Bio je to neobično lijep boravak u Mostaru, pošto se u pravi vakat izvukoh iz ove austrijske magle i tmice !!! Izgledalo mi je ustvari sve to, nešto kao neki izlet u Nestvarnost ili putovanje na nekakvu drugu Planetu !!! Nisu sve to pokvarile ni one dugotrajne mostarske kiše, što uz jako "jugo" padale su prva dva dana. Naredni su dani potom, bili sunčani i topli. Neobično, za ovo doba godine. Pa sam uživao u sunčana prijepodneva sjedeći zavaljen u one pletene stolice, po terasama na Rondou ili Kujundziluku, listajuci Večernjak ili Avaz, ćaskajćci sa rodbinom i otpijajući produženu kavu sa šlagom ili kafu iz fildžana, dok se na ulici pred nama svašta-nešto dešava ( u Austriji se sad napolju, ne dešava, ama-baš ništa !!!). Lijepe žene prolaze kroz grad, a ja dobar k`o avion ... i rahat od svega. I sve me to nekako jako podsjetilo na rano Proljeće. I na ona neka davno prošla, a prelijepa vremena. Nekad u Mostaru...Nisu mi taj izlet pokvarile ni sve te negativnosti kojih po Mostaru, isto kao i po našoj Banjaluci, danas ima jako puno. Nabrojati ih, prosto je nemoguće. Ja sam ih pokušao, ne primjetiti... ili bar zaobići. Trudio sam se, ali nisam upio. Pa ću u ovom izvještaju iz Mostara... iliti izvješću, nadrobiti svašta !!! Onako, bas po mostarski. I onog lijepoga, a i onoga što takvo nije. Pričam možda subjektivno, ali i onako kako ga sad doživjeh, pokusavajući biti realan. Ni po babu, ni po stričevima !!! Ja ne naginjem ni lijevo, a ni desno... ni tamo, a ni `vamo. Ja to ne umijem. Ja sam na obje strane vazda bio, pa tako i ovaj put. Bio sam opet i kod dajdže Smaje lijevo, ali i kod ujka-Tomislava, desno... Ali i kod Djure, i kod Mede,... i kod Goce, i kod Ede !!! I svi su mi oni dragi. Bio sam na obje strane, kao što sam uvijek u životu mor`o biti !!! Jebga , kad me tako sastaviše... i kad sam polutan !!! A to ti valjda dodje nešto kao polu-insan, a polu-čo`jek... pa se i sam prilagodjavam, tako nekako. Samo što je to sad u ovom današnjem Mostaru, prilično teško.
Jako teško.
Elem, obilazeći svih ovih godina ove naše Be-ha gradove sam se, po ne znam koji put uvjerio i definitivno zaključio da je pored one glavne i brutalne agresije na moju Domovinu izvršena, a na žalost nas svih ovdje i uspjela, ona neka druga agresija. Naime, pobjedom ruralnog nad urbanim, te odljevom mozgova, inteligencije i mnogih lojalnih, a iole normalnih gradjana u svim tim gradovima... a prilivom seljaka sa bosansko-hrvatskih planina i gudura, kao i naravno njihovog primitivizma i nama dotad nepoznate kulture, bosanskohercegovački su se gradovi totalno izmijenili i prerasli u velike izopačene i unakažene palanke, kasabe i čarsije.
I danas je furka u svim tim gradovima, uglavnom ista. Iliti, jako slična. Nažalost. Različiti su na ulicama recimo današnje Banjaluke, Sarajeva ili Mostara samo naglasci, odnosno dijalekti. A ostalo je nažalost, sve isto.
U našoj su Banjaluci danas dijalekti uglavnom, onaj užasno nepravilni i iskvareni ekavski, te glamočki, banijski, lički i neki drugi, meni jos nedefinisani. .. u Sarajevu su vrlo primjetni Sandžački, istočno, a i sjeverno-bosanski, a posebno onaj nametljivi, a meni tamo dosad nepoznati (imam jako puno rodbine u Sarajevu ... tamo sam bio prije rata, najmanje milion puta pa zato ovo i kazem), kako ga neki nazivaju "bosanski" sa ubacivanjem slova H i gdje treba, i gdje ne treba ...a u Mostaru ti opet sve zavisi, na kojoj si strani, odnosno obali Neretve. Na onoj lijevoj se čuje uglavnom dijalekt Gacka, Bileće i Trebinja ...a na desnoj ti para uši i kvari mostarsku idilu onaj ikavski govor ljudi iz Posušja, Gruda i sa Širokog Brijega !!! Naime, uz sam rat se jako puno Mostaraca raselilo kojekuda po svijetu, a zapadna se i istočna Hercegovina, preselila u Mostar. S tim su naravno nastupile veleke promjene i izmjene u cjelokupnoj strukturi grada, kao i u svakom segmentu života tamo. Pa je tako i noćni život Mostara izmijenjen i podredjen tim migracijama, novim strukturama i takvom stanju u gradu. Čitav je Mostar neki dan bio oblijepljen plakatima što najavljuju koncerte Stoje, Sinana Sakica, Saše Matića... i drugih zabavljača. A na Rondou, glavnome trgu Mostara, posvuda plakati. Moderno uredjeni i "napucani" klubovi i diskoteke najavljuju "svakog petka,subote i nedjelje narodno veselje"... uz narodnu muziku !!! Jedno smo veče izašli u grad, pa se uvjerili da je rock`n`roll na tim prostorima, već zaboravljena ili nikad znana furka... Po kafićima na Rondou ili na Aveniji polupijania ili nekim čudnim domoljubljem opijena omladina grmi uz domoljubne i nimalo naivne pjesme Thompsona iliti Škore... a iz mnogih lokala se čuju vesele poskočice i pjesmice Seke, Cece, Brene i ostalih kvalitetnih estradnih umjetnica i treba, sto levate bacaju u trans...
Tako da smo prvi dio veceri proveli u polupraznom lokalu, zu neku iole normalnu muziku a onda smo se odvezli, malo istočno (" od raja") te u jednom kafiću blizu Starog mosta, ču pjesme Atomskog, Dugmeta, Azre, Merlina... dočekali, haman zoru. Bilo nas je jedva petnaestak u kafiću, ali je bilo super !!!! A posebno, jer sam kroz veliki prozor, odnosno šajbu što okrenuta je prema Neretvi, cijelo vrijeme mogao posmatrati Kujundžiluk i osvjetljeni Stari most !!! Haos furka !!! I dobro. Kad imšs dobru raju oko sebe, može se čovjek i u ovom ovakvome Mostaru, dobro osjećat`!!! A nestvarno lijep, i sunčan dan proveo sam kod rodjaka na vikendici, blizu Počitelja. Isto kao što i u današnjoj Banjaluci najljepše dane boravka tamo, provodim s rajom van centra grada, isto sam tako najljepši dan u Mostaru i ovoga puta proveo kraj Mostara !!! Predivna šetnja kroz plantaže šipka uz Neretvu, pa obilazak Počitelja, te sjedeljka sa rodbinom uz "hercegovacki tepsijas" ( nevjerovatno ukusno jelo, spravljeno u porculanskoj činiji. Dole krompir sa Goranaca (selo i planina kraj Mostara, poznata po dobroj krtoli), patlidžani, kavada i paprika u saftu... a odozgo komadi fantastične hercegovačke janjetine !!!.....jao, jaooooo...). A poslije toga svega je naravno ona dobro mi poznata "Žilavka" iz vinograda u Žitomislicima, "išla" k`o mlijeko !!! Poseban okus, neobičan bouquet, izvrsna... Čini mi se, nikad bolja !!!
Bio sam prije rata, vatreni navijač banjalučkog Borca i mostarskog Veleža. Volio sam fudbal, volio i jedne I druge. Sad ne volim ni jedne. Već dvedesetak godina nisam doživio, ono često doživljeno nedjeljno nogometno popodne u Mostaru ili u Banjaluci. Imao sam priliku, ali nisam htio. Velež, na lijevoj strani Neretve je već odavno čvrsto zauzeo poziciju 
na dnu tabele. Klub je u finansijskom kolapsu, raspada se. Niko neće da ga preuzme i trenira, igrači se osipaju, uprava katastrofalna, navijači ogorčeni. A NK Zrinski iz zapadnog Mostara je u samom vrhu tabele, samo što se na stadionu pod Bijelim Brijegom ne skuplja više ona prava mostarska raja I zaljubljenici fudbala, već neki drugi... O kojima ne bih trošio riječi. Čujem ih svako veče kako iz obližnjeg kluba navijača Zrinski, blizu našeg stana u Franjevačkoj, urlaju uz jako ružne pjesme i poklike. I to mi je sasvim dovoljno.Ovaj sam put u Mostaru vidio i saznao i nešto novo, nešto dotad neznano. Naime, na zidu kuće moje pokojne babe neko je ispisao velikim slovima grafit: " Ovo je Hrvatska !!!" Proveo sam mnoga ljeta u toj kući i avliji na glavnoj mostarskoj Aveniji, a eto nisam imao pojma da je ona u Hrvatskoj ???! Da nije žalosno (...i tragicno) , bilo bi smijesno !!!
Jedno sam prijepodne prošetao sa ujakom po starom gradu, pojeo odlične ćevape u "Babilonu", te pronašao dobar smještaj za neku austrijsku raju, koja će na ljeto sa mnom do Mostara, pa dalje za Dubrovnik. Iznenadilo me je prijatno, koliko je tih zgodnih pansiona i apartmana tamo uz Neretvu i Radobolju, a posebno me oduševio motel "Emen" !!! Nalazi se u samoj čarsiji, svega par stotina metara od Staroga mosta. Renovirana poovelika kuća, odnosno zgrada na dva sprata, unutra sve novo, ukusno i odlično opremljene konforne sobe, sa TV, Internetom, mini-barom, klimom, urednim kupatilom, izvrsnom terasom za dorucak... te moderno uredjenom salom za ručavanje, jako gostoljubivim personalom... i sve na evropskom nivou, sve pashe !!! Bravo.
Usput bih, za sam kraj spomenuo još jedan detalj i momenat u Mostaru, koji je jako sličan i u Banjaluci ili Sarajevu, a koji je sad jako aktuelan u cijelome svijetu. Pričam sa ujakom iz Mostara, koji još uvijek nekako "odrzava na nogama" svoju malu firmu što je ima već tri decenije, tamo. Pa ga pitam kako se u Mostaru odražava i osjeća ova svjetska privredna kriza !?? Nije puno rekao. Samo jednu rečenicu iz koje sam shvatio sve. " Moj Gogi, u Mostaru ti se ta svjetska privredna kriza i ne može osjetiti. Jednostavno, zato sto u Mostaru privrede i nema. Ništa ne radi, ništa se ne proizvodi... sve stoji, jos od rata. A ovo ti je bola`Goca, ovdje... neka druga Planeta !!!"
Sjećam se kad smo ono birvaktile, kao djeca na kraju ferija iz dragog nam Mostara vraćali se u nasu Banjaluku... uvijek bi plakali. Ne sjećam se zašto, od sreće ili od tuge... ali bi plakali. Danas kad odlazim iz Mostara, ne plačem više. Danas dok putujem uz Neretvu prema Bosni i gledam one borove po liticama Prenja, što valjda jedino je tamo, ostalo je isto... samo gutam knedle, šutim i razmišljam. Bude mi teško, ali ne plačem više. Danas, putujuci kao onaj neki nomad beskucnik non- stop iz jedne u drugu tudjinu ponekad ne znam više da li bih zaplakao...ili samo se gorko nasmijao. A valjda je to dvoje isto.
Samo ovaj plac bez suza danas,... cini mi se nekako puno teži.
Ne vidi se, a dugo traje.
Valjda, doživotno.
