su već odavno na toj istoj listi sa njom , u toj istoj strašnoj čekaonici smrti ... a ja, samo osta` , onako šuteći !!! Osta` i ne znadoh nekoliko sekundi, šta da kažem. Ne znam šta mi bi ???
Totalni muk. Šuti ona ... šutim ja. Strašno.
A sjetih se onda večeras onog, jedno šesn`est puta odgledanog filma Titanik. I sjetih se večeras svih onih brodolomaca, tamo.I kontam nešto ... gledam u mislima onaj brod, kako se lomi. Isto, k`o što sad gledam ovu moju užu i širu familiju ... kako se lomi i prelama na dvoje !!! Možda glupa komparacija, ali nešto mi dodje, ... pa tako zamislih. Lomi se Titanik moje, nekad velike i mnogobrojne familije ... LOMI SE, materemi !!! I isto ko na onom Titaniku s filma , jedni padaju i tonu u ocean Sjećanja, a mi neki lafo sretnici se čupamo i živimo još neko vrijeme ... čekajući neki novi Titanik !!! Ili, neku svoju nafaku.
Prolazi, sve prolazi ... nestaje, sve nestaje ........ godina za godinom ...
A nisam večeras šetao sam. Šetao sam sa Dajanom. I nisam rekao puno. Nisam rekao ustvari ništa. Nismo puno rekli, ni ona, a ni ja. Samo smo hodali i gledali. I samo mi par puta, u zanosu reče: " Vidi Gorane, behar ... kako je divno !!!!!"
Kako samo divno zvuči ta riječ ... BEHAR !!!
