Bio jednom, .... jedan Chombe !!!

Proljeće je..... pričamo lijepe priče !!!

Došavši sa familijom one, već davne i otužne `92. godine u Austriju, već nakon par mjeseci boravka u Beču sam sticajem okolnosti, nekom nafakom ili Božjom voljom, dospio u malo živopisno austrijsko mjesto Oberwölbling, gdje živim i dan-danas.

A Oberwölbling ustvari nije ni mjesto, već jedno malo veće urbano selo, u neposrednoj blizini glavnog grada Donje Austrije, St. Pöltena. Selo, koga s jedne srane okružuju vinogradi i polja suncokreta, a s druge Dunkelsteinerwald, prostrana i prelijepa šuma u kojoj čini mi se doživjeh najljepše momente svog petnaestogodišnjeg bitisanja u ovoj prelijepoj zemlji. Ali, nisam htio ustvari pričati o toj ljepoti i tim momentima, već o nečemu sasvim drugome.

Prve godine po dolasku u Oberwölbling, gdje na sreću, ili nesreću ( ??? ) nije bilo " naših ", tj. zemljaka iz naše domovine Bosne, bili smo naravno prinudjeni odmah pokušati uklopiti se i integrirati, u tu novu sredinu. Upoznati se i saživjeti najprije sa komšijama, pa poslije i sa mnogim drugim, novim nam sugradjanima tog mjesta gdje se " spustismo ", ... i padosmo haman " ko s Marsa "I!!!

Ali, imali smo Bogu hvala, odmah na samom početku veliku sreću i zadovoljstvo upoznati se i zbližiti sa, meni i danas dragim, sličnim mi i jako bliskim ljudima. Jer, sa njima poslije doživjeh puno prelijepih i prijatnih momenata, odlazeći na izlete, u predivne šetnje po šumama i austrijskim gorama, na Wanderunge, na planine, jezera i predivne rijeke austrijske... ali bogami i na zabave razne i Festove, kojih je u ovoj našoj okolini i provinciji, pogotovo ljeti ... jako puno.

I bilo je tu, svih tih godina, svega !!! I bilo nezaboravnih koncerata, i raznih Festova, i pravih derneka i dobrih furki po Austriji. Ali, kad bih morao izdvojiti one najbolje koje će mi posebno i zauvijek ostati u lijepom sjećanju, i one koje najviše pamtim, one koje nikada neću zaboraviti ... odabrao bih dvije.

Prvi takav dozivljaj bio je Jazz-festival u Wiesenu, one davne 1995. Ludo i nezaboravno !!!

Taj je Wiesen, ustvari nešto k`o neki "austrijski Woodstock" !!! Samo što taj Woodstock traje čitavo ljeto i što se tamo svakog vikenda održava, neki drugi fest. Jedan vikend se pichi samo Blues, drugi Reggea, treći Hard rock, četvrti Jazz ... i sve tako, ... sve do septembra. I tamo se okupljaju bendovi razni, iz cijeloga svijeta. I na stotine hiljada ljudi, puna dva mjeseca. A jednom tamo bio .......... i ja, Chombe !!!

Te smo se godine tamo odvezli onim narandžastim VW-busom ... Suzi, Peter, Klaus,Karin, Markus, Agnes i ja. I provedosmo u Wiesenu na tom Rock-Festivalu, tri nezaboravna dana i tri besane noći !!! Sama svirka i nastup različitih bendova na bini me i nije previše oduševio, koliko sva ta atmosfera i sama furka na Festivalu, odnosno okolo njega. Naime posvuda okolo, po šumi i po jednoj velikoj livadi razapeto je cijelo ljeto na stotine ili mozda hiljadu šatora !!! A uz njih parkirano i bezbroj motora, svakojakih vozila i raznih drugih čuda. Svega na hrpi i raje svakojake, što se mota posvuda okolo i okuplja oko logorskih vatri što gore po svu noć ... pa repera, pa frikova, pa rockera i pankera, jazzera i drugih nekih jazavaca, sto ne spavaju po tri dana i tri noći ... I sto ruzze do besvijesti !!! Kao i mi što smo, uostalom. Uglavnom, sve u svemu prava ludnica ... i jedan sveopšti haos !!!

Po dolasku tamo, na taj Festival jedva pronadjosmo mjesto za onaj nas cvjeticima isarani, narandžasti VW-bus. I to u komšiluku neke nemoguće odvaljene raje iz Vienne. Naime, odmah na par metara od nas je kampovao "čopor" nekakvih otkačenihih Bečlija i Bečlijki,... njih otprilike dvadesetak, u dva šatora. I tad sam kod njih vidio čudnovatih fazona svakakvih, a bio mi je posebno dobar onaj jedan, tada prvi put vidjen. I jako dobar. Bilo je ljeto, mjesec juli i jako vruće. A oni odmah po dolasku, iskopali u zemlji rupu, metar duboku i tu drzali svu cugu, poklopljenu nekakvim drvenim poklopcem, tj. daskom. I iz tog " trapa ", se vadila uvijek hladna piva ili vino, haman ko iz friza il` podruma !!! Pa smo se i mi odmah po dolasku prišlepali i pohranili svoju cugu u taj trap. Bili smo tu u kampu, tri dana i tri noći. I svih tih dana i noći, uvijek nam bila hladna cuga, ko iz friza !!!

Eh, prvo veče smo ušli u onaj ogradjeni prostor, na koncert " OSIBISE " i još nekih Afro-rockera (upad bio 500 ATS !!!). A naredne dvije noći smo se zezali po kampu sa svakakvom rajom, sjedeći oko vatri i zabavljajući se dobro i bez tih eminentnih muzičara i Jazzera, tamo na toj skupoj bini. I bila fešta prava, nezaboravna !!! Sviralo se i dernečilo po tom ludom kampu vazdan i po svunoć ... posvuda raja sa gitarama, flautama, nekakvim bubnjevima, tam-tam udaraljkama i čudnim instrumentima. Po svu noć se plesalo, pjevalo i budalesalo do zore !!! Ma, jebo Osibisu !!!To okolo je bilo puno bolje. Preko dana bi se, obično oko podne odvezli na obližnje jezero, gdje smo se brčkali, kupali, orandžade pili, spavali u hladovini ... i uglavnom, dolazili sebi. Kao i mnogi drugi, iz kampa. A ove Bečlije do nas, nisu danima nigdje ni išli !!? Čak ni na jedan jedini Koncert nisu otisli ... ni na jezero, ma nigdje !!? Već su se svih tih dana samo muvali tamo oko šatora i zabavljali s rajom. Od jutra do sutra, od sabaha do sabaha... i tako, iz dana u dan. Pa jarane, kol`ko ko izdura !!?

Mi bogami, eto izdurali haman, tridana i tri noci.I kraj zabave.
ENDE.


Eh, drugi i ujedno moj najbolji dernek u Austriji je bio Country Fest u Karlstiftu !!!

Nezaboravan doživljaj, u jednom malom mjestu na samoj tromedji Austrije, Njemacke i Česke. A bio je to čini mi se zaista moj najbolji dernek u Austriji. I pošto je bio tako dobar, ponovio sam ga sljedećih par godina, opet !!! Pa ih je bilo već, evo nekoliko ..., " tih najboljih " !!!!

Taj fest i slične manifestacije u tom Karlstiftu se održavaju inače, usred šume, na jednom proplanku, gdje je izgradjeno i osmišljeno čitavo manje Western-selo. Kao iz onih filmova sa divljeg zapada, ... sa salunima, kafanama, štalama, konjima i kočijama, pa terasama i kockarnicama, te ostalim sadržajima ... a nasred tog Western-sela, su skontali veliku binu i plesni podij, na kojem se dešava i glavna zabava.

Odvezli smo se tamo nas nekoliko, opet onim legendarnim i cvjetićima išaranim, narandžastim VW-busom. Kad smo došli ispred sela, vidjesmo opet na stotine motora, buseva, čudnih vozila i čudesa raznih ... i jako puno, one " prave raje " !!! I opet bijaše otkachiška prava, k`o na onom Wiesenu !!! Opet bilo ko na Woodstocku, samo malo drugacije.

Popodne i naveče su na toj centralnoj bini, negdje od petce pa do ponoći, razni bendovi improvizirali svašta-nešto i sviruckali Country muziku, ... a mi se zezali i zabavljali s rajom okolo, cugali po salunima, pa se i sjaranili sa nekim frikovima iz Čehe (sjećam se i dan-danas moje spike na srp-hrv-českom sa njima ... a razumjeli smo se odlično, uz Schremser-Bier, naravno !!!. Bilo je tu i druge svakakve i dobre raje, pa sam se naveče osjec`o ... e praaaavo dobro.

Ehhhhh, a onda negdje oko ponoći nasta gužva i krkljanac !!! Tad naime, izadjoše na binu neki divlji momci, nekakvih pet muzičara i ludaka (četri e-gitare i bubnjar ... haos-postava !!!) i napraviše nezaboravan dernek i lom !!!! I ufuraše nas ti momci i razvališe, ono totalno !!! Krenu tada kao neki stampedo ... i ludnica prava !!! Cirka oko tri sata teškog metala i urnebesnog rocka ... ali onog pravog, što mi i danas teče venama ... onog, do jaja !!!) Tri sata, sve poznate stvarke, i fitness non-stop ... samo sa jednom kratkom pazuom od desetak minuta.

Nas nekoliko stotina "razuzdanih plesača", (ostali su sjedili okolo za stolovima ili stajali po šankovima ... i uskakali povremeno), nas na stotine izmješanih aus-njem-českih rokera, frikova, junkyja, andjela i djavola, kauboja i indijanaca ... nas dvjesto-tristo raspomamljenih rockera ( a bio je tu medju njima i jedan razuzdani bosanski izbjeglica, hehe) smo napravili hrkljuš kakav nisam doživio, valjda nikad !!! Samo ubitačni ritam i stroga pržiona ... ZZ Top, Purple, Uriah Heep, ACDC, Black Sabath, Stonsi, Adams, Bon Jovi, Zeppelini, Doorsi itd.itd.itd. !!! A bilo nas je bogami tu noc svakakvih i posvuda ... po stolovima i banderama ... aj, majko moja mila !!! A pitaj Boga, šta se tu samo pive polokalo ... i još koječega konzumiralo ... !!! U onoj kratkoj pauzi, grupa Švaba do nas naruči krigle piva, pa je zališe u momentu jedan drugom po glavuši !!! Ko fol, neko hladjenje i jeba !!! A onda krenusmo i mi ostali, za njima !!! ... tuširanje pivom. I ludilo. Poskidalo se sve do pasa, grlimo se, nešto skandiramo na engleskom i pjevamo, polijevamo se pivom i sprehamo nekakve gluposti ... a svi bolan ko jedan , sve ko neka stara raja ... sve sami koncertni veterani i rockeri,... eh da, ... ko nekad u Boriku !!! Sve me to na nešto sjeti ... sve me to na mladost moju nezaboravnu podsjeti ... sve me tu noć na nešto davno i ono nešto nezaboravno podsjeti !!! Na nešto što je bilo jednom, nekad davno ... i što neće biti, valjda nikad više.

I to je bilo ono najbolje u svemu tome !!! To je ono, što sam ja doživio tad i u ovih petnaest zadnjih godinica mog života ... i nikad više. I zato to i pamtim tako dobro. I zato to neću zaboravit´ nikad !!! To je ono, što sam u mladosti doživljav`o često, a sad u ovom nekom novom i drugome životu ... nema više !!! Ende. To je na tom festu bilo ono sto valjda možes doživjeti, možda samo još jednom u ovom votaži. I nikad više. Da, možes još uvijek ... ako imadneš sreću ... ili, ako uspiješ.

Eh, Countyfest ... nešto nezaboravno... sjećam se dobro, tamo negdje oko četvrtce ujutro udjosmo polumrtvi, predozirali sa skakanjem, kriglama i pivom u jedan Saloon. Tamo su neka tri tipa još uvijek sviruckali Country i izvodili neke karafeke na violini, gitari i bendžu, ali je nama već bilo svejedno šta dečki sviraju !!! Naručili smo pravu kaubojsku kafu, u onim orginalnim izlupanim limenim lončićima i posjedali po podu, medju raju. A oko nas, cirka stotinu dusha !?!!!!I taman sto sjedoh da dodjem malo sebi, a već mi jaro Čeh do mene pruža tompus ... i kaže mi:"Evo ga BROTHER, za dobro jutro!!! "Ooooo, mein Gott !!!

Sljedeće godine smo supruga i ja, Bogu hvala dobili sina. Rodio se naš Dario !!! I obaveze su samim tim postale puno veće, a vremena i mogućnosti za koncerte i dobre furke, sve manje.

Karin se u medjuvremenu udala i odselila za Viennu. Peter je konačno diplomirao na faksu, oženio se, ošisao se skroz nakratko, počeo furat sako i odijela, ... i uozbiljio se totalno. Markus se vratio u svoj rodni St.Georgen, gdje je napravio kucu i skonto divnu cetveroclanu Familly. Tamo zivi i dan-danas. I vidjamo se jako rijetko. A prelijepa Agnes se vratila u Čelinac !!!Jebga.

A i ja sam se uozbiljio ... ono skroz !!!Postao sam nekakav Herr Kampara i odavno se već pozdravio sa starim dobrim Chombetom !!! Safato me, eto život ... i problemi životni, svakojaki. Zastor je pao, svirači su otišli sa bine, upalilo se ono svjetlo k`o na groznom fajrontu ... a frikovi su "umrli", valjda zauvijek. A s njima i Chombe u meni. Nema više bisa, nema više koncerata, nema dobre furke i zabave ... nema više ništa !!! Ende.

I evo, već godinama slušam sve više klasiku, slušam narodnjake i Halida Bešlica. I odličan mi ... Dobar skroz.

Tek ponekad, s vremena na vrijeme se nadjem opet sa Peterom i Markusom ... i sa starom skvadrom, na nekakvim dosadnim austrijskim ljetnim festovima, gdje se uživo sviraju zabavne pjesmice i austro-Volksmusik. Mirnjak strogi i laganica. Djeca trčkaraju oko nas ... ili nam sjede ili spavaju po krilima. Naruči se obično neka monotona večera, litrica-dvije vina ili gemišta, malo šuplje priče ... i to je to. Obično nam na kraju muzičari odsviraju "Griechisches wein" od Ude Jürgensa za laku noć, naručimo Sacher torticu, kaficu ili još po jedan MarillenSchnaps za kraj balade ... i to je sve !!!

Ende.

Post scriptum :

Al `prošlo ljeto, Bog me dragi blagodari !!!! Prošlo ljeto se desi opet, ono što mislio sam da je vć odavno proslošt. I da ostade samo još u nekom lijepom Sjećanju !!! Prošlo se ljeto u junu, pod nekom jabukom ispred Franzovih Heuriga, sakupismo opet nas petorica rockera i ahbaba starih.
I dogovorismo se ... pa se i odvezosmo opet tamo ... na onaj Countryfestl u Karlstift !!!!!!!!!!

Ehhhh, ovaj put su Kauboji iz Omerwölblinga pošli sa nekim, sedam metara dugim Markusovim Volvom ... i Wohnwagenom, dje smo lafo spavali !!! Jebga šta ćes ?!, tehnika napreduje ... i mijenja se. Sve se mijenja, pa i mi sami. Deset smo godina zreliji i stariji, deset godina smo pametniji i ružniji ???! A deset godinica poslije, bijaše opet i dernek u Karlstiftu ... Ten Years after !!!

I bilo dobro!!! Bilo, ono praaaavo dobro.Probudio se tada opet u meni onaj stari dobri Chombe ... i malo se `nako, opustio s rajom !!! Pa u tom nekom oduševljenju i transu izletio i na binu, gdje je uz solažu nekog nepoznatog, ali izvrsnog njemačkog benda, i uz fenomenalnu izvedbu "Sweet home Alabama", otplesao jedan nezaboravni i ludi shiz !!!!!!!!!!! I priznam, evo materemi ... jedva čekam opet ljeto, ... i jedva čekam, onaj zadnji vikend mjeseca jula !!!! Jedva cekam taj Wochenende, ... opet Country-fest u Karlstiftu ... i opet Chombe !!!

Ma ko to kaže ... ko to laže ... bio jednom, jedan Chombe ??!!! Sve valjda umire nekad ......... al` Chombe u meni, ne umire nikad !!!
Živio Chombe !!!

objavi komentar