chombe blog

I poslije Tita, zauvijek Tito

2010-10-06T20:03:00.005+02:00

Sjedim za radnim stolom na poslu godinama sa radnim kolegom rumunskog porijekla. Dumitru Tapalaga je odavno u Austriji, nekih je petnaestak godina stariji od mene. I dobar je čovjek. Samo ga nekad u životu „ubilo“ nešto, pa ne može nikad da oprosti i pomiri se s tim. Naime, napustio je Dumitru kao intelektualac prije nekih tridesetak godina domovinu Rumuniju, koja je tad grcala pod vladavinom familije Čaušesku. U Austriji se integrirao, odavno već, kao i ja sam što sam.

I pričali smo svih ovih godina Dumitru i ja o svemu. i o Jugi, i o Rumuniji, i o socijalizmu, komunizmu, kapitalizmu… a naravno i o Čaušesku, i o Josipu Brozu Titu. I uglavnom se nalazimo u svemu, prilično smo istog mišljenja. Ali se u jednom ne slažemo nikako. Naime, kolega Dumitru mrzi Čaušeskog iz dna duše. Jer, napatio je taj i njega, a i cijeli rumunski narod. Pa, mrzeći ga onako „organski“, kolega Dumiru mi stalno nameće i tvrdi kako je drug Tito bio veliki jaran sa Čaušeskim i da su ta dva čovjeka bili, maltene isti. Da su oba bili diktatori i tirani., bez velike razlike. I diskutovali smo o tome često, tu smo temu nas dva „obradjivali“ puno puta, ali se nikada nismo u mišljenju složili. Kolega Dumitru mi je doduše jedino priznao da poštuje Tita zbog onog odlučnoga “NE” Staljinu i Rusima, četrdeset šeste. A da je sve ostalo poslije u Jugoslaviji bilo nedemokratski i bila doduše, jedna blazž,… ali ipak, diktatura.

Na kancelarijskom zidu iza mojih ledja, vec desetak godina stoji izvjesen kalendar na kojemu je slika druga Tita. Svake godine kad odem oko Nove godine u Bosnu, nabavim novi iaktuelni kalendar sa fotografijama druga Tita i objesim ga na zid, iza svojih ledja. A Dumitru se buni,godinama vec “Bocka” me stalno, govoreci i nabrajajuci svasta….hvata se za glavu i kuka na glas. Smeta mu, kako kaze (smjeskajuci se, naravno….), sto mora svaki dan gledati sliku druga Tita !!!!? Kaze mi da to nije u redu, nije demokratski. Isto, kao sto kod Tita i Causeskog nije bilo.Ja mu onda kazem ponovo (kao za sebe ….) da drug Tito nije kao Causesku. Kazem mu da drug Tito nije nikad bio moj ideolog, niti nekakva ikona. Rekao sam mu i da cak nikad nisam bio nikad clan Saveza komunista. Ali, rekoh mu da je drug Tito za mene bio i ostao najveci Jugosloven svih vremena !!!! I da je to heroj, kakav se na prostorima bivse Juge samo jednom radja !!! Barem u ovom mom zivotu. Iznad Titove slike na tom kalendaru iza ledja sam cak iskopirao i nalijepio natpis TITO-HERO…. a dolje ispod, “DANKE, für ALLES” (hvala ti za sve…) , sto mog kolegu Dumitrua posebno iritira i sto nikako ne konta.I rece mi kolega prije samog Bozica i mog odlaska u Bosnu da ne budem iznenadjen kad se vratim otamo i ne nadjem Tita na zidu, iza ledja !!? Rekao je to u sali naravno, opet se igrajuci sa mojim osjecanjima.. Smijali smo se oba, tad. A evo, smjeskam se i sad.

Prvi radni dan ove godine.

Dumitru i ja na podnevnoj pauzi nismo, kao i obicno otisli na u restoran na rucak i pauzu, vec sjeli za njegov sto, jedan do drugoga. Dumitru onda izvadi cetri vrste sira i cetiri vrste suhog mesa sto ga je odozdo iz Transilvanije i sa rodnih mu Karpata neki dan donio. Ja vadim, iz tasne redom….. travnicki sir sa Vlasica, sir torotan iz Mostara, pa sudzuk “Visoko”, bravinu iz Bosanskog Petrovca, prsut “Lijanovici”, pecenicu iz Drvara… i neki Vajkrem, from Bosnien !!!I sjedili smo onda kolega i ja citavih sat vremena, uz sve te “mezetluke”, pricajuci o svemu sto vidjesmo i sto dozivismo dolje, opet svako u svojoj domovini.

A onda mi Dumitru gledajuci zid pred sobom, odjednom rece: „ E pa, mein liebe kolege…. ovaj kalendar na zidu, dakle nije vise aktuelan, Sta cemo sad !!??”A ja….. k`o da sam samo to cek`o. Ustajem i skidam kalendar od prosle godine. Na njemu, na dvanaestoj stranici fotografija sto smo je Dumitru i ja citav decembar na zidu gledali. Jedna predivna i posebno mi draga fotka druga Tita u plavom odijelu i sa bijelim sesirom. U visini lica marsal Tito digao ruku kojom iz auta mase narodu oko sebe, a na licu mu dobro poznat mi i mio osmijeh. Ja sam tu sliku i scenu gledao nekoliko puta u zivotu, stojeci kao skolarac medju ostalom djecom iz razreda i u masi drugog svijeta, u Titovoj ulici u Banjaluci. I to je slika koja me podsjeca na nesto lijepo, na nesto prelijepo. Rekoh cak jednom i kolegi da je to slika sto me neodoljivo podsjeca na bezbrizno djetinjstvo i na one prelijepe dane i sretne godine mojega zivota. A to je fotografija covjeka koga ja ne mogu, a i necu nikad da zaboravim. Covjeka cije ime i dan-danas izgovaram sa postovanjem i radoscu. A mislim da cu i zauvijek, tako.

Pokusavajuci da budem ozbiljan , svecano pjevuseci “Internacionalu” skidam sa zida proslogodisnji kalendar, a onda iz tasne vadim dva nova i aktuelna kalendara, nabavljena neki dan u pekari „Proljece“, kod pekara Rame u Sanskome Mostu. Dvanaest mjeseci, dvanaest stranica….. i dvanaest predivnih fotografija druga Tita. Jedan kalendar predajem kolegi, kao poklon ( kazem mu….eto, da ima za kod kuce ), a drugi vjesam na zid. Dumitru me neko vrijeme suteci samo posmatra i zmirka ocima. A onda obadvojica prasnusmo u smijeh !!! Ne znam zasto, ne mogu da objasnim….. ali, smijemo se Dumitru i ja u dugim intervalima, skoro citavih desetak minuta. Smijemo se do boli, ne mozemo nikako stati. Smijemo se, pa placemo od histericnoga smijeha !!! I smijemo se uvijek ponovo, sve do kraja pauze.

Poslije podnevne pauze, nastavljamo kolega i ja s poslom, suteci nekih petnaestak minuta. Zamisljeni obojica, svako u nekom svom svijetu i sjecanju. I upita me onda Dumitru: “ Kolega, izvini …. ali, kako objasnjavas tu svoju ljubav i privrzenost tom necemu sto je tako davno bilo !!? I bilo, mozda cak i pogresno ??! “

Sad, sasvim smiren i ozbiljan, poslije kraceg razisljanja mu odgovorih i rekoh otprilike ovako:
“U svom sam dosadasnjem zivotu jako volio, izuzetno cijenio i najvise postivao, dva covjeka. A to su bili moj otac i Josip Broz Tito. Bili su njih dvojica za svojega zivota u mnogome razliciti, radili su oba mozda i pogreske koje nekad nisam shvatao. Ali danas, kao odrastao, zreo i razuman covjek shvatam da su te “pogreske” bile cak namjerne, smisljene i potpuno ispravne. I shvatio sam odavno vec da su ta dva covjeka sve sto su radili, …. radili ispravno i posteno.I pitam te postovani kolega, kako mogu da osudim ili zaboravim ljude koji su mi dali zivot ??!!! I pitam te, zar bih sada ili bilo kada u životu trebao da zaboravim sve što se nekad dogodilo i sve što me je nekad činilo sretnim !!? Ružno bi bilo da zaboravim. A čast me moja obavezuje pred drugima, ali i pred samim sobom da nikad ne zaboravim.

Jer, ako bih zaboravio, u tom zaboravu bih i sam propao, umro….. i bez časti ostao. “

Derbi kola

2010-07-18T18:00:00.002+02:00

Jos od ranog djetinjstva smo stariji mi brat i ja odlazili na fudbalske utakmice. Najprije, kao djeca sa nasim Starim, na gradski stadion u Banjaluci, a poslije posvuda, sa banjaluckom rajom. I jos iz djetinjstva pamtim da je uvijek poseban sportski dogadjaj za nas bio onaj takozvani bosanskohercegovacki derbi „Borac- Velez“. Gradski stadion je na tim utakmicama bio uvijek pun, igrao se odlican fudbal, a brat i ja smo kao rodjeni Banjalucani, a porijeklom Hercegovci uvijek navijali i za jedne, i za druge. I nikad nismo znali, koji su nasi. Imali smo na tim utakmicama kao djeca uza se uvijek onu jednu konzervu napunjenu kamenjem i jednu crvenu zastavu. Pa bi se mijenjeli, te cijelo vrijeme konzervom cegrtali, a zastavom mahali….. i za Velez, i za Borac. A crvena je boja bila tada klupska boja i jednih i drugih, i Veleza, a i Borca (tek poslije su se pojavile Borceve crveno-plave zastave i dresovi….), pa nije bilo razlike, a niti greske.Zvuci neobicno, ali to je kod nas dvojice uvijek bilo tako, prirodno i sasvim normalno.“Borac-Velez” je ustvari bila oduvijek jedna neraskidiva i ona najljepsa sinteza u nasim zivotima, kao i u mozgovima nasim. Tako je bilo tada, pa je tako bez obzira sta se dole u medjuvremenu izdesavalo,…. tako ostalo i dan-danas.

Poslije prijatnog popodneva provedenog s rodbinom u Pocitelju, te odlicnog rucka i rostilja na vikendici kraj Neretve, buraz i ja se onako kako smo i planirali, odvezemo na stadion u Vrapcice kod Mostara, gdje se te veceri trebao odigrati derbi kola, “Borac-Velez”. I tamo dozivimo onda, pravo razocarenje.Fudbalski klub “Velez” se kao i sam grad Mostar, poslije rata podijelio na dvoje. Pa, od 1994. godine na stadionu “Pod Bijelim brijegom” igra NK “Zrinjski” iz tzv. Zapadnog Mostara, a na stadionu u prigradskom naselju, odnosno selu Vrapcici igra FK “Velez”….. ili ono sto je od njega ostalo.Izlazimo iz Mostara, ulazimo u Vrapcice, te dolazimo do omanjeg parkinga ispred stadiona. I tu vec osjecam i vidim da od one fudbalske atmosfere i punog stadiona na bosanskohercegovackom derbiju, nece biti nista. Jedan za drugim se dalje redjaju otuzni prizori i detalji koji s tim nemaju vise nikakve veze. Najprije vidimo pred ulazom gdje ne ulazi niko, desetak policijskih auta, a okolo pedesetak pripadnika specijalne policije. Ulazimo na stadion, a na tribinama tuga. Utakmici je prisustvovalo na jednoj strani svega par stotina onih “obicnih navijaca” Veleza, na drugoj tridesetak iz Banjaluke pristiglih “Vultures”-a, tj. navijaca Borca, a oko njih jos tridesetak policajaca u “punoj ratnoj spremi” !!? A tribina iza gola, gdje bi trebali biti “Red Army”, tj. navijaci Veleza, avetinjski i potpuno prazna. Ispred nje, duzinom cijele ograde izvjeseno veliko platno na kojem pise: “Kad se vrati fudbal, vratit` cemo se i mi”.Ispred one grupice navijaca iz Banjaluke, na ogradu objesena jedna crveno-plava zastava sa mrtvackom glavom u sredini, i nijedne druge zastave na cijelom stadionu, nijednoga sala. Htjedoh bas kupiti sinu zastavu ili dres Velez-a (Borcev, vec ima…), ali niko nista ne prodaje. Nema cak ni onog prodavaca spica,… nema nista.

I u toj takvoj atmosferi, otpoche Be-Ha derbi.Kisa koja je svu noc prije padala je natopila zemlju, pa se teren, odnosno bolje reci livada na tom seoskom stadionu, vec nakon dvadesetak minuta igre pretvorila u pravu njivu oranicu. Lopta je svako malo zastajala u lokvama, a igraci oba tima su valjajuci se u blatu pokusavali napraviti barem jednu lijepu akciju, ali uzalud. To sto smo taj dan tamo gleedali, bilo je sve drugo , samo ne i dobar fudbal. A o nekakvom derbiju, da i ne govorim. Gledajuci tu neinteresantnu utakmicu, pricali smo malo sa dvojicom postarijih ljudi sto su do nas stajali, te culi onda zalosnu istinu o Velezu koju dotad nismo znali. U Mostaru se naime vec godinama igra ocajno los fudbal. Sve sto valja od igraca, prodaje se ili samovoljno odlazi u vece klubove i jace lige, treneri se stalno smijenjuju, nema ni sponzora, jer Velez nikoga vise i ne interesuje, pa su cak i isplate igracima neredovne i enormno male. A pored svega toga, neki su clanovi uprave pronevjerili neku lovu, pa lazirali i prodavali utakmice. I navijacima “Rodjenih” to jednom konacno dokundisalo, pa odlucili da bojkotuju utakmice.A onaj “Velez” odnekad, nije bio samo neki tamo fudbalski klub iz Mostara. Velez je bio institucija, bio zastitni znak cijele istocne i zapadne Hercegovine….. Velez je bio zakletva i ponos mnogih generacija. Velez je bio casno ime !!! Danas je Velez samo jedna krhotina toga svega, pokraden, iznevjeren, od pohlepe rastrgan i unisten… od nekad vjernih navijaca, potpuno napusten.
Ostalo je samo ime…. i nista vise.

Najljepse od svega na toj utakmici, odnosno jedino lijepo tamo bio je ustvari onaj predivan pogled sa tribine stadiona, na planinu Velez. Gore visoko se vidjeo i onaj klanac kroz koji vodi put za izletiste Ruiste o kojem sam dosad samo slusao, a nikada bio. Pa, predlozih bratu da se sutra odvezemo tamo. On odmah pristade, pa mi onda rece kako ozbiljno razmislja da skonta vikendicu uz Satorsko jezero, te da moram jednom otici tamo s njim, da mi pokaze kako rece “bosansku bajku”. I onda smo posmatrajuci pred sobom ljepotu Velez-planine, neko vrijeme pricali o tome svemu, a utakmicu nismo ni gledali.Navijaci Borca, onih tridesetak momaka su otamo sa druge strane stalno nesto nerazumljivo pjevali, a svako malo bi uglas zavikali “Borac-Vojvo-diiii-na !!!” Ovi Mostarci oko nas se sprdaju i smiju toj gluposti, a jedan onda glasno izvali kako nije dosad znao da je Borac iz Vojvodine ??! Ispricah onda burazu tu novu foru.

Naime, navijaci Borca su se nedavno “zbratimili” sa navijacima novosadske Vojvodine, pa sad idu tamo u Novi Sad na tekme i navijaju za Vojvodinu, a oni otamo iz Vojvodine dolaze u Banjaluku da zajedno sa “Vulturesima” navijaju za Borac !!! Sjetih se kako su nekad davno ti isti “Lesinari” kad sam i ja s njima zdusno za Borac navijao, bili zbratimljeni sa navijacima “Celik”-a iz Zenice….pa oni otamo dolazili maksuz da pomognu Borcu u borbi za opstanak u Prvoj ligi. A danas eto, Banjalucani su braca, sa Novosadjanima.“A, cudna jada”… rece mi na to sve buraz, a ja dodadoh, onako spontano “…od Mostara grada…”. On onda zavapi glasno: “Eeeee, moj buraz na sta spadose nas Borac i Velez !!? Ma, hajmo mi bolan dole, na cugu.” Tu, odmah uz stadion i uz glavnu magistralu sto od Mostara vodi put Jablanice je i ona usputna kafana, udjosmo tamo i jedva nadjosmo dva slobodna mjesta ?! Kafana puna, ukljucena dva velika TV-aparata, prenosi se neka utakmica engleskog prvenstva, a svako malo se na ekranu pojavljuju rezultati svakakvih drugih utakmica i parova sa kladionice. Gotovo za svakim stolom puno papira, ispunjenih listica, raja prati rezultate i nada se nekom eventualnom i velikom dobitku. U Be-Ha je to danas glavni hobi, belaj i porok veliki. A Velez-Borac, tamo na stadionu, to ne interesuje nikoga vise.

Narucismo dva piva, donese nam ih neka mrsava konobarica sa piercingom u nosu, obucena u farmerke i siroku majicu sto je neugledno visila na njoj. Konstatovali smo onda i slozili se buraz i ja, da ni konobarice tamo nisu sto su nekad bile. Pa se u prici podsjetismo onih nekih dobrih vremena kad su konobarice u Vrapcicima, pivu zubima otvarale !!! A stvarno je istina.Prije nekih dvadeset i pet godina, kao inzinjer na hidrocentrali Salakovac bio zaposlen nas daljnji rodjak Ado. Pa buraza, mene i jos jednog nam rodjaka poveo u pogon da vidimo kako izgleda to njegovo radno mjesto, u unutrasnjosti brane pod Neretvom. I bilointeresantno, nezaboravno. A na povratku otamo za Mostar, svratimo u jednu usputnu kafanu, bas u te Vrapcice gdje smo i sada sjedili. Narucimo po pivu, a donese nam ih krsna Hercegovka u minicu i zategnutoj majici na sebi, koja je od siline pritiska onih joj prirodno nabujalih i cvrstih grudi, prijetila svakog casa da jednostavno prsne. Poreda pred nas one cetri teretne flase “Sarajevskog piva”, pa ih jednu po jednu otvori,… ali zubima !!! Nas cetvorica, potpuno sokirani i od te scene blokirani, ne progovorismo ni jedne. Samo sutimo… i gledamo, cudo.

Buraz i ja dogledasmo do kraja onu utakmicu engleske lige, uz to popismo po dvije pive, posto se tamo u kafanu nikad ne ide “na po jednu”, kao sto se cesto kaze…. pa odosmo opet na stadion, taman stigli na pola drugog poluvremena Be-Ha derbija. A tamo, nista novo. Sve isto, i jos gore. Nebo se narogusilo, nevrijeme se sprema. Raja na tribini to osjeca, pa vice sudiji petnaest minuta prije kraja utakmice, da odsvira kraj. Oni tamo “Lesinari” na drugoj strani, se isto tako usutili, valjda mrtvi-umorni od cjelodnevnog cuganja po Mostaru, od navijanja, a i od fudbala u Vrapcicima. Pa i oni sami, jedva cekaju kraj.

Uskoro podje jaka kisa, nevrijeme… pa sudija nekoliko minuta prije kraja, stvarno odsvira zalosni kraj, te jos zalosnije predstave u blatu. A da je slucajno onaj nazalost pokojni, a legendarni komentator Mladen Delic jos uvijek ziv, vjerovatno bi u izvjestaju o toj utakmici na “Sportskom pregledu” rekao da je “I nebo proplakalo nad Mostarom”… Ivo Tomic bi u onom svom stilu konstatovao kako sudionici derbija nikako nisu ispunili ocekivanja malobrojnih, ozaloscenih i pomalo ocajnih gledatelja…. a onaj glupson Vladanko Stojakovic bi onim svojim vjecno umornim i dosadnim glasom mudro rekao kako je danas u Mostaru,…. sahranjen fudbal !!!

Zurimo prema parkingu, a vec smo pokisli i vako,…. a i `nako. Okrecem se usput, ali ne da jos jedanput vidim taj nesretni stadion u Vrapcicima, vec da osmotrim ono Ruiste na Velez-planini, gdje cemo sutra ici. Sjedamo u Sharana, pa buraz uz tihu psovku opali po gasu. Zurimo da ne zakasnimo, u osam sati je na TV dobra tekma.
U finalu kupa, igra slavni „Bayern“.

Jutro u Mostaru

2010-05-30T16:14:00.008+02:00

Postojala su u našim životima, pa tako postoje i danas u našim sjećanjima mnoga mjesta gdje smo nekad bili, gdje smo jednom putovali, rado tamo odlazili… a gdje odlazimo možda i dan-danas. Mnogi prelijepi gradovi i metropole u predivnim zemljama širom Evrope i Svijeta, mnoga mora, rijeke i planine, te čudesne ljepote prirodne, kao i svjetska čuda svakojaka koja smo obilazeći ih, ushićeno gledali i neizmjerno im se divili. I nosimo danas sva ta predivna mjesta u nasim lijepim sjećanima, kao nešto posebno i pamćenja vrijedno.

A postoje opet i neka druga, draga nam mjesta i gradovi, gdje smo nekad bili ili dolazili, mjesta gdje danas odlazimo najčešće još samo u mislima. A ako ipak možemo i u stvarnosti, odlazimo danas tamo, ali iz nekih sasvim drugih razloga i pobuda. Ta, „neka druga“ mjesta i gradovi su nam nekad bila sasvim uobičajena, svakidašnja i nekako prosta. Nisu nam tada predstavljala nešto tako značajno, grandiozno i veliko kao što bile su nam recimo Istambulska Aja-Sofija, Milanska Scala ili Pariski Ajfelov toranj. Bila su nam to tada sasvim obična mjesta i gradovi, iz našeg svakidasnjeg života.

A danas, u ovom nekom mom drugome životu, poslije života….. i u mojoj psihi, ta su nekad „obična“ mjesta i gradovi postali najveći, najznačajniji, „najgrandiozniji“, najdraži mi i najljepši, na cijelome svijetu !!! Jer, sva ona imaju onu neku dušu, koju ja prepoznajem. A nad njima lebdi, valjda zauvijek….. i sama duša moja.

Pošao sam prilično rano, u sunčano proljetno mostarsko jutro, s namjerom da samo malo prošetam i kupim lepinje za popodnevni roštilj, u Počitelju. Majka je još spavala, pa rekoh taman toliko vremena imam. Bila je nedjelja, a baš taj dan je bio i Uskrs, pa iako mi to nije bilo toliko bitno, ipak je jutro s tim bilo nekako još ljepše i nekako svečanije. Spuštam se ubrzanim korakom niz Franjevačku ulicu prema Starom mostu i Kujundžiluku, a prate me sva crkvena zvona Mostara što prizivala su vjernike na prvu jutarnju misu i molitvu. Prolazim pored crkve na dnu Franjevačke i gledajući onaj visoki nadogradjeni crkveni toranj, ne mogu, a da se opet ne zamislim nad ljudskom glupošću i kontraverznim ponašanjem tobožnjih vjernika, koji s jedne strane ruše mostove, te nerazumno pokušavaju da dijele vjekovne države i gradove…. a s druge strane sagrade potpuno nesrazmjerno sa jednom običnom i omanjom crkvom, kako „oni, s druge strane Neretve“ podrugljivo kažu …. „najveći i najvišlji toranj na svijetu“ !!! Ali, to me razmišljanje nije omelo u predivnom raspoloženju savršeno lijepog proljetnoga jutra. Čak, kao ponesen nekim novim elanom i poletom koračam dalje nizbrdo, prema Starom mostu i čarsiji.

Svaki put kad dodjem na Stari most u Mostaru, ja se osjetim nekako cudnovato i uzviseno. I nekako, iznad svega. Svaki put kad dodjem na taj most koji sam presao dosad najmanje stotinu puta, ja uvijek na sredini zastanem i ostanem tu dugo, bas kao da sam tamo prvi put. Tu se na samom mostu u rano proljetno jutro, ustvari ne desava nista. Nema na njemu nikoga, nema jos ni turista, prodje tek pokoji dedo sa cekerom sto je valjda kao i ja posao da kupi kruh ili lepinje. Na mostu se ne desava nista, … a u meni samom, mnogo toga. Gledajuci najprije u onu, tako grandioznu, mocnu i jedinstveno lijepu Neretvu ispod sebe, sjetim se uvijek mog, nazalost pokojnog tetka Lene i mojih prvih ribarskih poduhvata na Neretvi, s njim. Sjetim se tih nekih vremena, kad smo izjutra sa Fadilom i Mehom isli na pastrmku, a tek navece kuci se vracali. Lovili smo pastrmku na musice, koje su oni sami od vune raznih boja vezali i “stvarali”, pa smo bacali svaki dan neku drugu boju musice…. odnosno onu boju, koja taj dan “radi”.

Danas nema vise ni Meshe, ni Faje, ni tetka Lene , a nema ni „idjenja u ribu“. Ali, ja tamo tog jutra nad Neretvom sve njih i sve to sto je nekad bilo, osjecam potpuno. Imao sam bas neki osjecaj da stajali su i toga jutra sva trojica, tu pokraj mene. I da mi tetak Leno, isto onako kao sto mi je nekad u rana jutra na Neretvi govorio… govori, evo i tad: “ E, Góca moj….. danas ti ona ide, samo na “zelu” !!!”
Hoce reci…. samo na zelenu.

Gledam onda u one fantasticne, mocne i neopisivo lijepe litice planine “Velez” sto se uzdize nad Mostarom. Gledam, one stotinama godina stare, vjekovne kuce i terase po Kujundziluku, gledam ljepotu nevidjenu, jedinstvenu. I razmisljem koliko li je obicnih smrtnika slicnih meni tu nekad stajalo i preko tog Starog mosta prelazilo. Stojim dugo tamo, budim sjecanje na sve ono sto je jednom bilo, a ustvari nemam potrebe da ga puno ozivljavam, ….zivo je, jako i drago kao nekad. Kao nesto toplo i vedro, to sjecanje lebdjelo je i tog jutra oko mene. Nesto cudnovato, neopisivo i nestvarno, a ipak stvarno. Kao da ga doticem, dodirujem. Daleko je, a opet u meni je. Zahvalim se na kraju Bogu dragom na svim tim rijetko lijepim momentima i trenucima, i svim osjecanima sto me prozimase gore na mostu, zapalim chik, pa krenem lagano dalje niz staru mostarsku carsiju. Setajuci Kujundzilukom, covjek ne moze tek tako proci, a da ne svrati na malu pijacu koja se “po mostarski” zove “Tepa”. Prodjem izmedju tezgi na kojima vidim opet svjezu, jutros ubranu blitvu i rastiku, povrce koje raste valjda samo u tom dijelu svijeta !!? I u mom nezaboravnom djetinjstvu. Pa se valjda zato kad god dodjem u Mostar danima gusim samo u japraku, blitvi i rastiki koju moja draga majka sprema, samo za mene. I sprema, najbolje na svijetu !!! Ulazim i u malu prostoriju uz Tepu, koju nazivaju trznicom, gdje sam zatekao samo dvije zene sto prodaju onaj “smrdljivi”, a meni najdrazi sir iz mijeha “torotan” i ovciji kajmak iz Nevesinja. Na toj, ustvari glavnoj pijaci “Istocnog Mostara” je tog jutra bilo samo dvadesetak zena koje prodaju i nekoliko ljudi sto ponesto pazare. A meni se opet ta pijaca vazda cini raskosnom i predivnom. Uostalom, kao i mnoge druge pijace u Bosni i Hercegovini.

Odlazim sa “Tepe”, zadovoljan i sretan, sa cetiri kese, prepune Hercegovine…. i pune djetinjstva. Dalje me put, odnosno ulica Brace Fejica vodi do Karadzozbegove dzamije u cijem dvoristu malo odmorim, slusajuci samo onaj vedar svadzalacki cvrkut vrabaca, pa nastavim dalje.

Jutro je bilo predivno, htio sam da traje sto duze,…… da ne prestane nikad. Ugledam onda setajuci dalje, ispred jednog zavucenog i neuglednog lokala malu zgodnu basticu sa svega dva stola, a u cijem je cosku upravo cvjetao ogroman mirisni jasmin. I privucem se tamo, sjednem malo da se nauzivam tog opojnog mirisa mostarskoga jutra i jasmina. I ne znam sta mi bi… mahinalno zapjevam istiha onu dobru, staru. A naravno da u toj basci od jasmina, nije s ibrikom u ruci stajala prelijepa Emina…. vec, pred mene izadje brkat momak, po dijalektu cini mi se iz Bilece ili Nevesinja. Nasmija se srdacno kad me ugleda kako pjevusim i pozdravi sa Sabah hajrula`. Odgovorih mu sa „vozdra buraz“ i narucih tursku kafu, iz dzezve. A momak mi uz kahvu, iako to nisam pozelio donese i jutrosnje novine, sto je tamo kao neki obicaj, pa ga ne odbih.

Eh, a djavo ne da mira,……. pa hoce da mi pokvari jutro !!! Uzmem novine u ruke, okrenem prvu stranicu, te procitam odmah i udarnu vijest. Iskreno mislim, pa zato i kazem evo, da bi taj clanak vise pripadao onom nekadasnjem omladinskom casopisu „Zabavnik“ i onoj njegovoj interesantnoj rubrici „Vjerovali ili ne“… nego drugoj stranici jedne ozbiljne i visokotirazne novine, koju cita sav normalan svijet u Be-Ha.

Naime, u clanku se navodi da je jedan visoki poslanik u Parlametu Bosne i Hercegovine (mislim da se gospodin zove Lozancic…) , jedan srednjovjecni covjek koji prima jako dobru platu u BiH, usput godinama primao i penziju iz Republike Hrvatske !!!!? I time ostetio tu istu za nekih sezdeset hiljada maraka. Svaki, iole normalan covjek se citajuci te idiotizme, valjda prvo upita „ko je tome kiv…kako to moze da funkcionira…. i do koga je…. ???!“ A najbanalnija od svega je na kraju clanka upravo morbidna izjava tog bandita, koji kaze da je on cijelo vrijeme vjerovao i mislio kako je to sto je iz Hrvatske primao, bila kao neka pomoc Republike Hrvatske, Hrvatima u BiH !!!??? Dakle strasno, do povracanja. Smotam novine, placam kafu….. idem dalje.

Nista mi ne moze pokvariti ovo prelijepo proljetno jutro. Pa koracam dalje, plovim opet u mislima i lijepim sjecanjima kroz mostarsko jutro, sve do Titovog mosta. Stadoh kratko i na tom mostu, pa gledam. S jedne strane mosta je devastirani i razruseni, nekad najljepsi mostarski i nadaleko cuveni hotel “Neretva”, a s druge strane donekle obnovljeni i sanirani, ali u svom tom okruzenju, nekako “jadni” hotel “Bristol”. Nekad su to bila dva elitna mjesta grada Mostara. Mjesta gdje je svirala uvijek primjerena muzika, gdje se se izlazilo u svecanim odijelima i frakovima, gdje se plesalo i zabavljalo, na nekom nivou. Danas su ta dva hotela, dvije ruine, dvije oronule “starice”, gdje zalazi svako i niko…..i sto kao svjedoci jos jedne ljudske gluposti stoje na razgranicenju “Istocnog” i “Zapadnog“ Mostara, pa sam ljetos sjedeci sa majkom na terasi Bristola imao osjecaj da se tu na tom mjestu i sam rastacem i dijelim na pola. Mnogi su o tome vec napisali i price i pjesme, …. i svasta-nesto. Ja ne mogu napisati vise nista, previse je bolno. A ovo jutro, tako predivno.

Idem dalje, koracam ubrzano preko Spanskog trga, pa pokraj Rondoa, sve tamo do Avenije i kuce pod brojem tri. Sjednem onda na klupu preko puta te kuce i avlije, gdje sam maltene odrastao i mnoga ljeta u djetinjstvu proveo, te zapalim chik, eto kao da odmorim opet malo. Kuca je sad potpuno devastirana, avlija u korov zarasla i jako tuzno izgleda. I onda, sta cu ... opet u mislima zaplovim, ozivim lijepa sjecanja…….. i sjetim se opet svega. Sjetim se opet tih nasih ljetnih dolazaka u Mostar, kod babe i dede. Sjetim se onda i onog banjaluckog zemljotresa zbog kojeg smo brat i ja morali napustiti razrusenu Zmaj Jovinu skolu i Banjaluku, te prvi osnovne zavrsiti u “Desetoj osnovnoj”, u Mostaru. Sjetim se i onih mojih skolskih drugara iz Mostara, onog nekog Bade, Dade, Brace ili Dzoneta koji su nas uvijek zafrkavali kako mi cudno govorimo (a Mostarci, kad pricaju, bas kao da pjevaju))). Sjetim se onda i odlazaka na obliznji Velezov stadion pod Bijelim brijegom, sjetim se avlije, babe i dede. Sjetim se i onog sunca sto povazdan przi, i one nesnosne vreline od koje se asvalt topio, pa po bosim nogama se lijepio i przio. Sjetim se i limenog “skipa” u kojem smo se brckali i rashhladjivali na tom zvizdanu, sjetim se i one lubenice sto se vazdan u koritu “pod pipom” hladila, sjetim se i “pipuna” koji nam je uvijek gorak bio, iako nam je majka cesto govorila kako je to nekakvo “kraljevsko voce”… sjetim se i onog omiljenog babinog kolaca u zaljevu sto je danima u spajzu na regalu stajao, a zvao se “Jugoslavija”….sjetim se i mostarskih ljetnih kisa, proloma oblaka i grmljavine koja valjda samo tamo tako strasna moze biti….sjetim se i onog “strasnog brice” sto je dolazio da nas sisa, a mi bi se kad ga ugledamo po avliji razbjezali i na smokvu peli…. sjetim se i babine pure od kukuruznog brasna, i ustipaka, i prevrta, i onih domacih “narandzastih” jaja za dorucak, i maslinovog ulja ama-bas u svakoj hrani, i domaceg dzema umjesto eurokrema koji baba nije kupovala nikad, i Kiseljaka , i saransaka, i kavade, i dolme, i japraka, i svake babine manjistre se sjecam. Sjetim se tada i onog zelenog bicikla na tri tocka, kupljenog na banjaluckoj pijaci “pod plocom”, oko kojeg bi se brat i ja vazda svadjali, posto smo imali obojica, samo jedan…. sjetim se bijelog “Fice” sa registarskom tablicom BL 69-25 kojim bi starci dolazili da nas obidju, i onih “Gavrilovic”-mesnih narezaka i “Eva”-sardina koje bi nam donosili, znajuci da to volimo, a baba nikad ne kupuje….sjetim se i kokosinjca gdje bi se sakrivali kad nas dedo sipkom po avliji zaganja, posto bi nam u neko doba dodijalo gledat onu pipu kako po lubenici lagano samo curi, pa bi je odvrnuli na sav mah, da pljusti… i onda se u kokosinjac sakrivali i od straha “u gace srali”…. i toga se opet sjetim. Ma, sjetim se svega !!!

Sjedim na klupi, preko puta “babine kuce” i avlije gdje sam odrastao., sjedim uz trotoar najprometnije mostarske Avenije…. i naglas se smijem !!? Udubljen u ta sjecanja neka daleka, nisam ni primjetio da je tamo vec puno prolaznika, a najvise djaka sto usput galame, “ `nako, po mostarski”… i zure da stignu na prvi cas, u obliznju “Desetu osnovnu”. Pa se, primjetivsi to trgoh i prenuh iz tog mastanja. I opet se u stvarnost povratih. Ustanem sa klupe, da ustupim drugima mjesto, zapalim chik i podjem polako put groblja na Balinovcu, gdje vec dugo u hladu cempresa leze i baba moja, i dedo moj, a odnedavno i pokojni moj tetak Leno….. onaj sa Neretve.

Usput do groblja naidjem i pokraj mjesta gdje je nekad bio kafic „Vaha“, vlasnistvo tada, a i zauvijek jednog od najcuvenijih i najpriznatijih fudbalera bivse Juge,Vahida Halilhodzica- Vahe. Tamo sam nekad u mladosti sa rodjakom mi Vladom dolazio cesto, a svi me tamo u kaficu tada zvali „Banjaluka“. Na groblju se nisam zadrzao dugo, morao sam vec odavno kuci. Sjedoh malo kraj porodicne grobnice, poslusah cvrkut lastavica sto su u letu svako malo do cempresa dolazile, pa opet negdje odlazile… spomenuh poluglasno svakoga ko je tamo, na kraju spomenuh i dragoga Boga…. i polagano podjoh kuci. A na vratima stana u Franjevackoj, ceka me vec budna mati i govori mi tiho : “ E, sine….. jesi kupio lepinje !!!? Hajde, ohladi se kafa.”

Postoje u zivotima svakoga od nas , ljudi koje necemo moci, a i ne smijemo nikad zaboraviti i zauvijek napustiti. Oni ce vjecno ostati u nama. I treba da bude tako. Postoje isto tako gradovi i mjesta u njima koja su nam danas puno vaznija i veca, i od onog “najveceg” Ajfelevog tornja, a i od samog Pariza. Postoje mjesta i gradovi koji u nama ne umiru nikad. A postoje na kraju i jutra u nasem zivotu, koja nam ponekad,….. ali, tako rjecito govore o svemu tome. Jedno od takvih je bilo i ovo proljetno jutro, neki dan u Mostaru. Bio sam opet u gradu koji i pored svega sto se u medjuvremanu desilo, izuzetno volim. Bio tamo na mjestima koja, kao lijepa pamtim. I bio opet sa sa dragim mi ljudima, koji su jedan veliki dio mojega zivota.

Na kraju jutra sam sa majkom na balkonu popio kafu…… a u setnji sam usput, eto cak kupio i lepinje za popodnevni rostilj.

Mate

2010-05-28T18:46:00.006+02:00

Putovao sam neke godine, po prvi i jedini put autobusom iz Beča do Mostara, i nazad. I sjedio sam u povratku za Viennu do postarijeg čovjeka, kršnog Hercegovca, imenom Mate. Upadljivo i za ostale putnike tog autobusa kojim se obično voze austrijski gastarbajteri iz Livna, Duvna i Posusja, neobično obučen starac, u osmoj deceniji života. Na njemu farmerke, karirana košulja, karirani sako…. a na glavi mu kaubojski šešir.

Došao je Mate u Hercegovinu, po prvi put nakon dugih pedeset godina, iz Kalifornije u rodni kraj. Došao, kako mi poslije reče da sredi neke papire oko zemlje i imanja koje tamo ima. A došao i da vidi, ko je i odakle je ... i da vidi gdje će kad umre bitit ukopan, odnosno sahranjen.
I to putovanje od Mostara do Beča, gdje smo Mate i ja dugo razgovarali o svemu, i tu njegovu životnu priču i besjedu kroz suze koje ne teku, već se uvijek samo u njegovim očima cakle….. ja neću zaboravit, nikad. Ta je njegova priča puna gorke istine i naprosto neopisiva. Mogao bi je vjerovatno opisati veliki Meša ili Ivo Andrić, ali ja ne mogu. Pokušao sam doduše par puta, i odustao. Jebiga, ne ide. Baš onako kako mi Mate u svojoj besjedi o nečemu, nekoliko puta reče: “ Zajebano, brate…. Do zla Boga, zajebano !!!”

Kad smo došli u Viennu i ispred zgrade bečkog Bahnhofa dok smo se rastajali, rekoh Mati da me sljedeći put kad bude u Evropu dolazio, nekoliko dana prije nazove, pa da skupa mojim Fordom “sletimo” do Hercegovine. I da mi bude par dana u Austriji gost, bilo bi mi drago. Ali Mate se uljudno zahvali, te mi kroz suze koje mu se u očima samo zacakliše, ali opet ne potekoše…. reče da ne vjeruje da će više dolaziti. Barem ne, dok je živ. Kaže, volio bi silno, ali da je previše naporno i riskantno. Godine su, skoro osamdeseta. Ne zna ni ovako, hoće li živ „dolećeti“ kući, do Kalifornije !!?

Stojimo Mate i ja čekajući svako svoj bus, da nas poveze u suprotnim pravcima, … svakoga svojoj kući. Njega na Bečki aerodrom, pa preko Frankfurta i Atlantika, do sunčane Kalifornije, a mene do mog baroknoga Kremsa. Gledam starca, siguran već da ga gledam posljednji put i ne znam šta da mu na kraju kažem. Govorim mu da ne tuguje, da je eto uspješno obavio tu svoju misiju i tako nešto, bez veze. A onda, ni sam ne znam kako i zašto, rekoh mu da ja duboko vjerujem kako Hercegovina postoji i tamo, na onome svijetu !!!? “
Mate me gleda, ne govori ništa. Gleda me dugo, ali ne progovara. I tad mi se učini da vidjeh jednu jedinu suzu, kako mu niz obraz poteče.

Ne znam, možda je potekla od studeni što Viennu je tu noć zakovala … ili mi se samo učinilo. U tom momentu rastanka, jednostavno nisam znao šta pametno da mu kažem, pa mu rekoh tako. Mozda sam ga rekavši mu to, i slagao. A ko zna, možda sam i istinu rekao.
Nadam se da jesam.
Nadam se, radi Mate.

Šolajina ulica

2009-11-21T14:39:00.003+01:00

Za mnoge me banjalučke ulice vežu mnoge lijepe uspomene.Počevsi od one u kojoj sam i rodjen, ulice Zdrave Korde,….pa preko Radičevićeve, Štrosmajerove, Bokanove, Aleja BraćePavlić i JNA, Kozarske, Kidričeve, Gajeve, Čajevčeve,….. pa sve do Krajiških brigada, odnosno Tranzita….. i naravno,Titove ulice.Ali, jedna banjalučka ulica u mom djetinjstvu, u mladosti i uopšte u životu,…. kao evo i u mome sjećanju, zauzima posebno mjesto. A to je ulica Sime Šolaje.
Ili jednostavnije, a svakom banjalučaninu pod tim imenom poznata…. Šolajina ulica.

Ta, relativno kratka, ali nadasve važna i uvijek životna ulica Banjaluke je onda u onom mom “prošlome životu”, kad sam gotovo svakodnevno koračao njome, znacčla ne samo meni, već vjerujem svima nama rodjenim u Banjaluci, jako puno. A, iako me već dugo vremena nema više tamo, ta mi ulica znači puno i dan-danas. Ona naime živi zauvijek, u mojim lijepim sjećanjima.

U toj Šolajinoj ulici, mislim da sam zapalio prvi čik u životu, popio prvu pivu iz “Zenit”-a, a na zidiću Parkića, po prvi put zagrlio i poljubio “svoju prvu ljubav”. A tamo se u Šolajinoj nisam skont`o samo sa prvom trebom, već i sa banjalučkom rajom. U Šolajinoj ulici je počelo sve !!! A dvadesetog maja 1992. godine, uz zadnji Rubinov vinjak sa Dževdom, ispred “Arije” ..… tamo je u Šolajinoj i u "onome životu" ... i završilo sve.

U Solajinoj ulici, stojeci nekad na onome cosku preko puta “Zenit”-a smo se dogovarali "za put na more", dogovarali za odlazak na rock-koncerte u Zagreb ili Beograd, ili za putovanja na utakmice “Borca” u Sarajevo, Osijek ili Split. U Solajinoj smo nebrojeno puta uzivali u Mujinim cevapima, jeduci ih onako kako smo najvise voljeli, poluzamotane u papir…. i na ulici. Stojeci tamo na cosku Parkica, udisali smo godinama onaj miris lipa sto nam se tada, valjda dozivotno uvukao u pluca i u sjecanja, ali udisali i miris Mujinih cevapa, koji je bio sastavni dio tog ugodjaja u Solajinoj. Nas vecernji izlazak je ustvari godinama redovno pocinjao i zavrsavao, u Solajinoj ulici. A tamo ne bi nikad ostajali dugo, svega pola sata ili sat, pa bi se uputili nekamo prema Boriku. Ali, tih pola sata u Solajinoj je bilo neizbjezno. Interesantno je, gledajuci sad iz ove perspektive , da smo se tada uvijek nalazili i redovno sastajali, iako nismo imali kao danas sto svi imamo ove mobilne telefone bez kojih ne mozemo vise da zivimo (!!?), a niti uopste da se s nekim sastanemo !!? Iz Solajine bi najcesce odlazili prema dvorani Borik ili na onu, kako smo je medju sobom zvali “Azurnu obalu”, gdje smo vece provodili u cafe Kajak, u Monnet-u , Mombasi ili Tiltu. A onda bi se opet vracali, u Solajinu. I tu bi cesto otisli onda na vruce kifle, kod Insanica ili kupili “namocene lepinje” u onoj cevabdzinici kod Tombole, pa bi jeli na zidicu Parkica. A tamo bi se na Zidicu onda rastajali i razilazili, mi koji idemo kuci prema Radicevicevoj, Strosmajerovoj, te naselju Ante Jakica ili Novoj Varosi… i oni koji su stanovali na Cairama, Hiseti, na Mejdanu ili Bulevaru. Svi putevi i vecernji izlasci su pocinjali i zavrsavali se tada,…..
uvijek u Solajinoj.

A ponekad, kad nam se nije pjesacilo prema Boriku, ostajali bi cijelo vece u onom malom parku na kraju Solajine, ispred Pozorista. Taj park, gdje su postojale svega dvije klupe smo popularno zvali “Butterfly”. Ne znam zasto tako,… a nije ni vazno. Kupili bi onda u onoj “Stocar”-ovoj mesnici bocu “Royal”-a, pa bi se cijelo vece tamo na klupi i oko nje zezali. Nije nam trebalo puno da bi nam bilo dobro i cool. A mnoga je poznata nam raja, iduci put Borika tuda prolazila, pa bi zastali, neki na pola sata, a neki bi ostajali s nama cijelo vece. Te bi se u “Stocar” po novubocu vina islo i po nekoliko puta. Novi momenat u Solajinoj ulici bio je otvaranje kafica “Arija”. Mi smo tad bili vec “malo odrasli”, pa smo prestali sastajati se i sjediti cijelo vece po klupama i parkovima. Preselili smo se na terasu “Arije”, gdje sam proveo mnoge ugodne trenutke, pamteci Ariju kao jedan od drazih mi kafica i terasa u Banjaluci. Meni licno, isto tako drago i zgodno mjesto za sjesti u Solajinoj, bila je i terasa kafane “Mostar”, preko puta “Arije”. Najljepse je i najugodnije bilo sjediti tamo ljeti pod onim lipama, na onim vrucinama preko dana ili u tople ljetnje veceri,… i sladiti se osvjezavajucim ledenim “Nektar”-om koga su tamo sluzili u kriglama. A na toj terasi ispred “Mostar”-a bi obavezno sjedili nedjeljom, prije i poslije utakmica “Borca” na gradskom stadionu. Cugali bi pivu iz krigle i pozdravljali poznatu nam gradsku raju koja je prolazila tuda, odlazeci na tekmu. A ispod oka bi gledali navijace Crvene zvezde i Partizana, koji su redovno i organizovano vozom dolazili iz okolnih banjaluckih sela u grad, te zdusno navijali za ove pomenute beogradske klubove.

Tada smo mi sjedili i gledali te dosljake, a oni Solajinom ulicom samo prolazili. I opet odlazili, kuci na selo. A danas je obratno. Danas oni sjede i gledaju nas, kako dolazimo, Solajinom ulicom samo prolazimo, ….. i opet “kuci”, u inostranstvo odlazimo…...

Odlazeci svih ovih poslijeratnih godina u Banjaluku, prosao sam svukuda tamo, pa naravno da sam, vec kod prvog odlaska u rodni mi grad morao prosetati i Solajinom ulicom. I nisam se tamo osjecao dobro. Zato i ne setam vise. I ne odlazim vise tamo. Samo ponekad, ako pozelim da odem na Mujine cevape, u cevabdzinicu kod kina “Kozara”, prodjem izmedju Pozorista i “Arije”,
presijecem Solajinu….. . I to je sve.

Izgled Solajine ulice je potpuno izmijenjen. Izmijenili su joj cak i ime, sto je nebitno. Za mene ce ona zauvijek ostati, Solajina ulica. Ta je nekad draga mi ulica, danas potpuno izgubila onaj svoj nekadasnji sarm i onu iskonsku ljepotu, jedne predivne banjalucke aleje. I jedne ulice, gdje je nekad sve pocinjalo….i sve zavrsavalo. A samo ono mjesto, gdje smo se godinama sastajali i rastajali, ne moze se vise ni prepoznati, jer ne lici nikako vise na onu nezaboravnu sliku i sve ono, iz moje mladosti i iz mojih lijepih sjecanja. Preko puta Zidica nema vise “Zenit”-a, a nema ni Mujine cevapcinice. Tamo je sad sve ravno i bezlicno. U Parkicu je izgradjena ogromna crkva, koja je doduse nekad davno tu i prije bila, ali ne i u mojoj mladosti. Nije je bilo tada, a nema je ni u mojim sjecanjima sada, pa mi je zato i samim tim sve to tamo strano, nakaradno, nekako hladno i nepoznato. Stojim desetak minuta na tom “cosku lijepih sjecanja”, a ne mogu da prepoznam tamo nikoga i nista. I ne nalazim se nikako u tom mnostvu nepoznatih i stranih mi faca. I ne osjecam se tamo, nikako dobro. Nestala je ona prelijepa nota Solajine ulice. Nestala je i ona boemska terasa kafane “Mostar”, a terasa “Arije” se potpuno izmijenila i nekako izgubila u mnostvu novih lokala. Naime, sve su terase tamo sad prekrivene ruznim tendama i zatvorene u nekakva stakla. Neukusno osmisljeno, meni zaista ruzno, hladno i bezlicno. Jedan potpuno drugi izgled nekad predivne aleje, gdje ni lipe vise ne dolaze do izrazaja. Kao na kakvom vasaru. A citav taj “ciganluk” tamo upotpunjavaju i silni standovi na kojim se prodaju CD-ovi …i sa kojihdopire, naravno sa svakog druga, glasna i preglasna, meni nepoznata muzika. Onaj mali park na kraju Solajine, … onaj nas “Butterfly” su dopola izbetonirali i pretvorili ga u nekakvo kosarkasko igraliste !!? I tu zavrsava ruzan san. Ili java.

A na svu srecu i moju radost, ja sam onu “nasu Solajinu” dobro ponio u svojim prelijepim sjecanjima, koja su mi jako bitna i neprocjenjivo vazna…. jer “ sta je zbivanje, ako ga sjecanje ne zabiljezi… !!?” I cesto se opet u mislima s rajom nalazim tamo, u Solajinoj ulici. A ta moja sjecanja nece i ne mogu da izblijede i nestanu, nikad. Jer, ja necu dozvoliti da ona nestanu. Osvjezim ih cesto. Osvjezim ih cesto u prici sa banjaluckom rajom, ili sa samim sobom…..a evo i ovako, kad napisem nesto o tome. I osjetim tad opet onaj miris lipa sto sam godinama udisao tamo i valjda zauvijek udahnuo. I osjetim opet onaj miris Mujinih cevapa. I sjetim se opet prvog poljupca. I vidim tada opet i “Zenit” i Parkic, i terasu “Arije” i terasu “Mostar”-a... a vidim odlicno i nas “Butterfly”. Vidim tada, opet sve. I sjetim se tada, opet svega.

I bude mi uvijek neobicno drago i nekako toplo. Kad ponovo sve to vidim… i ponovo kad se nadjem sa rajom,..... u Solajinoj ulici.

Bakina trešnja

2009-07-19T16:11:00.011+02:00

Svako ljeto, i to baš u ovo doba godine nas naši prijatelji Helga i Herbert vikendom pozovu u svoju predivnu baštu, na jutarnju kafu. I ta bi kafa bila obična, kao i svaka druga kafa koju sa prijateljima ispijaš vikendom u nekoj bašči ili avliji,……ali nije. Jer, ta se kafa u toj bašti naših prijatelja i sada, pije pod jednom trešnjom. I zato je ta kafa posebna.

A ta je trešnja isto tako posebna. I meni jako draga. Naime, podsjeća me neobično na onu trešnju iz bašte moje pokojne bake Anice, u Mostaru. Ta me trešnja u bašti kod naših prijatelja svako ljeto podsjeti na onu “bakinu trešnju”, na koju sam se iz godine u godinu svako ljeto penjao, trešnja s kojom sam zajedno rastao… i na kojoj sam ustvari, i odrastao. A u ovo doba godine se ova trešnja u bašti gdje smo to nedjeljno jutro sjedili i kafu pili, sva okiti i zacrveni od silnih plodova kojih je svake godine na njoj, čini mi se sve više. I to je ustvari i glavni razlog, zašto smo baš taj vikend pozvani u tu baštu, na jutarnju kafu. I zašto je pijemo baš tu, pod trešnjom.

I onda, uz kafu pricamo sa prijateljima o svemu. Rezimiramo skolsku godinu nase djece, analiziramo ovu svjetsku privrednu krizu, pricamo o ljetu, o godisnjem odmoru… dogovaramo se o nekom zajednickom izlasku… a usput pomalo, svako sa po jednom kanticom u ruci, beremo tresnje. Malo beremo, malo jedemo.... i sve uz laganu pricu, kantice su ubrzo pune. I onda opet sjednemo i pijemo kafu. I opet razglabamo o necemu aktuelnom, o uspjehu nasih skolaraca, o preranoj i tragicnoj smrti Majkl Dzeksona … ili o novim poskupljenjima benzina i svega ostalog. A onda, u svemu tome, gledajuci neprestano onu tresnju iznad nas, u jednom momentu silno pozeljeh da uradim nesto. Izvinuo sam se najprije uctivo, te nase domacine upitao da li bi im smetalo, ako se ja sad popnem, gore na tresnju!!!? Supruga Dajana me samo smijeseci se zagonetno pogledala, valjda kontajuci vec, o cemu se radi….. Herbert mi poslije par sekundi odgovori sa : “Mein lieber Goran….“, rekavsi mi onda da ne trebam ni pitati da li u njihovoj basti nesto smijem ili ne smijem…. A Helga potvrdi i rece kako su stvarno one tresnje gore na vrhu najbolje i najsladje, pa mi predlozi da uzmem iz garaze one alu-merdevine i novu praznu kanticu…. dakle, Helga nije skontala nista. Zahvalivsi se, odbio same te merdevine i kanticu, skinuo patike i carape…. te se ispeo na vrh, “bakine tresnje” !!!

One socne i one najbolje tresnje gore, nisam uopste ni brao…. tek cvaknuo pokoju, onako u letu i pri penjanju. A gore…. kako sam se osjecao gore !!? Taj momenat je zaista neopisiv. Vratio sam se u mislima tad, godinama i decenijama unazad. … i dozivio onaj potpuni Deja-vù. Osjetio sam tad na trenutke, opet djetinjstvo !!! I zato je to sve neopisivo.... stvarno neopisivo. Povremeno su odozdo do mene dopirali nekakvi razgovori, nerazgovijetni glasovi i neke rijeci na nekom stranom mi jeziku, pa me to uvijek ponovo vracalo u stvarnost i realnost. Ali onda, igrom slucaja ili nekom Bozjom voljom mi se ispuni zelja koju sam tad pozelio. Naime, Helga i Herbert se pohvalise kako su prije mjesec dana na putovanju u Italiju, u Firenci kupili neku predivnu sliku. A moja supruga obozava “te stvari”, pa naravno pozeli da sliku odmah vidi. I onda sve troje, uzbudjeno pricajuci nesto o Toskani i nekom novom pravcu u slikarstvu o kojem ja stvarno nemem pojma, odose u kucu. A ja osta, sam na tresnji. I ostah pola sata, ….. opet u djetinjstvu !!!

Tog smo istog dana, sa Helgom i Herbertom navecer izasli. Ljeto je, vrijeme je festi i derneka kraj Dunava, pa smo se i mi te veceri odlucili da se ukljucimo u to sveopste veselje i odemo ne jednu takvu siestu. Zgodna i prostrana livada uz Dunav, odmah kraj kupalista, kraj plaze, kraj “nase” bic i jogg-staze, … mjesto koje ljeti svi mi, raja iz Kremsa rado posjecujemo. I mjesto, gdje se ljeti desava sve !!!

I naravno, tu ima svega i svacega. Fest se priprema danima, ulaze se jako puno, ali se zaradi petosturko, naravno. Citava je livada ukusno osmisljena i osvijetljena, prekrivena sa stotinu onih klasicnih austrijskih drvenih stolova i klupa. Na sve strane su rostilji sa Wurstevima i kobasicama, pilicima na raznju, dimljenim pastrmkama, i drugim specijalitetima…. a non-stop sa golemih zvucnika i sa bine gdje se mijenjaju razni izvodjaci, pichi uglavnom austro-Volksmusik. Oko devet sati se pale na sve cetiri strane velike buktinje i vatre, na kojima se uz veliki aplauz iz mase, spaljuju neke lutke od slame i nekakvi djavli.. U deset sati je velicanstven vatromet koji me uvijek neodoljivo podsjeti na 22. april…. a poslije toga se pjeva, tanca i veseli, do kasno u noc. Poslije toga, valjda pocinje ljeto.

Sjedeci u toj uzavreloj masi i predivnoj noci pokraj Dunava, covjek nikad ne moze biti sjetan ili sam. Barem, ne bi trebao da bude. Ali, meni neki djavo ni to vece ne da mira….pa mi misli stalno vrludaju, negdje drugdje. I uvijek me ponovo vracaju na onu “bakinu tresnju “ !!! Pa me onda spopadnu jos i neke druge misli i neka duboka, utom momentu rekao bih nepotrebna razmisljanja. Mislim se tada, kako mi je, eto valjda sudjeno i odredjeno da tu kraj
Dunava sjedim, mozda i do kraja zivota. I ja, a vjerovatno imoja djeca, koja su tu kraj njega, eto vec i odrasla…..

Ali srecom, ovi moji Austrijanci su jedan jako fin i veseo narod. Te znaju dobro da se zabavljaju i zivotu raduju. Naime, obicno se u zavrsnici muzickog programa na tim festama u Austriji sviraju i uglas pjevaju neke „horske pjesmice“, poput one “Grichische wein” Ude Jürgensa ili one, rekao bih kao neke “himne” tih festova, “ I am from Austria !!!“ Pa se onda, svi onako u spalir po onim dugackim stolovima i klupama poredani….raspolozeni, rujnim vinom i prvim ljetnjim mirisima sa Dunava opijeni… svi se zagrle, te se u ritmu muzike lijevo-desno „lilaju“…. I svi uglas pjevaju „I am from Austria“. A zajedno sa njima pjevusim i lilam se i ja !!! A, sta cu drugo !!?

Davno sam, jos kao djecak mlad procitao jednu misao, koja mi je tad zvucala kao neki jeftin stih….. i koju tad nisam razumio. Nisam mogao da je razumijem potpuno tad, ali razumijem je odlicno sad. „Zivot je kao neka rijeka, po kojoj svi plovimo kroz brzake i tihe,… od izvora, pa do usca. „Sjetih se te noci sjedeci kraj Dunava, opet svih onih “brzaka i virova“u zadnje dvije decenije mog zivota. Sjetih se opet toga svega. A kad se na festi sve uglavnom smirilo i utihlo….. gledajuci Dunav, kako pokraj mene tiho i necujno otice, pomislim islozim se sa samim sobom, kako su divne i predivne ove moje austrijske noci. I kako su spokojna ova moja danasnja jutra.

Kontam dalje….. nisam doduse vise kraj svog Vrbasa, ali je i ovaj Dunav jedna jako lijepa, mocna i izuzetno mi draga rijeka. Pomislim…. nisam vise ni u mojoj Bosni sa onom svojom banjaluckom rajom, ali jesam u prelijepoj Austriji, opet sa dragim mi i dobrim ljudima, sa ovim mojim veselim Austrijancima.

A pomislim onda…… bio sam jutros pola sata,…. eto, cak i na “bakinoj tresnji !!!

Jutro sa Alijom

2009-05-17T15:56:00.050+02:00

Svi mi u nasim glavama, imamo valjda na stotine nekakvih prica neispricanih, i zivotnih. I svi ih pretumbavamo i vrtimo u mislima, cesto. Pa pozelimo ponekad da ih nekome i ispricamo, da ih s nekim podijelimo. Ja se cesto sa nostalgijom prisjetim zemlje koja je u ratnim uzasima nestala prije skoro dvadest godina. A isto tako i dragih mi ljudi, koji nisu vise tamo.

Moja je prica lagana…. sasvim lagana, i tiho se, uz jutarnju kafu ispija.. Nekome je ona mozda naizgled nevazna. Dosadna i nepoznata. A nekoma opet, kao i meni samome, ona je lijepa, jako mi poznata. I vjecna.Zato je i pisem.

Jutro sa Alijom

U Bosni kad sam, uvijek se budim rano, vec u prvo svitanje. Ne budi me tamo ni onaj uzasni i mrski sat budilnik, ni telefonsko budjenje kao ovdje u Austriji, vec se budim uvijek sam. I uvijek tamo, kad se probudim i kad “otkrijem” gdje sam, iskacem uvijek sretan i radostan iz kreveta. Bez obzira da li sam umoran i kakvu sam noc prije jutra proveo. Budim se i ustajem uvijek sretan, u svako bosansko jutro. Jer, bosanska su jutra bila uvijek lijepa. Meni, najljepsa.

Moj punac Alija sad zivi jako daleko. U Sjevernoj Americi, u dalekome gradu Milwoki. A prije sedamdeset i pet godina, Alija je rodjen i haman citav svoj vijek prozivio u maloj i nekad neobicno lijepoj carsiji, u Bosanskom Novom. Danas to vise nije ni lijepa carsija, a niti lijep grad. Bosanski Novi je danas, slobodno bih rekao jedna neugledna i oronula varos, koju ljudi sto zive tamo, nazivaju Novi grad. Poslije ovog zadnjeg rata Bosanski Novi je naime totalno promijenio svoj dotadasnji izgled, kao uostalom i skoro cjelokupnu strukturu stanovnistva. Uz rat se otamo iselio jedan narod, a dosao neki drugi. Pa je svima nama koji smo tamo nekad odlazili, a pogotovo onima sto su tamo nekad zivjeli, taj grad koji se vise i ne zove kako se zvao, postao jednostavno stran. Ali, to vise i nije nesto nepoznato, ni neobicno,. To se desilo sa puno drugih dragih nam gradova i carsija u Bosni i Hercegovini, pa i sa mojom rodnom Banjalukom. Te je to momenat sa kojim smo se vec odavno pomirili i nazalost, svi sazivjeli.

Ali, postoji u tom Bosanskom Novom i jedan momenat i razlog koji taj grad cini, odnosno zauvijek odrzava lijepim. Ostalo je ipak tamo nesto od te prijasnje poezije i ljepote, a zahvaljujuci cinjenici da grad lezi na dvije prelijepe bosanske rijeke, odnosno na samom uscu rijeke Sane u Unu. I to je ono sto ga cini uvijek…. i valjda, zauvijek lijepim.

Ustadoh neko jutro kad sam boravio dolje, opet u ranu zoru. Obukoh se i izadjoh odmah na kej, odnosno idealnu stazu uz Unu, gdje uvijek ujutro i uvece kad sam tamo, setam ili trckaram gore-dolje. Bosanske su noci u ovo doba godine jos uvijek prilicno hladne, ali se vec izlaskom sunca i radjanjem jutra, sve mijenja. I sve postaje nekako toplije i ljepse. Dok setam u tisini jutra, kraj mene tiho tece smaragdno zelena i meni definitivno najljepsa bosanska rijeka Una, a okolo nje gledam pitoma brda sto se zelene u desetine razlicitih nijansi. Neko je drvece i bilje po njima vec olistalo, a neko tek cvjeta i behara, pa su brda sva prosarana i nekako neobicna. I sve to sto se oko mene desava i vidi, stvara jedan fascinantan prizor, poseban i neopisiv ugodjaj. I neobicnu ljepotu, bosanskoga proljetnog jutra.

Kad se vratih u kucu, Alija vec ustao. U staru furunu vec nalozio vatru i skuhao kafu.Naravno onu nasu, bosansku. Pijemo je natenane i pricamo o necemu. Ne zurimo nikuda, imamo vremena, pa je samim tim to jutro jos ljepse. U Bosni se sporije zivi nego na Zapadu, kafa se ne pije “u letu” i u nekakvoj zurbi. Jutra su u Bosni cool, jutra u Bosni su najljepsa.

A odlucili smo nas dva jos prijee, da se tog jutra povezemo malo Unskom magistralom, prema Bihacu. Da odemo malo, jednostavno samo`nako,…. bez nekog posebnog razloga i cilja. Ili kako mi Alija dan prije, primjetno radostan i onako veselo rece: “Hajmo bolan malo u Federaciju ! Eto, samo da vidimo,…. sta ima tamo !!!!”

Alija je poslije smrti svoje supruge, a moje punice Sadije , ostao neko vrijeme u Bosanskom Novom, sam. A onda odlucio da ostavi i kucu i avliju; i Bosnu i sve u njoj…..i da podje sinu, u Ameriku.Govorio mi je tada da ne moze vise i da ce svisnuti tamo, sam u praznoj kuci i u toj prokleto pustoj avliji. Ubila ga, kako rece samoca. Sjecam se dobro, govorio mi je tada: “ Sta cu bolan, ovdje u avliji sjedit` sam….. i citav dan cekat`, hoce li neko proc` i reci mi makar, Merhaba…..ili barem, dobar dan !!!?”

I kako mi prica, dobro mu je tamo u Milwoki, kod sina mu Smaje. Hvali se i kaze da snaha ga i sin dobro paze, a dobro se slaze i sa unucima Harisom i Edom. Zanima se preko dana po njihovoj basci, sredjuje, uredjuje, reze vocke, kosi travu……a sin mu ima salon automobila, pa i tamo ode, gleda auta i zanima se necim. Odusevljen je Alija tamo u Americi, mnogocime, a posebno hranom. Kaze da ga cesto vode i u neke restorane “brze hrane”, gdje se za male pare dobiju porcije koje “ne mos` pojest`”!!! A posebno mu se svidja pomfrit u McDonalds-u, koga usput receno u Bosni nikad nije ni probao. A sad, kako kaze, tamo pojede rado…. uvijek duplu porciju !!!

Vozimo se Alija i ja dobrom i ravnom magistralnom cestom uz Unu, pa mi vec poslije desetak minuta na nekom mjestu punac primjetno veselo govori da ulazimo u Federaciju !? Nema znaka, nema nista, kao da nismo nidje ni usli, a niti odnekud izasli. Ali Alija,osjetim vec je nekako bolje raspolozen, prica mi o svemu i svacemu, ne zna ni sam o cemu bi prije.

Poslije ni pet minuta “ voznje kroz federaciju”stajemo na jednom, vec otprije obojici poznatom parkingu uz Unu, izlazimo iz auta, a pred nama prizor predivan, nevjerovatno lijep. Mjesto je neposredno prije ulaska u Bosansku Otoku, gdje Una probijajuci se izmedju jednog ostrva , odnosno ade i obale pravi predivne kaskade i bukove. I stvara prizor, naprosto neopisiv !!!

Pokraj slapova je stara vodenica, preuredjena u restoran, sa neobicnom terasom u rustikalnom stilu. Tu sjedis kao “nasred vode” !!! U dubpkoj hladovini mezis svjezu, iz Une maloprije ulovljenu pastrmku, a oko tebe “teche fantazija “!!!

A adu, odnosno cijelo ostrvo preko, je zakupio jedan mjestanin “povratnik”, pa je tu stvorio rekao bih slobodno, jedan pravi “mali raj, za svakog Bosanca”. Na pocetku ostrva, naravno najprije kafana, tj. restoran i zgodna terasa ispred njega, sa koje se vidi sve. I na kojoj mozes satima sjedit, a da ti nikad na pamet ne padne da podjes nekamo. Vec te nesto goni, da ostanes sto duze tamo. Jer, tamo vrijeme kao da je stalo. A to nema nidje, vec samo tamo. Samo u mojoj Bosni !!!

Blizu restorana je predivna i uredjena sljunkovita plaza na Uni, okolo zelenilo, mjesta za rostiljanje puna raje, pa prostrana livada, `dje uvijek neko pinpla loptu ili se u neko doba, kad te peta piva opali, razbaci “na male”,…. dalje,na donjoj strani ostrva je teren za odbojku na pijesku, kosarkasko igraliste, za omladinu….a skroz u dnu ade su zgodna mjesta za pecanje. I onaj, samo pravim ribarima dobro poznat, ceif u tisini.

Sve se naravno placa, pa i mala skela koja te za konvertibilnu marku, tamo “u mali raj” odveze i na aksamu otamo vrati. Ali, sve je to tamo predivno. I sve je to i puno vecih para vrijedno. Slozili smo se Alija i ja da je tu, uz rostilj i teferic provesti citav dan sa dobrom rajom, vrhunac zadovoljstva i uzitka u nasoj Bosni . A rekoh Aliji da sam tu, jedno popodne sa sinom i par jarana prosle godine vec bio, a da cu akobogda na ljeto opet,…. ali citav dan !!! . Aljo me samo pogleda i ne rece nista. Samo zmirka ocima i gleda me, cudno nekako. Konta. A skonto sam i ja, zasto. Znao je Alija vec tad, kao i ja sto sam znao, da ovo ljeto….ili Boga pitaj da li ijedno drugo, on nece biti tu, sa nama.

Moj punac Alija je uvijek bio covjek od rijeci. I uvijek je uradio, ono sto je rekao. Zbog toga se, kako ja znam par puta u zivotu i „opekao“ ili bolje receno zajeb`o. Kao i zadnji put sto je, kad je prije desetak godina odredio da napusti Svabiju, gdje je mogao na osnovu tesko bolesne supruge ostati i dan-danas….ali je moj punac Alija Alihodzic te godine povjerovao rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegovicu i onoj gospodji Del Ponte, koji su usput receno tada zajebali oko tristo hiljada Bosanaca-izbjeglica u Njemackoj. Tada je Alija naivno povjerovao i skonto da je u Bosni opet sve u redu, te da su obezbjedjeni uslovi za normalan zivot i povratak kuci. Pa se umjesto da ide sa sinom Smajom u Ameriku, vratio u Bosnu. Prvo u Sanski Most zajedno sa devedeset hiljada bosanskih izbjeglica, koliko ih je tada doslo u taj neveliki bosanski gradic….gdje je onda u jadu i cemeru proveo dvije godine, ziveci zajedno sa jos dvije familije u nekakvoj kuci, kao u privremenom smjestaju. A onda se vratio u devastiranu kucu u Bosanski Novi i u Republiku Srpsku, medju one iste „vukove“ sto su ga devedeset druge u logor na Gradskom stadionu smjestili, pa ubrzo zatim iz Bosne otjerali.

Eh, kako je zivio tamo u „Novom Gradu“ i kako mu je tamo bilo….. duga je prica, preduga. On je zna, najbolje.

A sad je Alija malo mudriji i sad ne vjeruje vise nikome. Sad je u Americi i ne vraca se vise, nigdje.

Alija je vec davno odlucio i kaze da zna, da tamo u Milwoki kod sina Smaje je sretan. I tamo zivi zivot. A ovdje u Bosni, za njega vise nema zivota. Ovdje kako kaze, moze jos samo umrijeti i ukopan biti, al` naravno kad za to dodje vakat. A Bogu hvala, dosao jos nije.

Dosao je Aljo sad u Bosnu, da sredi jos neke papire. Kucu je predao na cuvanje i u amanet svojoj jedinici cerki, odnosno mojoj supruzi…. I nema vise namjeru, a ni snage, zelje i volje kako rece, da vise dolazi ovamo. Nesto slicno, kao i moja supruga sto mi govori skoro dvije decenije, a pogotovo poslije smrti svoje majke i odlaska oca joj Alije, u Ameriku. Kaze da nema vise rasta u Bosnu odlaziti. A ja je samo slusam i sutim. Ne odobravam joj, ali joj to ne kazem. Ne osporavam joj, al`ni to joj ne kazem. Vec samo sutim i mislim…. `nako, za samoga sebe.

A ta Alijina kuca je na lijepom mjestu, odmah blizu Une. Ali kontam, kakva korist od kuce, ako u njenoj avliji nemas s kime kafu da popijes !?? A ni kime lijepu rijec da progovoris. Pa vise ni ja sam nisam nacisto, da li cu ikad vise tamo dozivjeti opet neko lijepo bosansko jutro ?!! I da li cu ikad vise tamo u tom „Novom Gradu“, u avliji pred tom kucom s nekim kafu popit !?? Jako je neizvjesno. Ili je nazalost….. i jebiga, vec izvjesno.

Vozimo se nas dva dalje i nedugo poslije ulazimo u Otoku Bosansku. Predjes most, sa kojeg ti vec „oci bode“ lijepa i pomalo neobicna dzamija, koja sa mosta djeluje, bas kao da je na samoj vodi, odnosno na Uni. Kad predjes most, eto te vec u centru nevelike, ali lijepe carsije. Naravno, tamo ti u Otoci ne treba onaj navigacioni uredjaj, ako sta tamo trazis. Jer, jednostavno, cijela je carsija uz tu Unsku magistralu koja je glavna, a ujedno i jedina prava dzada u mjestu. A sve lijevo ili desno od nje su samo kratki sokaci i kao neke mahale, ni stotinjak metara dugacke. Bosanska Otoka je jedno simpaticno slikovito mjestasce, nekad nastalo na rijeci Uni. I njenog od samog postanka, pa do danas Otoka je usko vezana sa tom rijekom. U sustini, da nije Une toga mjesta tu nikad ne bi ni bilo. Isto, kao ni mene samoga, tamo.

A u Otoci Bosanskoj je taj dan bio pazarni ili pijacni dan, pa je carsija tad bila puna i prepuna. Na nekoliko stotina metara uz magistalu uz koju je i sama pijaca, puno naroda, ne moze se proci. Policija na pocetku pijace i na kraju, regulise saobracaj, protok ljudi, kao i sav zivot tog dana tamo. I upravo kad smo se probijali kroz tu gungulu, izlazi neko auto ispred parkinga nadaleko cuvene mesnice kod brace Saric, a murija nam pokazuje i upucuje nas doduse kulturno, ali i energicno i odlucno, da se tu parkiramo !? Mislili su valjda da i mi trazimo parking, iako ja u Otoci nisam ni mislio svratit !!! Ali, kad je vec ispalo tako,….. kontam, pa zasto da ne !!?

Izlazimo Alija i ja iz auta i doceka nas vec na trotoaru jedan od one brace mesara. Pozna Aliju dobro, posto ovaj kod njih redovno kupuje svjeze meso, ali i sudjuk i suhovinu, pa se njih dvojica raspricase o svemu, te uz pricu udjemo i u mesnicu. I naravno, pazarimo tu nekog mesa, janjeceg i teleceg, kupismo nafake za rostilja danas na aksamu, u avliji kod Alije. Prosetasmo onda malo pijacom, a Alija sav sretan, bas k`o neki drugi covjek od onog sto je sa mnom u zoru, u Novom kafu pio. Pozdravlja ljude okolo, glasno i razdragano sa merhaba ili alejkjum selam….. pita svakog za zdravlja junacko, pita i kog pozna i kog ne zna. Ja samo klimam glavom, smijuljim se, uzivam u cijeloj toj sceni…. usput gledam zuto-plave dresove Bosne i Hercegovine, te mjerkam Adidaske na kojim velikim stampanim slovima pise “Bosnia” (naravno “bosanski original”, proizvodnja za dijasporu sa njemackog govornog podrucja….), a koje kostaju deset konvertibilnih maraka !? Ma, kontam, vrijedilo bi ih kupiti, pa makar samo za regala i ukrasa u mojoj radnoj ili Dariovoj djecijoj sobi.

Kasnije, dok smo se vozili dalje uz Unu prema Bosanskoj Krupi, Alija mi govori kako se u Federaciji osjeca potpuno drugacije. Ono gore, u Republici Srpskoj i u Bosanskom Novom ga sve nesto gusi, ne da mu da prodise k`o covjek. A ovdje, kao da je neka druga hava, ovdje dise punim plucima. I osjeca se, nekako sretnim.

Slusam ga samo i kontam potpuno, ali ne kazem nista. Nisam htio jednostavno nikakvim komentarom da kvarim tu idilu i svu ljepotu tog prelijepog jutra.

A tamo, u Bosanskom Novom su jutra zaista drugacija. I nisu lijepa. Alija tamo i ne ide vise u grad, samo ako mora. Svako jutro ode do pekare kod komsije Rame i kod Lejle u obliznju malu trgovinu. I to je sve. Uglavnom je po citav dan u avliji ili u kuci.

I razumijem ga potpuno. Tamo u gradu nema vise nikakve ljepote. Na ulici, sve strani mu ljudi ili samo poneki poznati mu, koje ne zeli ni da vidi, ni da sretne. I citav je grad nekako ruzan, sav oronuo. Sve kuce u centru su sive i jadne, nekad prelijepi hotel kraj Une devastiran i jos od rata kao neko ruglo zjapi prazan i unisten, na centralnome trgu, nekad jedina robna kuca u gradu vec skoro dvadeset godina je zatvorena, a najljepsa i najvrijednija gradjevina u gradu, stari Muzej se urusava i u korov zarasta. Nista se tamo, jos od rata nije popravilo niti napravilo, nista pomaklo ni za pedalj. Nijedna firma nije proradila, vecina ljudi ne radi nigdje, pa u dokolici i bijedi sjedi po terasama nekoliko kafana u centru, iz kojih se cuje Aliji, a i meni samome neka strana i nerazumljiva muzika. Danasnji Bosanski Novi je ona Bosna koju vjerujem ne moze da voli niko. Ne volim je naravno ni ja sam, a ni Alija. I u taj cosak nase Bosne da ne moramo, ne bi obojica vjerovatno nikad vise zavirili. Ni Alija, a ni ja..

Ali, eto…. moramo.

Kroz Bosansku Krupu, vjerujem da nijedan rodjeni Banjalucanin ne moze proci, a da ne svrati na cevape „Kod Emke“ !!! A ja tamo nisam samo svracao, vec kad sam u Bosanskom Novom nekad prije duze boravio, maksuz sam u Krupu odlazio, pa nosio kuci po pet-sest porcija cevapa i siseva s kajmakom. Emko je nas Banjalucanin, imao je prije rata cevapcinicu u Mejdanu, pa se prije vise od deset godina skrasio u Bosanskoj Krupi. Ponio je naravno Emko tad sa sobom lijepe uspomene iz Banjaluke i jos ponesto. Ali naravno i recept pravih i orginalnih banjaluckih cevapa, u isto tako orginalnoj lepinji kakva je vazda u Banjaluci bila, te je u Krupoj s tim, “napravio pravi posao”. Cevabdzinica uvijek puna, otvorili su preko puta i mesnicu, a kako cujem uskoro otvaraju i restoran. A pricao mi je Emkin sin s kojim se dobro poznam, da su neki tamo pokusali kopirati isto, te prodavali “muda za bubrege“, ali je sve to bilo kratka daha, losa kopija banjaluckih cevapa i nije se dugo odrzalo. Cevapcinica “Kod Emke” vec deceniju i vise, pece i nudi najbolje cevape u zapadnoj Bosni !!! Garantujem ja, rodjeni Banjalucanin,….. a potvrdio vise puta, pa i tog jutra sladeci se kombinacijom u kajmaku, moj punac Alija.

Dok smo doruckovali, odnosno uzivali u izvrsnim cevapima “Kod Emke”, nazovem kratko gospodina Sivrica iz Turisticke zajednice Bos.Krupe, koga poznajem vec od ranije i s kojim sam se jos prije dogovorio da nas oko deset sati, dolje na uscu Krusnice cekaju ladja i ladjar.

Krusnica je jedna jako kratka bosanska rijeka, koja se u Bos. Krupi ulijeva u Unu i za koju mnogi koji ovo citaju vjerovatno nikad nisu ni culi. Ali, Krusnica nije samo jedna mala i kratka rijeka, Krusnica je fenomen !!! I cudo prirode.

Rijeka je od vrela, pa do usca dugacka samo nekih 5-6 kilometara. Krusnica je jako kratka rijeka , ali i te kako vrijedna pomena. Pri samome uscu u Unu ona je siroka, posto se tu razlijeva dolina u kojoj lezi Bosanska Krupa. Ali, dalje uzvodno je “sasvim druga prica”.

Pozdravismo se Alija i ja sa ladjarom i sjedosmo u cudnu ladju, neobicne gradje i oblika, koju “goni” motor nepoznate mi marke od nekih desetak konjskih snaga. I onda krenusmo uz Unu, u neobicnu avanturu.

Krajolik i svu tu ljepotu kroz koju u pocetku prolazimo, odnosno plovimo, jako je tesko opisati i rijecima prikazati. Rijeka tu ima neobicno cudnu fascinantnu zelenu boju, zbog pjeskovitog dna, obraslog travom. Posvuda okolo, uz samu rijeku su neobradjene livade, a dalje se nastavljaju sumom obrasla brda i obronci Grmec-planine. Nigdje usput nema naselja, niti sela, samo vidimo par vikendica, vjerovatno vlasnistvo nekih lokalnih politicara i zasluznih boraca u ovom posljednjem ratu. Podrucje je inace zakonom zasticeno, cuvano, te je poslije rata dobilo znacenje i obiljezje kao nekog rezervata, odnosno Parka prirode. U tom je dijelu, kako ladjar rece Krusnica bogata svakojakom ribom, ali je dozvolu za pecanje jako tesko dobiti.

Vec nakon kilometar-dva voznje uzvodno, rijeka se naglo suzava i ulazi u uski kanjon izmedju brda. Borba motora ladje sa jakom maticom i brzacima Krusnice, tu je poseban dozivljaj. Ali, ne traje dugo. Ubrzo, nakon kratke, ali prave avanture ukazuje se pred nama slap, prije kojeg smo pristali na jedno neobicno i cudnovato mjesto, uz obalu. Tu je na maloj cistini okruzenoj gustom sumom mala brvnara, koja kako nam ladjar rece ljeti sluzi kao spremiste i kuhinja. Pokraj nje, par drvenih klupa i stolova, te starom ciglom zidano ognjiste gdje se ljeti vrti janje ili rostilja, a na sredini ispred brvnare ukrug poredano sedam-osam poovecih panjeva oko ognjista, gdje se lozi logorska vatra.. Nije tad tamo bilo nikoga, a samo mjesto djeluje pomalo nestvarno… ali je stvarno. I predivno. I Alija ga, gledajuci `nako sav u cudu, odmah nazva “Djenetom” !!!

Tamo se ljeti okuplja stalno nekakva raja, dolaze izletnici, turisti i zaljubljenici nase Bosne, kao i nas dva sto smo. A neke godine je tu osnovana i oformljena nekakva likovna kolonija, pa se tamo vazda nesto kulturno desava. Okrecu se janjci, rostilja se, cuga i teferichi……a u pauzama, vjerujem pomalo i slika !!?

Penjemo se uskom “kozjom stazom” uz sami slap i ubrzo dolazimo do vrela. A tamo prizor koji doslovce zaustavlja dah !!! Ispod pedesetak metara visoke litice, odjednom izvire ogromna i tako mocna kolicina vode, sto nakon desetak metara nizvodno pravi fantasticne slapove, a vec nakon par kilometara stvara pravu pravcatu rijeku. Prizor je tamo na tom vrelu toliko neocekivan i fascinirajuci da Alija i ja sjedeci uz njega, ne progovaramo dugo ni jedne jedine rijeci. Tek poslije, dok smo se vracali niz Krusnicu, rece mi Aljo da je eto tu, kraj te ljepote rodjen i haman citav svoj zivot prozivio, a da nikad dosada nije tu bio. A da li ce ikad opet tu doci, pitanje je veliko.

Slozio se Alija sa mnom poslije, kad mu rekoh da ustvari velika vecina ljudi rodjenih u Bosni i Hercegovini, uopste i ne poznaje svoju domovinu. I da ne pojmi, koliko je ona lijepa. Vjerovatno su mnogi od njih odlazeci svakoga ljeta na Jadransko more, jednom ili dvaput svratili na vrelo Bune, ali ne znaju ni dan-danas da takvih slicnih i prelijepih vrela, kod nas ima jako puno. I jako puno neke druge, jos nedozivljene i nestvarne ljepote, koju nismo imali priliku vidjeti…….ili je nekad prije, nismo zeljeli vidjeti. A valjda, zato sto nam je uvijek bio imperativ da idemo na Jadransko more. Bosna je bila samo mjesto i zemlja, gdje smo svakodnevni zivot zivjeli i radili. Pokadkad bi otisli u posjetu nekom rodu sto zivi u Sarajevu, Bihacu, Tuzli ili nekom drugom bosanskome gradu, a za uzivanje, te razgledanje nekakvih ljepota i godisnji odmor bile su uvijek predodredjene Hrvatska ili neke druge zemlje i destinacije. Za nas je tada tamo, bilo sve ljepse nego u nasoj Bosni. Pa je zato nismo nikad posteno ni upoznali.

Odlucili smo Alija i ja onda, da se na kraju naseg izleta provozamo, jos onom krivudavom cestom sto vodi kroz kanjon Une, od Bosanske Krupe do hotela „Sedra“, pred Bihacem. Inace, na toj cesti od Bosanskog Novog do Bihaca ima bezbroj kafana, restorana i svakojakih ugostiteljskih objekata, ali je hotel „Sedra“ nesto posebno. I daleko najbolje i najljepse mjesto, na cijelom tom putu..

Prvi put sam u tom hotelu boravio jos prije dvadesetak godina, kad sam kao Predsjednik omladine OOUR- “Sipad-Vrbas” vodio tamo vecu grupu omladinaca na dvodnevni izlet. Tad je „Sedra“ bio onaj tipicni hotel iz „onoga vremena“, a dvorac Ostrozac na brdu iznad njega, bio tada sav u korov zarastao. Danas su i hotel i dvorac renovirani i pruzaju svakome ko dodje tamo, jako puno. Od odlicnog smjestaja u moderno opremljenim hotelskim sobama, sportskih aktivnosti, kulturnih sadrzaja i ljetnih koncerata u velikom dvoristu dvorca, pa do uzivanja u predivnoj prirodi i prelijepom ambijentu. Hotel “Sedra se nalazi u fantasticnom okruzenju, tipicnom za nasu Bosnu, na najljepsem dijelu toka, za mene najljepse bosanske rijeke Une. Hotel je renoviran, savremen, ali nije nikako narusio svu tu prirodu i ljepotu okolo. Moj poznanik, direktor hotela mi je pricao prosle godine o tome,da je bilo u planu svasta-nesto, ali se Bogu hvala odustalo. Te je sve podredjeno tome da se odrzi ona iskonska ljepota toga mjesta, ali i pruzi kvalitetna usluga, svakom gostu. Ispred hotela je nova i velika terasa uz Unu, na kojoj je ispred uredjena sljunkovita plaza. A pored hotela je velika travnata livada na kojoj je napravljeno nekoliko sadrvana sa secijama, gdje se uziva u tisini i meraku. Pokraj plaze su i uredjena dva-tri ognjista, gdje se moze po vazdan rostiljati ili janje u sopstvenom aranzmanu okretati. To samo mjesto tamo, ima dusu. I ima sve sto jedna iskrena bosanska dusa trazi i treba. To je, slobodno bih rekao jednostavno mjesto gdje petnaestogodisnji snovi svakog bosanskog izbjeglice, konacno postaju java. I ne izdrzah tada, a da Aliji ne kazem: “ E, stari moj…..ovo je Djenet !!!”

Poslije sat vremena, sjedimo Alija i ja, naravno opet kraj Une. Sami nas dva, na predivnoj terasi restorana “Alga” kod Bosanske Krupe. Na stolu pred nama kila vruce janjetine sa plecke, mladi luk, bijela pogaca… a ispred nas, tiho tece i zubori nam predivna Una. Za mene licno, vrhunac uzitka i plafon….. i nema dalje.

Rucamo polako, onako sa merakom. Izmedju zalogaja, sutimo i posmatramo sve oko sebe.

“ Jel`dobra Alija !!!?”, upitah ga onda, remeteci tisinu i smjeskajuci se. A moj Aljo, onako jeduci “slatko” rukama, klima glavom lijevo-desno, samo guta… i ocima koluta !!! Pa dodajem veselo, smijuci se, vec naglas: “ A dje je sad onaj americki Pomes iz Mekija….aaaaaa !!!??? Smije se i Alija, zajedno sa mnom. Smijemo se obojica, od dragosti neke, valjda……ili, od tuge. Ne znam vise ni sam, jebiga. Al`, smijemo se. I kontamo se nas dva, odavno vec. Pa mozemo jedan drugom svasta reci i nasaliti se, bez da se ljutimo i vrijedjamo. Dobar je moj Aljo.

I rece mi poslije objeda da odavno nije bolje meso pojeo, a ni bolju kafu popio. Potvrdih mu i sam, da je nase zajednicko jutro bilo izuzezno lijepo. A tad sam, sjedeci tamo i razmisljajuci o svemu, shvatio nesto. Shvatio sam da su odlaskom Alije iz Bosanskog Novog, nestala ona lijepa jutra kraj Une. Nakon sto je Alija otisao za Ameriku, ja sam nekolko puta u B.Novom bio. Ali sam tamo samo prenocio, te sutradan isao dalje. Putovao nekud drugo, gdje sam sa bliskim mi i dragim ljudima u Bosni, dozivljavao lijepa jutra. A u Bosanskom Novom mi nijedno jutro, tada nije bilo lijepo. I shvatio sam tada, da i pored predivnog suncanoga jutra u Bosni; i pored sve ljepote prekrasne Une; i pored sve te predivne prirode u mojoj Bosni, u proljece…da i pored svega toga, nema nigdje lijepoga i potpunog jutra, ako nemas kraj sebe nekog covjeka, s kojim ces sve to podijeliti. Odnosno, ako nemas “nekog Aliju”, uza se.

Momenat je bio nezaboravan, ostaje vjecno. Na terasi restorana sami, Alija i ja. Nije vise bilo jutro, vec ono „mrtvo popodne“ u Bosni, kad se tamo ne desava ama-bas nista !!! A nama sve svejedno, dal`podne, dal`jutro…..nama sve isto, ne zurimo nikuda. Kraj nas polako tece fascinantna Una, okolo po brdima sve zeleni i behara, na livadi preko Une, desetak ovaca pase prvu ovogodisnju ispasu……. Proljece u Bosni.

Pricamo polako i skrto, pa u pauzama dugo sutimo i slusamo tisinu. Nista se ne cuje, samo ugodna bosanska tisina. Kao da je vrijeme stalo……

A sjedili smo Alija i ja i prije rata tako, pa cak i na toj istoj terasi, uz Unu. Sjedili nekad davno, kad su bila neka druga vremena. Nekad davno, kad nam lijepa bosanska jutra i popodneva nisu bila rijetka, vec dio svakodnevnog zivota. Nekad, kad nismo mogli ni naslutiti koliko ce nam ta jutra, nekad vrijedna biti. I onda, kad ustvari nismo ni svjesni bili, koliko samo lijepo moze biti,…. to jedno obicno bosansko jutro.

Narednog se jutra odlazeci za Austriju oprostih sa Alijom, uz neko tiho i nezeljenom slutnjom prekriveno: „ Eh, vidimo se, Alija….akobogda..!?“

Isprativsi me sutnjom i samo pogledom, ostade Alija u avliji, opet sam. Ostade u pustoj avliji, zeljno cekajuci da opet poleti za Ameriku i kako mi rece, u taj “lijepi grad Milwoki” !!!

A ja, odlazeci otamo i po ko zna koji put zalazeci za cosak dobro poznate mi ulice Gavrila Principa, mislim se koliko li je samo “nesretnih Alija” na ovome svijetu !!? Mislim se i kontam, koliko je tih „nesretnih Alija„ u mojoj Bosni !!!? I koliko ih je u nekom „sretnome gradu Milwokiju“ , gdje se jede „brza hrana“ i onaj najbolji Pomes iz Mekija…. ili koliko ih je, recimo u onom nekom, dalekom, idilicnom … nekakvome „svedskom Sjebergu“, na kraju svijeta !!!? Kontam i mislim se, koliko li je nesretnih Alija sto u nekoj prokleto pustoj i praznoj avliji po vazdan sjede, uzalud cekajuci da kogod tuda prodje i kaze im, makar Merhaba..

Ili barem ono, tako obicno…a tako lijepo i toplo……”Dobro jutro, Alija”.

Tulum

2009-01-24T19:01:00.016+01:00

Neki dan, u ponedjeljak, pričam sa dobrim mi jaranom, što živi u Vienni…i što se subotama i vikendima stalno vuče po nekakvim feštama i tulumima!!! Pa mu, onakvom kaharnom i valjda od derneka umornom i promuklom, kažem: „ Ma bolan…. Pa, kako više možeš!!?? Haman ti je pet banki, a vazda si na nekakvim tulumima i dernecima !!!!??“ A on mi onda onim promuklim glasom reče jednu istinu koju pokušavam u životu zaobići, ali koju jako dobro kontam.

„ Ma, buraz… shvati jednom, bolan!!! Čitav ti je život ustvari samo jedna obična igranka…… i jedan veliki TULUM !!! „

Tulum, odnosno žurka je bila nešto nezaobilazno u životu i mladosti, valjda svakog Banjalučanina. Party, fešta, zabava ili dernek, to je nešto jako slično ili blizu toga, ali ipak postoji odredjena razlika. Žurke i tulumi imaju ipak neko posebno značenje i odredjenje. I jedno jako važno mjesto u mom prošlome životu.Isto onako kako smo se mi mijenjali, sazrijevali i odrastali, mijenjale su se i žurke. U početku su to bile samo rodjendanske proslave i simpatične žurkice, koje su vremenom prerasle u prave žurke i tulume. A na kraju se pretvorile u derneke.

Prva žurka u mom životu bila je koliko se sjećam ona kod dobrog mi jarana i komšije, Darka Djudurovića. Bili smo tad, nas desetak zajedno odraslih klinaca iz komšiluka, vec momčići i u ranom pubertetu. I tad nam je te godine, Djudina majka za Darkov trinaesti rodjendan skontala prvu žurku u životu.

I sjećam se i sad dobro, tog nekog lijepog osjećaja i uzbudjenja pred dolazak na moju prvu žurku. Sjećam se i Darkove sobe i onog bijelim stolnjakom prekrivenog stola, te po njemu poredanih čaša i flaša Coca-cole, pa onih zdjelica napunjenih kikirikijem, čipsom, slanim štapićima…. sjećam se i kolača, što nam ih je Darkova majka spremila i ukusno servirala na one šarene papirnate tacne, sjećam se i rodjendanske torte sa svjećicama, sjećam se i po prvi put horski otpjevane Happy Birthday. Sjećam se i da je te godine Zdravko Čolic izdao novi LP sa onom udarnom pjesmom “Glavo luda” koju smo to cijelo popodne vrtili na Darkovom novom gramofonu, što mu ga je za rodjendan poklonio njegov otac, a moj dobar i uvijek mi drag komšija, cika Vojo Djudurović. A sjćam se i toga da smo svi mi, haman cijelo to popodne proveli na prozoru Darkove sobe !!!Ali, ne bez razloga.

Naime, Darkova prva komšinica je bila jedna Goga. A Gordana Janjić je tada bila najbolja „treba“ u ulici Branka Radičevića !!! Ma, ne…. ustvari Goga nije bila nikakva treba, već je bila jedna jako zgodna i ljepuskšsta djevojka, iz komšiluka. I bila nam je tad, kao neka inspiracija !!! Šetala nam se svima po mislima i po snovima, uzbudjujući nas svojim, tad već formiranim oblinama… i to je sve. Tad u to vrijeme nije bilo kompjutora, niti Interneta, nije bilo ni Britney Spearce, Beyonce Knowles, niti Christine Aquilera…. tad nije bilo ni, Bože me sačuvaj onih užasnih pornića, a ni sexi-časopisa. Sve što smo mi dečki tada imali od tih “zabranjenih stvari” bila je ona neka polu-golotinja u „Start“-ovima koje smo krišom kupovali i potajno gledali, te ona malo slobodnija fotka obnaženih grudi Vesne Zmijanjac, objavljena u jednom broju “Chik”-a….. i naša jedra komsinica Goga !!!

Eh, a onda smo i mi drugi počeli sa “proslavama rodjendana”, odnosno kontanjem žurki !!!
I tako je to pocelo.

A nedugo zatim su se počele praviti žurke, bez obzira da li je neko od nas bio u taj dan rodjen. Nevažno, kojim povodom. Kad god bi nekome od nas starci negdje otputovali, skupljali bi se u “praznoj gajbi” i kontali žurke. Na tim prvim žurkama bili smo prisutni samo mi dečki, nije bilo djevojčica. I fazon je uglavnom uvijek bio isti. Skontali bi utale lovu, ko koliko može, kupili bi u „Drini“ flasu tada popularnog „Zvekana“ ili par litara onog najjeftinijeg odvratnog Rubinovog „Royal“- vina, otišli do stana ili kuće, spustili roletne, zamračili sve i skontali kao neki improvizovani Light-show. Odvrnuli bi onda Toscu do daske, te bi uz Purple, Zeppeline, AC-DC, Ram-Jam ili Doorse vitlajući kosama, klečeći na koljenima, oponašajući Granta iliti Pagea, te svirajući gitare onako “ u prazno”,… skakali bi i džilitali se, dok svi ne popadamo !!!

Kad su se po prvi put na našim žurkama pojavile trebe, odnosno djevojke, ne znam. Ne sjećam se. Ali znam da su tad žurke već prerasle u tulume, postale iole ozbiljnije i nekako ljepše. Na koliko sam žurki i tuluma bio u životu, ne znam ni to. Samo znam da sam uglavnom na svim uživao. I da su bile i ostale nezaboravan i neizbrisiv dio i segment moga djetinjstva. I moje, nemalo burne mladosti.

Najvšse je bilo naravno onih nazovi-klasičnih tuluma. Prigušeno svjetlo, prava atmosfera…. dobra mjuza, malo cuga, malo pljuga, šuplja spika… i tako to. A bilo je i onih “neklasičnih”, malo drugačijih. Sjećam se jednog takvog “neklasičnog” tuluma, uz klasičnu muziku.Mislim da je tada sestra dobrog mi jarana, Jasna Djubo imala proslavu rodjendana, pa pozvala na žurku svoje najbolje drugarice i nas nekoliko, tada u to vrijeme “teških rokera” i nadobudnih adolescenata. I onda su se te djevojčice mijenjale za klavirom i sviruckale nam nekakve Mocartove i Šopenove sonate, a mi na kraju svake, aplaudirali…. i dobro se dosadjivali !!! Već poslije sat-dva te gnjavaže smo se pokupili i otišli na partiju havy-metala i cugu u tada nam omiljeni i obližnji kafić u Zanatskom, kod Caneta.

Posebno mjesto u toj ogromnoj lepezi tuluma i derneka po Banjaluci zauzimaju i proslave Novih godina, kao i naravno “oproštajne večeri”, pred odlazak nekoga od nas u JNA.Najbolja i posebno doživljena je bila ona “opršstajna” kod dobrog mi havera Senada. Išli smo te jeseni osamdesete u vojsku nas tri, dotad nerazdvojna jarana. I jedne subote smo naravno skontali odličan tulum i nezaboravan dernek . Bilo nas je tu noć u Senadovoj kući, sjecam se preko pedeset. Bilo nas je tu noć svuda i svakuda…. a i odsvakuda !!! Pozvana je bila i neka naša raja iz Begiša, Grebza, Rajvosa… i naravno iz naseg Bendželaja. Ma, bila je tu noć tamo „Juga u malome“, bilo onako ko u onoj pjesmi „Od Vardara, moja raja….do Triglava, nema kraja.“… bio tulum, pravi banjalučki !!! Neopisivo lijepo. I nezaboravno.

Neku veče, gledajući me i zagonetno se smiješeci, pjeva mi uz gitaru jaran moj Djula: “Vjeruj nema, života bez sjećanja… dao bih milijardu dolara,….. za jedan sekund prvog poljupca !!!”

Ja se baš i ne sjecam tog prvog poljupca, ali sjećam se zato vrlo dobro one žurkice kad sam uz onu baladu Indexa „Bacila je sve niz rijeku….“ otplesao sa jednom ljepuškastom Sandom iz Banjaluke, svoj prvi ples u životu. I tada po prvi put u životu osjetio onaj valjda svakom muškarcu poznat damar u grudima i onaj čudesno lijep osjećaj kad te po prvi put pogodi i ubode, ona sladunjava Amorova strelica !!! Otplesali smo Sanda i ja tada samo taj jedan ples, prvi u životu. Poslije smo se cijelu veče ispod oka gledali, i ništa više.

Opet, nezaboravno.

Ipak, najbolji i najljepši tulumi u mom životu su se desili u kući mog i dan-danas najboljeg havera Djuze !!! Nažalost i igrom sudbine, moj je buraz sad daleko, tamo negdje preko bare. Ali se nas dva, Bogu hvala vidimo svako ljeto.U toj sam se Djuzinoj kući, ja osjećao uvijek kao u svojoj. A osjećam se i dan-danas. Nalazim se opet sa Djuzom i banjalučkom rajom u toj istoj kući, gdje i sad žive njegovi roditelji, a meni dvije neobično drage i prisne osobe, moja draga teta Fadila i moj čika Jusuf.

I svako ljeto, s dobrom rajom koje je u toj kući uvijek bilo i biće, sjedimo i seirimo u onoj dobro poznatoj mi bašči, pod onom istom starom jabukom gdje sam birvaktile doživljavao, čini mi se najljepša jutra u mladost !!! Sjedimo dugo i obnavljamo sjećanja iz one, valjda najljepše mladosti na svijetu. Sjećanja na banjalučke tulume i žurke.Naravno da ih takvih više nema i da ih takvih s nama, neće više nikada ni biti. Ali, lijepo je uvijek bar ponovo sjetiti se svega toga.I tuluma, a i svih nas,…. nekada.

Dolazila je tih sretnih godina kod Djuze raja iz cijeloga grada, ali se najčešće u toj kući okupljala ona “naša raja”, s kojom smo Djuza i ja mladost proveli.

Moj brat Dragan, allias Jungy,….pa dobar mi jaran Senad K. i sestra mu Senada…te Alma i Idana, pa moji dragi haveri Jaco i Musa, Dževdo i Džuda, Zoka Rudez i Savija Z……pa Sumonja, pa jaran mi veliki, moj Feraget-Feri i lijepa moja Aida K., pa dragi moji Edin i Azra, Beko, Džubo,pa moj Koky, pa Seka, pa Dragana- Daca, pa Dajana,…. I na kraju kao i na početku, moj big bruder Djuza !!!

Bila je to jednostavno raja s kojom sam u mladosti doživio sve najljepše, bila je to raja s kojom sam mogao sve.!!! Bila je to ona prava banjalučka raja s kojom sam naučio i sam da budem raja !!!

Svi ti gore nabrojani ljudi, sva ta „ moja raja” se uz rat rasprsila i nekud po bijelom svijetu rasula, pa ih sad vrlo rijetko ili nikako više i ne vidjam. Ali, svi će oni ipak ostati zauvijek zajedno. Ako ništa, a ono ostaće svi vječno uklesani u onu dragu mi sliku iz mog sretnog djetinjstva i moje mladosti,….. u onu “sliku idealne sreće “ ….. sliku sa nezaboravnih tuluma, kod Djuze !!!

A Djuzina je kuća za tulume “dušu dala”. Djuzina je kuća bila i ostala,..kultna.Posebno je bilo dobro ljeti, pšsto se kuća nalazi na Paprikovcu. A gore na kući , umjesto onog klasičnoga krova Djuzin je stari skonto predivnu terasu, preko cijele kuće. Nesto slično, kao što imaju one kuće i vile po Beverly Hillsu, Pantovčaku, Dedinju … ili bečkome nobles-kvartu Hitzingu. Tulumarili smo gore pod vedrim nebom, a dolje ispod nas vidiš kako svjetluca cijeli grad,…. gori naša Banjaluka !!! Ma, divota nevidjena !!!! I nismo je čini mi se tada ni cijeniti znali kako treba.

Djuzin je stari tad bio prilično strog, ali bio nešto kao „otac na službenom putu“.. Bio vazda odsutan.. A majka Djuzina, moja draga teta Fadila, mislim da bila je tada jedinstvena žena i majka u čitavoj Banjaluci. Naime, ta bi se žena subotom i vikendom preselila negdje kod sestre joj ili tetke u gradu, samo da bi njen sin jedinac, a moj najbolji haver skonto u kući s rajom tulum !!? Čak bi nam teta Fadila, to popodne prije derneka razvila i ispekla par tepsija bureka i one neprevazidjene teta-Fadiline pite zeljanice, te bi sve to ostavila u rernu “ na pedeset”…kao, da se ne hladi !!? Ja, te pite i izvrsne teta-Fadiline bureke jedem i dan-danas kad odem kod njih na kafu i na konak.. I te su mi pite i sad izvrsne, i sad neprevazidjene !!! Ali bile su mi ipak draze i puno sladje, nekad davno. Nekad, oko trice …. na tulumu, kod Djuze!!!!

Sušta suprotnost teta Fadili tada bila je, moram priznat`, moja majka.. Ona naime, nije voljela da brat i ja u našoj porodičnoj kući kontamo s rajom tulume. Samo je naša mati za razliku od teta Fadile, sa mojim ocem strašno puno putovala po Evropi . A buraz moj i ja smo za to vrijeme po kući strasno puno dernechili i tulume kontali !!!

Dok su naši starci uživali šetaljuci po Jelisejskim poljima ili razgledali impozantni moskovski Kremlj, u našoj se kući danima i noćima tulumarilo !!!. K`o u “Ivkovoj slavi” !!! Ali, u našoj kući kao ni u Djuzinoj nikad nije bilo belaja. Pazilo se, pa je poslije tuluma bilo sve kao i prije njega. Dolazila je na naše tulume i s nama se družila gradska raja, slična nama. I znao se red. Slušala se dobra mjuza, kontale se trebe, cugalo se, duvalo se….. ali se nikad nije divljalo i pretjerivalo. Koliko se sjećam, samo smo jednom napravili “packu”. Naime, nestalo nam jednom na tulumu cuge, pa popijemo iz bifea u dnevnoj skoro cijelu flasu neke rakije, te u onaj ostatak pri dnu dospemo do vrha obicnu vodu !!! Ali, nije to bila neka “bilo kakva rakija”, već vrijedna kapljica domaće hercegovačke Loze, što ju je otac jednom za poklon od brata dobio i čuvao samo za posebne prilike.Mi smo nakon par sedmica i zaboravili na to, ali nas je otac onda “podsjetio”. I to žestoko !!!

Došli jedno vece dragi i ugledni gosti. A uz to jos i Hercegovci. Pa otac, da ih prije večere počasti nečim posebnim, izvadi iz bifea onu nesretnu flašu Loze, te uz hvalospjeve naspe svakome po čašicu.Eh, a šta je poslije bilo, ne trebam ni reći. Bilo sutradan malo “ganje oko stola” i po sobama……ali, dobro. Preživjeli smo i to nekako.

A sjećam se dobro, tih godina nam je valjda iz neke predostrožnosti ispričala majka, kako joj se radni kolega i naš komšija žalio na svog sina Satka. Naime, pošto su supruga mu i gosn. Hamdija otputovali nakratko negdje, Satko naravno odmah skonta s rajom u stanu tulum.
I onda su dečki u zabavi valjda malo pretjerali, pa u dnevnoj sobi zapalili store i ispekli kućnog ljubimca, kanarinca !!! Pričao nam je to poslije i sam Satko, koga smo inače poznavali iz grada, kao dobru raju banjalucku.

Ali, puno interesantnija od Satka bila nam je tada svima njegova sestra Dijana. Bila je ljepuskašta i zgodna djevojka, za mene i moju raju nesto posebno. Nešto kao ona Goga iz Radičevićeve.Ali, za nas dečke iz komšiluka, lijepa Dijana je uvijek bila i ostala, nedodirljiva. Shvatio sam tek poslije i zašto. Mi smo bili momci „neke druge fele“…. uvijek u džinsu, bradati i čupavi. A lijepa je Dijana uvijek bila dotjerana, nalickana i mirišljava, kao kakav njegovan cvijet. Bila je kao „Lutkica iz Trsta,opeglana noću, opeglana danju…..“, a lijepo je bilo uvijek, pa makar i samo proći pored nje i uzdisati neke nama tada nepoznate, a tako privlačne mirise. Dijana je ustvari bila naša vršnjakinja, ali je furala i gotivila samo one starije i zrelije tipove. Mi smo za nju tada bili, a valjda i zauvijek ostali samo klinci iz susjedstva. I Dijana, isto kao ni Goga Janjić nije nikad došla na naš tulum. Ni na jedan jedini.

A naši su tulumi zaista bili uvijek cool. Mi nismo nikada na tulumu palili zavjese, ni pekli kućne ljubimce i kanarince. Mi nismo nikada na tulumu slušali Jimmy Handrixa i nikada nismo konzumirali teške droge. Mi se nismo na tulumu nikad potukli i medjusobno pobili. Bili smo cool raja i imali smo zaista cool tulume. One najbolje, one nezaboravne. I one, najljepše na svijetu.Bilo je poslije u mladosti i u mojoj Banjaluci tuluma svakakvih. Priznajem, i malo drugačijih.Ali, ja pamtim samo one najbolje.

Ono što smo nas nekoliko sebi priredjivali jedno vrijeme u podrumu jedne zgrade u Boriku, gdje stanovala je jaranica mi Nataša, bilo je isto nekako “neklasično”. I posebno.To u tom podrumu nisu ustvari bili nikakvi tulumi, niti zurke. Bile su to više kao nekakve spiritualne seanse i mistična “druženja sa duhovima” . Nataša je u podrumu zgrade gdje je stanovala sa starcima, skontala kao neku zgodnu sobicu, za sebe i za raju. Prostrla tu par tepiha, nabacila tople deke, puno jastuka…. Malo svijeće, malo mjuza sa starog kasetaša… I super !!! I tu smo onda po svu noć slušajući obično neki psihodelic, vrtili onu flašu u krug i “prizivali duhove” !!!

Takav, sličan fazon furao sam malo poslije sa nekom rajom u jednom podrumu, ali ovaj put u Zagrebu. Naime, jedno ljeto na Jadranu upoznam jednu ljepšskastu purgericu Sanju, pa me ta ista pozove da dodjem malo u Zagabriju.I nisam se puno dvoumio. Samo nisam ostao malo, već čitavih petnaest dana !!!

I te dvije sedmice boravka tamo, bio sam danonoćno po nekakvim “gajbama” i zagrebačkim tulumima. Sam Zagreb nisam ni vidio, samo malo kolodvor na dolasku i polasku. Noću se po Zagrebu neprestano tulumarilo i ruzzilo, a danju uglavnom spavalo. A najčšsće sam tih dana boravio u podrumu jedne zgrade na Zrinjevcu, gdje je Sanjin dobar “frendić” Srećko u zgradi gdje je živjela njegova gospodja majka, skontao u podrumu nešto slično kao i Nataša u Boriku. I tu, u toj podrumskoj sobici sa minimalnim prilivom svjetla i sunca kroz malo prozorče, furajući Gavrana, Edgar Alan Poa, Sidartu i Hessea sa svakojakom skvadrom zagrebačkom, vrtili smo opet onu flašu…. I družili se s duhovima !!!

Uživali smo u tom nečem nestvarnom i nesvakidašnjem, malo u zbilji, a više u transu…. pa u suštini to stanje duha i sve to što sam doživio na tulumima po Zagrebu se ustvari i ne može opisati. Jednu smo noć proveli na tulumu na Novom Zagrebu kod tipa koga su svi zvali Truli. A taj Truli mi je, sjećam se tada ličio stršsno na Frank Zappu, u najgorem izdanju. Ličio je više na duha ili nekakvoga djavla !!! Ličio je ustvari na sve, samo ne na normalna insana.

Ipak, najžešći tulumi su to ljeto bili priredjivani kod jedne Heinzle na Trešnjevci, gdje sam proveo zadnjih par dana boravka u Zagrebu. Stan kod Heinzle je bio ogroman, pa se skvadra zabavljala po raznim sobama….. i tu se radilo svasta !!! Tu se nije više znalo, po naški rečeno,… ni ko pije, ni ko plaća.

Zagrebački su tulumi bili nešto sasvim drugo od onih naših, banjalučkih. Na zagrebačkim su tulumima bile neke druge, nepoznate mi face. Tamo se furala druga furka, spikala se druga spika. Zagrebački su tulumi bili žestoki, nimalo bezazleni, opasni, bizarni, pa cak i amoralni.

Poslije jedne takve neprospavane noći i žestokog tuluma kod Heinzle, na trešnjevačkoj sam se remizi oprostio sa Sanjom, sjeo na prvi jutarnji tramvaj do kolodvora, pa dalje onim brzim vozom preko Siska i Bosanskog Novog…… do moje drage Banjaluke

Te iste jeseni sam otišao na 15-mjesečno odsluženje vojnog roka u Tuzlu, odakle sam se vratio kao druga i rekao bih vež formirana osoba. Prestao sam biti klinac, postao sam covjek.

Moja ljepuskasta purgerica Sanja mi je u Tuzlu poslala samo jedno pisamce u kojem me kratko obavijestila kako se udala za jednog zagrebačkog dilera Peru. Poslije sam čuo od neke raje da je Pero dobro zaglavio u nekom švapskom zatvoru, a Sanja završila negdje u nekoj hipi-komuni. I nisam je nikad više u životu vidio.

A isto tako, nikad poslije nisam ni na jednom zagrebačkom tulumu bio. Ali zato jesam na mnogim banjalučkim. I to, dobrim !!!

Ali, nisam više po podrumima prizivao duhove, već se na drugi način dobro zabavljao. Tulumi su tad već prerasli u derneke na kojima se nije više trava duvala, već se uvijek uz dobru mezu momački cugalo i dobro zabavljalo !!! I znalo se uvijek….ko pije, a ko plaća.
Drmalo se i dernečilo po našoj Banjaluci tih kasnih osamdesetih, ko nikad !!! Bio je to vrhunac onog “zlatnog doba “. Radilo se i zaradjivalo dobro. Imali smo para koliko smo htjeli i koliko nam je trebalo. Bilo love, bilo svega,….. a ponajviše dobrih derneka.

Jedan takav žestok i nezaboravan doživio sam kod dobre mi jaranice Jasne u Mejdanu.
Mala soba, tri sa tri…skupilo se drustvo odabrano !!! Uglavnom, raja iz Male čarsije. I onda, udri do zore….. Siesta nezapamćena, do Sabaha !!!Na tom se derneku nisu uz laganu mjuzu i pićence vodile šuplje priče i kontale trebe. Na tom se derneku uz neprestano “šamaranje” tri gitare momački cugalo i pjevalo, do zore. Tu se Zvekan zaljevao pivom, a umjesto slanih štapica i kikirikija tu se “rukala” i mezila topla janjetina s raznja i ledena prasetina s mladim lukom !!! A bila su na tom derneku sa nama sjećam se dobro i dva Roma, koje od prije nisam poznavao. Dva virtuoza na gitari, dva izvrsna zabavljača i pjevača koji su me tad oduševili izvodjenjem onih banjalučko-meksikanskih pjesama sto su se po BL-dernecima često pjevale. Dva predivna momka, prava raja banjalučka. Svaka čast, dečki …. hvala za ovo lijepo sjećanje !!!

Raja, hvala za sve.

Eh, kako su godine prolazile u našoj se Banjaluci otvaralo sve više novih kafića, pa su tulumi i derneci po “gajbama” postajali sve rjedji. Feštalo se i dernečilo sve više po kafićima i kafanama, a sve manje po kućama. Tek, tu i tamo poneka proslava dječijeg rodjendana ili neka godišnjica…. i to je sve.

U ljeto 91. bio je vrhunac tog ” zlatnog doba”, a vec u proljeće `92. kraj naših zlatnih godina. I kraj svega. Banjalučki su se tulumi i derneci tad potpuno ugasili.I zauvijek nestali.Danas tih takvih tuluma pogotovo nema više, barem ne u ovom mom životu.

Ponekad „zalomim“ sa banjalučkom rajom po bečkim lokalima i kafanama, ali je to opet nešto sasvim drugo od svega ovog gore opisanog.. Oni tulumi od nekada, bili su neponovljivi i jedinstveni. I nema ih više. Ali, priča o banjalučkim tulumima ustvari nikad ne moze nestati i prestati. Ona je u nama besmrtna i vječna.

Bože, hvala ti ta sve lijepe dane i godine !!!Hvala, za divne uspomene.

S vremena na vrijeme…. ponekad noću, za onih ledenih i bistrih zimskih večeri, kad mi u posjetu vikendom dodje jaran Djula iz Tirola, javi se opet i probudi u meni onaj dječak sa banjalučkih tuluma. I sjetim se onda opet svega.

Vani zima sve zakovala, studen tudjinom ovladala,…. a unutra ugodno i toplo.

Prigušeno svijetlo, prava atmosfera…u sobi sami nas dva. I gitara. Na stolu pred nama dvije svijeće, dvije caše…. i meza.I onda, kad mi moj Djula na Fenderu i uz pjesmu “prošara” sav onaj repertoar sa banjalučkih tuluma nekad, ja vratim opet sav film unazad i sjetim se opet svega.Sa suprotnog zida u odsjaju svijeća promiču mi sjenke dragih i poznatih mi lica, a na mom se pojavi tad i zatitra opet onaj sretni dječački osmijeh, kao nekada.

I tad, kad me preplavi ona neka bujica čudnih osjećanja, tad osjetim opet onaj tako poznat mi i drag okus i miris tuluma. Okus banjalučkog tuluma …..onog, najboljeg na svijetu !!!

Završiti neku lijepu i osobnu životnu priču, uvijek je najteže. Ja ovu svoju, kad bih samo mogao ne bih završio nikada.Mislim se, šta da na kraju kažem. Mislim se, dugo….. a ne znam.Ne kontam.

Kad, zaboraviš juli,
I kad sve se desi i prodje,
Tada bih,
Da te sretnem,
I nećeš sretna bit,
Slutim.
Jer su i andjeli i djavli, i narcis i grijeh,
Potrebni za smijeh.

Mostarske kiše

2008-12-12T17:04:00.042+01:00

Bio je to neobično lijep boravak u Mostaru, pošto se u pravi vakat izvukoh iz ove austrijske magle i tmice !!! Izgledalo mi je ustvari sve to, nešto kao neki izlet u Nestvarnost ili putovanje na nekakvu drugu Planetu !!! Nisu sve to pokvarile ni one dugotrajne mostarske kiše, što uz jako "jugo" padale su prva dva dana. Naredni su dani potom, bili sunčani i topli. Neobično, za ovo doba godine. Pa sam uživao u sunčana prijepodneva sjedeći zavaljen u one pletene stolice, po terasama na Rondou ili Kujundziluku, listajuci Večernjak ili Avaz, ćaskajćci sa rodbinom i otpijajući produženu kavu sa šlagom ili kafu iz fildžana, dok se na ulici pred nama svašta-nešto dešava ( u Austriji se sad napolju, ne dešava, ama-baš ništa !!!). Lijepe žene prolaze kroz grad, a ja dobar k`o avion ... i rahat od svega. I sve me to nekako jako podsjetilo na rano Proljeće. I na ona neka davno prošla, a prelijepa vremena. Nekad u Mostaru...

Nisu mi taj izlet pokvarile ni sve te negativnosti kojih po Mostaru, isto kao i po našoj Banjaluci, danas ima jako puno. Nabrojati ih, prosto je nemoguće. Ja sam ih pokušao, ne primjetiti... ili bar zaobići. Trudio sam se, ali nisam upio. Pa ću u ovom izvještaju iz Mostara... iliti izvješću, nadrobiti svašta !!! Onako, bas po mostarski. I onog lijepoga, a i onoga što takvo nije. Pričam možda subjektivno, ali i onako kako ga sad doživjeh, pokusavajući biti realan. Ni po babu, ni po stričevima !!! Ja ne naginjem ni lijevo, a ni desno... ni tamo, a ni `vamo. Ja to ne umijem. Ja sam na obje strane vazda bio, pa tako i ovaj put. Bio sam opet i kod dajdže Smaje lijevo, ali i kod ujka-Tomislava, desno... Ali i kod Djure, i kod Mede,... i kod Goce, i kod Ede !!! I svi su mi oni dragi. Bio sam na obje strane, kao što sam uvijek u životu mor`o biti !!! Jebga , kad me tako sastaviše... i kad sam polutan !!! A to ti valjda dodje nešto kao polu-insan, a polu-čo`jek... pa se i sam prilagodjavam, tako nekako. Samo što je to sad u ovom današnjem Mostaru, prilično teško.
Jako teško.

Elem, obilazeći svih ovih godina ove naše Be-ha gradove sam se, po ne znam koji put uvjerio i definitivno zaključio da je pored one glavne i brutalne agresije na moju Domovinu izvršena, a na žalost nas svih ovdje i uspjela, ona neka druga agresija. Naime, pobjedom ruralnog nad urbanim, te odljevom mozgova, inteligencije i mnogih lojalnih, a iole normalnih gradjana u svim tim gradovima... a prilivom seljaka sa bosansko-hrvatskih planina i gudura, kao i naravno njihovog primitivizma i nama dotad nepoznate kulture, bosanskohercegovački su se gradovi totalno izmijenili i prerasli u velike izopačene i unakažene palanke, kasabe i čarsije.
I danas je furka u svim tim gradovima, uglavnom ista. Iliti, jako slična. Nažalost. Različiti su na ulicama recimo današnje Banjaluke, Sarajeva ili Mostara samo naglasci, odnosno dijalekti. A ostalo je nažalost, sve isto.

U našoj su Banjaluci danas dijalekti uglavnom, onaj užasno nepravilni i iskvareni ekavski, te glamočki, banijski, lički i neki drugi, meni jos nedefinisani. .. u Sarajevu su vrlo primjetni Sandžački, istočno, a i sjeverno-bosanski, a posebno onaj nametljivi, a meni tamo dosad nepoznati (imam jako puno rodbine u Sarajevu ... tamo sam bio prije rata, najmanje milion puta pa zato ovo i kazem), kako ga neki nazivaju "bosanski" sa ubacivanjem slova H i gdje treba, i gdje ne treba ...a u Mostaru ti opet sve zavisi, na kojoj si strani, odnosno obali Neretve. Na onoj lijevoj se čuje uglavnom dijalekt Gacka, Bileće i Trebinja ...a na desnoj ti para uši i kvari mostarsku idilu onaj ikavski govor ljudi iz Posušja, Gruda i sa Širokog Brijega !!! Naime, uz sam rat se jako puno Mostaraca raselilo kojekuda po svijetu, a zapadna se i istočna Hercegovina, preselila u Mostar. S tim su naravno nastupile veleke promjene i izmjene u cjelokupnoj strukturi grada, kao i u svakom segmentu života tamo. Pa je tako i noćni život Mostara izmijenjen i podredjen tim migracijama, novim strukturama i takvom stanju u gradu. Čitav je Mostar neki dan bio oblijepljen plakatima što najavljuju koncerte Stoje, Sinana Sakica, Saše Matića... i drugih zabavljača. A na Rondou, glavnome trgu Mostara, posvuda plakati. Moderno uredjeni i "napucani" klubovi i diskoteke najavljuju "svakog petka,subote i nedjelje narodno veselje"... uz narodnu muziku !!! Jedno smo veče izašli u grad, pa se uvjerili da je rock`n`roll na tim prostorima, već zaboravljena ili nikad znana furka... Po kafićima na Rondou ili na Aveniji polupijania ili nekim čudnim domoljubljem opijena omladina grmi uz domoljubne i nimalo naivne pjesme Thompsona iliti Škore... a iz mnogih lokala se čuju vesele poskočice i pjesmice Seke, Cece, Brene i ostalih kvalitetnih estradnih umjetnica i treba, sto levate bacaju u trans...

Tako da smo prvi dio veceri proveli u polupraznom lokalu, zu neku iole normalnu muziku a onda smo se odvezli, malo istočno (" od raja") te u jednom kafiću blizu Starog mosta, ču pjesme Atomskog, Dugmeta, Azre, Merlina... dočekali, haman zoru. Bilo nas je jedva petnaestak u kafiću, ali je bilo super !!!! A posebno, jer sam kroz veliki prozor, odnosno šajbu što okrenuta je prema Neretvi, cijelo vrijeme mogao posmatrati Kujundžiluk i osvjetljeni Stari most !!! Haos furka !!! I dobro. Kad imšs dobru raju oko sebe, može se čovjek i u ovom ovakvome Mostaru, dobro osjećat`!!! A nestvarno lijep, i sunčan dan proveo sam kod rodjaka na vikendici, blizu Počitelja. Isto kao što i u današnjoj Banjaluci najljepše dane boravka tamo, provodim s rajom van centra grada, isto sam tako najljepši dan u Mostaru i ovoga puta proveo kraj Mostara !!! Predivna šetnja kroz plantaže šipka uz Neretvu, pa obilazak Počitelja, te sjedeljka sa rodbinom uz "hercegovacki tepsijas" ( nevjerovatno ukusno jelo, spravljeno u porculanskoj činiji. Dole krompir sa Goranaca (selo i planina kraj Mostara, poznata po dobroj krtoli), patlidžani, kavada i paprika u saftu... a odozgo komadi fantastične hercegovačke janjetine !!!.....jao, jaooooo...). A poslije toga svega je naravno ona dobro mi poznata "Žilavka" iz vinograda u Žitomislicima, "išla" k`o mlijeko !!! Poseban okus, neobičan bouquet, izvrsna... Čini mi se, nikad bolja !!!

Bio sam prije rata, vatreni navijač banjalučkog Borca i mostarskog Veleža. Volio sam fudbal, volio i jedne I druge. Sad ne volim ni jedne. Već dvedesetak godina nisam doživio, ono često doživljeno nedjeljno nogometno popodne u Mostaru ili u Banjaluci. Imao sam priliku, ali nisam htio. Velež, na lijevoj strani Neretve je već odavno čvrsto zauzeo poziciju na dnu tabele. Klub je u finansijskom kolapsu, raspada se. Niko neće da ga preuzme i trenira, igrači se osipaju, uprava katastrofalna, navijači ogorčeni. A NK Zrinski iz zapadnog Mostara je u samom vrhu tabele, samo što se na stadionu pod Bijelim Brijegom ne skuplja više ona prava mostarska raja I zaljubljenici fudbala, već neki drugi... O kojima ne bih trošio riječi. Čujem ih svako veče kako iz obližnjeg kluba navijača Zrinski, blizu našeg stana u Franjevačkoj, urlaju uz jako ružne pjesme i poklike. I to mi je sasvim dovoljno.

Ovaj sam put u Mostaru vidio i saznao i nešto novo, nešto dotad neznano. Naime, na zidu kuće moje pokojne babe neko je ispisao velikim slovima grafit: " Ovo je Hrvatska !!!" Proveo sam mnoga ljeta u toj kući i avliji na glavnoj mostarskoj Aveniji, a eto nisam imao pojma da je ona u Hrvatskoj ???! Da nije žalosno (...i tragicno) , bilo bi smijesno !!!

Jedno sam prijepodne prošetao sa ujakom po starom gradu, pojeo odlične ćevape u "Babilonu", te pronašao dobar smještaj za neku austrijsku raju, koja će na ljeto sa mnom do Mostara, pa dalje za Dubrovnik. Iznenadilo me je prijatno, koliko je tih zgodnih pansiona i apartmana tamo uz Neretvu i Radobolju, a posebno me oduševio motel "Emen" !!! Nalazi se u samoj čarsiji, svega par stotina metara od Staroga mosta. Renovirana poovelika kuća, odnosno zgrada na dva sprata, unutra sve novo, ukusno i odlično opremljene konforne sobe, sa TV, Internetom, mini-barom, klimom, urednim kupatilom, izvrsnom terasom za dorucak... te moderno uredjenom salom za ručavanje, jako gostoljubivim personalom... i sve na evropskom nivou, sve pashe !!! Bravo.

Usput bih, za sam kraj spomenuo još jedan detalj i momenat u Mostaru, koji je jako sličan i u Banjaluci ili Sarajevu, a koji je sad jako aktuelan u cijelome svijetu. Pričam sa ujakom iz Mostara, koji još uvijek nekako "odrzava na nogama" svoju malu firmu što je ima već tri decenije, tamo. Pa ga pitam kako se u Mostaru odražava i osjeća ova svjetska privredna kriza !?? Nije puno rekao. Samo jednu rečenicu iz koje sam shvatio sve. " Moj Gogi, u Mostaru ti se ta svjetska privredna kriza i ne može osjetiti. Jednostavno, zato sto u Mostaru privrede i nema. Ništa ne radi, ništa se ne proizvodi... sve stoji, jos od rata. A ovo ti je bola`Goca, ovdje... neka druga Planeta !!!"

Sjećam se kad smo ono birvaktile, kao djeca na kraju ferija iz dragog nam Mostara vraćali se u nasu Banjaluku... uvijek bi plakali. Ne sjećam se zašto, od sreće ili od tuge... ali bi plakali. Danas kad odlazim iz Mostara, ne plačem više. Danas dok putujem uz Neretvu prema Bosni i gledam one borove po liticama Prenja, što valjda jedino je tamo, ostalo je isto... samo gutam knedle, šutim i razmišljam. Bude mi teško, ali ne plačem više. Danas, putujuci kao onaj neki nomad beskucnik non- stop iz jedne u drugu tudjinu ponekad ne znam više da li bih zaplakao...ili samo se gorko nasmijao. A valjda je to dvoje isto.
Samo ovaj plac bez suza danas,... cini mi se nekako puno teži.
Ne vidi se, a dugo traje.
Valjda, doživotno.

Sjećanja

2008-11-06T20:07:00.021+01:00

Jednom, sve može da bude. I sve, jednom da prodje. Sve biva i prolazi, osim sjećanja. Samo sjećanja ne prolaze, nikada. Samo nam ona ostaju, zauvijek.

Putujuci ljeti svih ovih godina iz Banjaluke put Jadrana, cesto se sjetim svih onih putovanja tom istom strekom, nekada.

Bilo je to nekad davno, u djetinjstvu mome, kad smo se kao djeca vozili svake godine sa roditeljima tim istim putem, na poročicni godišnji odmor. Prvo kod rodbine u Mostar, pa dalje put Jadranskoga mora. Bila su to uzbudljiva i nezaboravna putovanja i uvijek ih se rado sjetim. Svih tih nezaboravnih momenata i detalja, što ih i danas rado prepričavam svojoj djeci. I što me uvijek sjete, na nšsto toplo i drago, na nešto jedinstveno lijepo. Sjete me na ono moje sretno djetinjstvo i na ta, čini mi se neka puno ljepša vremena, u mojoj Bosni..

“Možda će neko, dalek mi i nepoznat, čitati ove moje neobične zapise, i bojim se da neće sve razumijeti. Teško razumijemo, dok nam se ne desi. A meni se desilo, nekad davno.

Zato i pišem o svemu tome. Pišem zbog praznine i onog gluhog prostora što bi se mogao stvoriti oko mene, da ne pišem. Pišem, da sve ne ostane, kao da nije ni bilo.Ili da nekada, ne znam ni sam, šta je bilo. “

Same pripreme za to putovanje od Banjaluke do Mostara, gdje smo ostajali neko vrijeme, pa se vozili dalje na more, pocinjale bi vec nekoliko dana prije. A putovalo se uvijek nasim porodicnim autom, Volkswagen 1200, u narodu popularno zvanom Buba koju su moji starci vozili punih devetnaest godina. !!! A koga smo svi mi u familiji od milja zvali, Folcika.

Folcika bi se najprije vozila kod majstor-Katane, na tehnicki pregled, izmjenu ulja, provjeru kocnica, guma i svega ostalog sto treba zamijeniti i provjeriti. Kupovalo se tih dana isto tako, sve i sva sto bi nam mozda na tom godisnjem odmoru moglo zatrebati. Od garderobe i onih plasticnih sandala za plazu, pa do Aspirina…. ili onih obaveznih i uzasnih, kako smo ih tada zvali “tableta za povracanje”!!!

Na sam dan prije putovanja smo sestra, brat i ja ribali, cistili, usisavali, prali, glancali i sminkali nasega mezimca, do iznemoglosti. A negdje pred vece bi se u Folciku ubacivale i slagale, danima pripremane i vec odavno spakovane torbe i koferi. Pa onda, razni rekviziti i potrepstine za plazu, kao i sav ostali prtljag, neophodan i bitan za jedan familijarni godisnji odmor.

Nasa Folcika je glavni, ali nevelik prtljaznik imala naprijed, ispod haube. Pa bi se torbe rasporedjivale prvo tu, a onda i u jedan prazan prostor, odnosno rupu iza zadnjeg sjedista. U tu rupu bi se navece ugurale torbe, a ujutro bi po njima, upravo iza nasih glava naslagali cekere, termosice i doze sa hranom i grickalicama, koje smo konzumirali u toku putovanja.

I ujutro, kad bi sve to slozili i natrpali u auto, otac bi palio motor Folcike, mi djeca bi vec sjedali i redali se odozada, a majka bi onda, kao i uvijek pred polazak, jedno dvadesetak minuta provjeravala “jos jednom…za svaki slucaj” sve prozore, cesme, sporet i sve ostalo, sto je trebalo ugasiti ili zatvoriti. Eh,onda bi sjedala u auto, te pri samom polasku uvijek poluglasno, ali i nekako znacajno, izgovarala : “Eh,djeco…s Bozjom pomoci !!!”

I onda bi, konacno i startali.I dok bi se u ta predivna i nezaboravna banjalucka ljetnja jutra, obicno slusajuci neki novi hit “Pro Arte” ili “Dubrovackih trubadura” sa Radio_Banjaluke, polagano vozili Kozarskom ulicom prema izlazu iz grada, znali smo vec svi da ceka nas jos jedno uzbudljivo putovanje !!!I znali da nas uzbudjenja ocekuju, vec na samom pocetku. Jer, tako je uvijek bilo.

Vec negdje u Karanovcu bi se negdje u daljini, na cesti pred nama ukazala ona “ zmija”, odnosno kolona od jedno dvadestak auta !!! Naprijed, kao predvodnik ili kao glava te zmije bila je obicno neka golema cisterna ili onaj dugacki stari kamion s prikolicom, marke “Raba”, sto bi kao kakva kvocka za sobom predvodila kolonu pilica, odnosno putnickih automobila.

I mi, djeca smo odmah znali da predstoje uzbudjenja, pa bi se kad ugledamo tu zmiju, vec namjestali za sto bolju poziciju s koje imamo dobar pregled svega sto se napijed desava.

Otac bi se, tad jos uvijek pribran i smiren samo malo promeskoljio u sjedistu i vec polagano pripremao za “okrsaj s Rabom”. Majka bi jednom rukom provjeravala sigurnosni pojas, a drugom bi rukom, onako ovlas i k`o fol malo popravila frizuru. Kao da nam je time svima htjela pokazati, kako je sasvim pribrana i potpuno opustena.Signal sa Radio-Banjaluke bi se tad vec gubio, utihnula bi u Folciki muzika … i onda bi kolona polagano uplovila u kanjon „Tijesno“.

Taj dio puta i voznje tom opasnom i uskom krivodavom cestom, izmedju litica s jedne i provalije nad Vrbasom s druge strane, bio je ustvari najopasniji na cijelom tom putovanju. Ali, samim tim i najuzbudljiviji !!! A pogotovo, ako si u koloni i ako bas tu trebas nejakom i pretovarenom Folcikom preticati nekakvu ogromnu cisternu … ili strasnu Rabu !!!

Naime, nesto je sasvim drugo, neuporedivo lakse i brze, preticati kamion sa nekakvim jakim i mocnim autom, sto u sebi ima stotinjak konja. Ali, sa prepunom Folcikom ciji motor pokrecu samo 32 konja, preticati u Tijesnome jednu dugacku Rabu, koju pokrece valjda citava ergela, njih najmanje tristo-cetristo djogata….. bilo je nesto sasvim drugo !!!

Gledali smo prvo svi uzbudjeno, sta se desava naprijed. I cekali na “nas red za preticanje”. Neki bi ispred nas sa snaznim autima, pretekli Rabu bez problema, a neki sa Skodama ili onim starim “Tristacima” su to radili malo teze. Neke su moji starci komentarisuci sve to, okvalifikovali kao fantome ili “Niki Laude”, a neke opet kao idiote !!!

A onda bi dosao i “nas red za preticanje”.Otac bi prvo nekoliko puta puta izbacivao Folciku na lijevu traku, te ocijenjivao mogucnost preticanja, kolebao se, dvoumio i razmisljao, a neophodni bi metri i sekunde da se pretekne ta ogromna dugacka Raba, tako isticali. Mi, djeca smo odozada sve posmatrali i suflirali, sa: “ Sad moze….ne, ne moze…Tata, sad ga !!!...ne, nemoj sad….”, a majka bi u tim odlucujucim i odsutnim momentima, uvijek i opet nekako poluglasno izgovarala, nesto poput : “Sadik, nemoj. Opasno je…. Sadik, vozis djecu. Saaadik !!! “Pa bi se otac, opet vracao na pocetni polozaj i u onu desnu traku, iza Rabe.

To izvirivanje, osmatranje i vracanje nazad, potrajalo bi neko odredjeno vrijeme. Iza nas bi pristigli i novi pilici, uhvatila bi se dugacka zmija i kolona,… ne vidis joj kraja !!!A onda bi se otac na jednoj ravnini izmedju dvije okuke, konacno i odlucio !!!Prvo bi se nekako cimnuo u sjedistu i poskocio, pa bi napravio nagli pokret gornjim dijelom tijela u naprijed, prema volanu. I ostao bi tako nagnut, sve do kraja preticanja. Kao da je time htio nekako pomoci nasoj Folciki ili pokrenuti sve one konje u njenom motoru, sto samo lagano kasali su petnaestak minuta za Rabom i natjerati ih u jedan strasni i divlji galop….i u juris !!!Pritisnuo bi onda“gas do daske” i s bismiletom krenuo,… valjda, na sve ili nista !!!Majka bi tad prestala sa komentarima, popravila bi opet malo frizuru, te bi onda stavila ruke na koljena i umirila se skroz. Mi djeca odozada, bi tada obicno jedni drugima huknuli u dlan, za srecu. Stisnusli bi onda ruku cvrsto u pesnicu, usutili se potpuno…. I ko jaganjci, utihli.

I ja sad ne mogu tacno reci, koliko dugo je to preticanje trajalo… minutu, dvije, tri ili pet !? Ali, znam samo da nam se onda svima cinilo, da trajalo je citavu vjecnost !!!

A sjecam se tih momenata i dan-danas. Bile su to sekunde ili minute koje nikad necu zaboraviti. Sekunde straha, momenti i trenuci koji ti ostaju, valjda zauvijek urezani u pamcenju !!! Desno ta strasna neman, ona Raba s kojom se moj otac utrkuje i bori za nase zivote, lijevo ponor i hladni Vrbas, a naprijed “gadna okuka” i stijena iznad nje, za koju su nam se svima “zalijepili” pogledi, u strahu da otamo ne izroni kakva “druga neman”,.. odnosno opet nekakva strasna Raba !!! U autu bi tada odjednom postalo nesnosno vruce i zagusljivo, a sve te momente strave i uzasa, pratila bi i jos vise pojacavala ona nemoguca buka motora nase Folcike, pomijesana sa urlanjem i grmljavinom motora Rabe !!!

Majka bi u tim momentima sjedila jos uvijek naizgled mirno i stalozeno, valjda zato sto je bila sva vec u grcu i ukocena, a mi djeca bi se drzali nekako stisnuto i zajedno. Stiskali bi grcevito, sad jedni drugima ruke i tiho bi ponavljali, nesto kao: “Hajde, `ajde, `ajde….molim te, hajde…..molim te…!!!”

Ali, avaj !!! Folcika je davala vec sve od sebe i jako sporo napredovala prema kabini Rabe. Vozeci se paralelno uz sleper, presli bi tako i “potrosili” gotovo cijelu ravninu puta, prije okuke. Otac bi, sto sam skuzio tek poslije kao vozac, obicno prerano presaltao iz trece u cetvrtu brzinu, tako da mu je preostalo jos samo da se jos jednom cimne u sjedistu, da nagazi svom snagom na pedalu za gas,… i Bogu da se moli, sa svima nama ostalima !!!

Moji su roditelji po profesiji bili pedagoski radnici. A bili su naravno uvijek aktivni clanovi Komunisticke partije, pa im kao takvima to samo drustvo i uloga u njemu nisu dozvoljavali da vjeruju u Boga. Iako ja vjerujem da su oboje, uvijek potajno vjerovali. Mozda grijesim i ne mogu sa sigurnoscu reci, ali pretpostavljam da u Boga vjerujemo svi mi, barem podsvijesno. Ili barem u ovim ovakvim i slicnim situacijama, kao sto je bila ova nasa “drama u Tijesnome”.

Bilo, kako bilo, ali ja znam sigurno da smo nas petoro tada, u tim momentima dok se nasa Folcika mahnito priblizavala onoj stijeni iznad okuke, u onim sekundama straha kad smo se vec pomirili sa sudbinom i vec pripremali za sam kraj…. Ja znam sigurno da smo tada svi mi duboko vjerovali, jos samo u Svevisnjeg i dragog nam Boga i u njegovu milost !!!

I Bog nas je tada i spasavao.

Naime, u svom tom uzasu i strahu sto smo ga svi mi tada dozivljavali preticuci tu strasnu Rabu, prolomio bi se u Folciki i odjednom zacuo kao neki bozji glas spasenja, u obliku majcinoga ocajnickog krika !!! Majka bi, valjda ne mogavsi vise izdrzati pljesnula snazno rukama po koljenima i hvatajuci se potom za glavu, ocajnicki zavapila na sav glas: “ SAAAAAADIK….DJECA !!!!!!!!!Bio je to krik i vapaj, koji sam cuo vise puta na tim nasim putovanjima, povik koji ne mogu nikada zaboraviti i koji nam je uz Bozju pomoc, valjda uvijek spasavao zivote.

Otac bi onda, kao da je i sam samo cekao taj krik spasenja… ili tu Bozju zapovijed, nagazio svom snagom na kocnicu, Folcika bi se naglo zanjihala, malo “zaplesala” po vrelom asvaltu, naglo bi usporila i gotovo stala. Raba bi odjurila dalje prema okuci, a otac bi nas, ubacivsi se u desnu spasonosnu traku opet vratio u sigurnost i na pocetnu poziciju. Bio je to nimalo bezopasan manevar, koji bi izazvao ljutnju i bijes onih ostalih u koloni iza nas. Pa bi nam mnogi od njih, kao kakvim gubitnicima bjesomucno trubili i blicali !!!

Najcesce se otamo, iz drugog pravca ne bi pojavilo i pomolilo nista. Ali, sjecam se dobro da je u par navrata i nekoliko sekundi poslije, uz strasnu grmljavinu kraj nas protutnjala kakva ogromna grdosija, obicno vukuci za sobom u koloni desetak drugih auta !!!

Odmah potom bi se na prvom prosirenju zaustavili, a ostali “kolonasi” trubeci nam i psujuci kroz otvorene prozore, odjurili bi dalje da se bore sa onom strasnom Rabom.Otac bi ugasio motor Folcike…..i nastala bi potpuna tisina.Ona mukla, grobna,… ona gluha, ona najveca, ona nezaboravna… ali i ona, predivna tisina !!!Tisinu bi poslije desetak sekundi prekinuo onaj majcin uvijek polutihi, ali opet znacajni glas: “ Pa Sadik, pobogu… jel`to hoces sve da nas pobijes !? ”Otac bi na to samo odmahnuo rukom, ne znajuci valjda ni sam sta da kaze. Izlazio bi iz auta, sav mokar od znoja i odmaknuo se par koraka ustranu. Vadio bi onda iz dzepa one zelenkaste karirane kosulje kutiju “Beograd”-a, drhtavim prstima izvlacio iz nje cigaretu sa neuobicajenim bijelim filterom, te uvlaceci jedan za drugim duge ljute dimove, pusio bi …. k`o da mu je bila zadnja u zivotu !!!

Mi, djeca bi se zatrpani onim cekerima i termosicama sto su nas u trenucima naglog kocenja zasuli odozada, polako izvlacili iz auta, te bi sve to opet slagali iza sjedista. A majka bi onda, opet poluglasno, ali i znacajno rekla: “ Sadik, da vozim ja dalje !? “Otac bi, sad valjda odobravajuci joj, opet samo odmahnuo rukom… i palio, vec novu cigaretu.

Ja znam da moj otac ili kako smo ga svi poslije u mladosti od milja zvali, moj Stari, nije nikad bio neki sjajan vozac. Ali svi mi govore i dan-danas, da bio je jedan plemenit, posten i izuzetno pametan covjek. Moj otac je bio jako omiljen u narodu i medju rajom, kako u mojoj rodnoj Banjaluci, tako i svugdje-drugdje. Bio je kako mi jednom rece pokojni Cejvan, ”prava raja i covjek sirokih pogleda“.

A ja znam jos i to, sigurno znam… da je moj Stari bio jedan sjajan otac !!!Majka bi onda iz tasne vadila i na ruke navlacila, vec pripremljene ljetne kozne rukavice, pazljivo bi, da ne pokvari frizuru vezivala svilenu maramu preko glave, te bi startala Folciku, potpuno spremna za „okrsaj sa Rabom“.

I vec nakon desetak minuta voznje bi pristigli opet neku novu kolonu, opet sa nekom cisternom ili ogromnom Rabom na celu. Pristigli, ali rijetko kad i prestigli. Naime, pokusaji da se pretekne Raba na toj krivudavoj i opasnoj cesti, kao i taj neravnopravni duel, trajali bi sve negdje do Jajca, ali bi najcesce sve ostajalo samo na pokusaju. Bilo je previse riskantno, ravnina puta izmedju dvije okuke bila je uvijek nekako prekratka, Folcika preslaba, a majka neodlucna i plasljiva… pa bi obicno na pola preticanja, valjda kad bi joj i Svevisnji poslao poruku, uvijek naglo kocila i i vracala se nazad, u sigurnost iza kamiona. Mi odozada, smo svako malo bili zatrpani opet onim cekerima i termosicama, sto bi se pri svakom kocenju obrusavale po nama, a otac bi samo odmahivao rukom i klimao glavom lijevo-desno.

I onda bi majka, negdje pred Jajcem razumno odustajala od preticanja, jer je znala da dolazi ona jos opasnija dionica puta do Donjeg Vakufa, sa ravno osam „mrtvih tacaka“ !!! A znali smo vec svi, da je na jednoj od njih, onoj kod Vinca, dobar nam rodjak imao neke godine strasan udes. I tada jedva ostao ziv !!!

Pa bi majka onda usporila i ispricala nam svima ponovo, vec mnogo puta ispricanu pricu o propasti Jajca. Pricu o tragediji jednog prelijepog gradica, koga su nasi vrijedni politicari odlukom de se bas tu izgradi ona grozna siva fabrika sa Fero-silicijevim pecima, strasno zagadili i ekoloski gotovo unistili !!! Bila je to nezaobilazna prica na svim nasim putovanjima za Mostar. Nama djeci uvijek ponovo interesantna, a nasem ocu koji je dugo radio u Privrednoj komori Banjaluka i bio vrijedan politicki radnik, bila je jako poznata i vjerujem, strasno dosadna.Ali, zato su mu naredni momenti naseg putovanja bili, znam to sigurno, jako interesantni i ugodni.

Naime, negdje na tom potezu izmedju Jajca i D.Vakufa bi se obavezno zaustavljali na parkingu kafane “Volan”, gdje je obicno bilo parkirano i nekoliko onih strasnih Raba- kamiona i slepera. I tu bi onda kupovali vrucu janjetinu s raznja, u cijem bi bozanstvenom okusu uzivali poslije na jednoj livadi uz Vrbas, koje se i danas dobro sjecam. Otac je u kafani uvijek trazio da mu isjeku komade s plecke, ali obavezno uz to da mu zamotaju i jedan ili dva spinjatka. I onda bi se mi djeca, gosteci se socnim komadima mesa sa sofre, na deci ispred nas, uvijek cudili sto nas otac pored tolikog mesa, uvijek glodje onu kost !???! Stari bi nas, sjecam se uvijek nutkao da probamo, a mi bi ga samo vrteci glavom, smijuci se i mljackajuci, energicno odbijali. Eh, a tek sam poslije u zivotu spoznao i skon`to, da je upravo ta kost od janjeta sto ju je nas Stari vjecno glodao na livadi kraj Vrbasa, bila ustvari najsladji dio svega onoga sto bi kupovali u kafani “Volan” !!!

Dalje, na slijedecoj etapi naseg putovanja , na onoj dionici od Donjeg do Gornjeg Vakufa, cesta je bila prilicno ravna i pregledna. Pa bi tu majka konacno docekala, valjda onih “svojih pet minuta !!!” Nasa Folcika bi se tu nekako zafaufala i razvila brzinu od 8o-90 km na sat, pa bi tad s lakocom preticala sve Rabe i ostale slepere na cesti.

I sjecam se dobro, tu i tada mi je majka djelovala prelijepo, nekako sigurno i opusteno za volanom. Otvorila bi sirom prozor i pjevusila nesto vedro, obicno nesto od Tom Jonesa ili Sinatre. Pa bi me tada, sa onim koznim rukavicama na rukama, svilenom maramom i tamnim suncanim naocalama na glavi neodoljivo podsjecala na one filmske dive Hollywooda i toga vremena, sto su se u onim dugackim americkim kabrioletima navecer cesto vozale po nasem crno-bijelom Cajevcevom TV-ekranu.

Moja majka je mom ocu bila dobra supruga. Pretpostavljam, sjecam se, a i znam. Ali je uvijek zeljela i tezila da bude moderna i emancipovana zena, u cemu je uglavnom i uspijevala. Pa je smatrala cak, da je i bolji vozac od oca. A moj Stari nije puno mario za to, kao da mu je bilo svejedno. Ili se samo pravio da mu je svejedno. Godilo mu valjda da ima emancipovanu i modernu zenu za suprugu. Pa se i postavljao i ponasao, u skladu s tim. I dobro.

Otac bi tu, na toj dionici izmedju dva Vakufa obicno raskrilio jutrosnje “Oslobodjenje” preko koljena, pa bi isto onako kako je i kod kuce poslije nedjeljnog rucka uvijek radio, otplovio u neki svoj, nama tada jos uvijek nepoznat svijet….. te bi dugo bistrio tada i u to vrijeme, rekao bih prilicno dosadna i monotona unutrasnjo-politicka zbivanja u nasoj Jugi.

A mi djeca bi tu nekako ozivjeli !!! Opustili bi se potpuno, uzivali u voznji i u tom preticanju bez straha. Osjecali smo se tada kao da letimo, osjecali se divno, osjecali smo se kao pobjednici i sampioni !!! Poslije svakog “smazanog” slepera i Rabe bi likovali, navijali, mahali kamiondzijama iza nas, te naglas ih nabrajali : “ Jedan, dva, tri….hopaaaaa, evo ga jos jedan ..!!! “I ta bi se zabava uvijek zavrsavala u Gornjem Vakufu, gdje bi pocelo i ono penjanje po makadamu, uz Makljen.

Taj Makljen nije uopste neka visoka planina, ali je put preko nje bio jako opasan i onako prosto receno, jako gadan. Vozili bi se naravno opet u koloni putnickih automobila i slepera ispred nas, iza kojih se dizala ogromna prasina. Pa bi morali kuhati se i gusiti, sve dole do Prozora, zatvoriti sve prozore u autu, te ispiti ogromne kolicine onih “Visoki C” sokova u tetrpaku. Ali, tamo na Makljenu je bilo uvijek nekako posebno interesantno. Tamo su se kamioni jedva mimoilazili, savladavali ostre serpentine vracajuci se po dva-tri puta u rikverc. Otvorenih smo usta i u cudu gledali kako teski i pretovareni “Fapovi” i one, stare ogromne Rabe “gaze” svega desetak centimetara od ivice puta i provalije !!! I nerijetko bi nas Stari i jos poneko iz kolone izlazili iz auta, te im suflirali, koliko mogu nazad ili naprijed.

Bilo nam je sve to jako uzbudljivo i neobicno, pa mi se sad iz ove perspektive sve to cini kao neki Safari po planinama Afganistana….. a bilo je to ustvari, samo uobicajeno putovanje od Banjaluke do Mostara. I jedno najnormalnije putovanje na godisnji odmor… nekada.

Narednu pauzu pravili bi obicno na jednoj livadi uz Ramsko jezero, gdje bi nam majka opet ponovo rekla da se upravo tu dodiruju Bosna ponosna i krsna Hercegovina. I tu bi se mati i otac opet zamijenili, upravljac i kormilo Folcike preuzeo bi opet nas Stari. Brat i sestra bi se isto tako zamijenili za mjesta. A ja, kao najmladji sam bio i ostajao uvijek u sredini.

Sad je otac vozeci polagano, bio potpuno smiren i oprezan. I nije nikog preticao. Samo su svi drugi, nas preticali. Svi putnicki automobili, autobusi, pa cak i prazni kamioni !!! A onda bi Starom odjednom valjda dosadilo sto ga svi preticu, pa bi dodao gas, ubrzavao i pokusavao stici, pa cak i prestici onoga ka ga je maloprije pretekao !???!! Majka bi naravno odmah reagovala, govoreci kako je to nepotrebno. Te kako su ta auta sto nas preticu jaca, soferi odmorni, a mozda i nekud zure !?? A mi ne zurimo nikuda. Mi smo na godisnjem odmoru i imamo jako puno vremena.

Ocu bi se od te uvijek iste price, vjerujem uvijek ponovo prevrtalo u stomaku, a prevrtalo se i nama djeci, iza. Ali ne od price, vec od voznje !!! Naime, okuke kod Jablanice i to cimanje lijevo-desno, nam je uvijek izazivalo mucninu. A nije ni cudo, poslije one vruce vakufske janjetine, te velike kolicine popijenih sokova, poslije na Makljenu. Tu vise nisu pomagale ni one grozne „tablete za povracanje“, od koji nam je cini mi se bila jos veca muka !!! Rigali smo naizmjenice i punili one, vec pripremljene uzasne „kese za povracanje“, te smo svako malo stajali na parking, da „dodjemo malo sebi“. Majka bi nas tu umivala, te bi opet nekako polutiho, ali i znacajno samo izustila: „ Sadik, vozis djecu.“ A otac bi, valjda opet ne znajuci sta da kaze, odmahnuo rukom i odmakao se par koraka ustranu. I onda bi, kao i uvijek u tim prilikama iz dzepa one, vjecno na njemu i valjda najdraze mu zelenkaste karirane kosulje vadio kutiju „Beograda“. Drhtavim bi prstima iz nje izvlacio cigaretu sa neuobicajenim bijelim filterom, te uvlaceci u sebe duge ljute dimove, pusio bi….. bas, k`o da mu je bila zadnja u zivotu !!!

Spas od daljnjih muka i okuka bio je u selu Potoci, nadomak Mostara. Naime, na toj zadnjoj dionici naseg dvjesto trideset cetri kilometra dugom putovanju od Banjaluke do Mostara, cesta je ravna k`o avionska pista !!! I tu bi otac uspio zalaufati Folciku, pa bi onda ne obaziruci se ni na rupe na putu, na nerijetke bicikliste, pa cak ni na ogranicenja brzine, uspio ispreticati sve one kamione i Rabe sto su ga pretekle gore u brdima oko Jablanice !!!

I tako bi zalaufani, zafurani …. i ufurani opet kao kakvi pobjednici, pri brzini od osamdeset na sat, uletili u vreli Mostar !!!Mostar, grad za koji me vezu predivne uspomene,… Mostar, u kojem sam u mladosti i djetinjstvu proveo nebrojene trenutke srece i radosti….grad, u kojem me i danas dok ulazim u njega, uvijek ponovo docekaju oni neki mili i prepoznatljivi mirisi sretnog mi djetinjstva. Mirisi srece i spokojstva.

Ta su se nasa putovanja za Mostar zavrsavala, uvijek isto !!! I uvijek ponovo u dnu dobro poznate mi drage avlije, pod onom starom smokvom. Tamo bi nas sjedeci za sarenom musemom prekrivenim stolom , vazdan cekali moja draga baka Anica i moj dobri dedo, Jure. A u avlijskom koritu nedeleko smokve, cekao nas je uvijek i onaj, jos jutros u basci ubrani i pod cesmom rashladjeni, tamnozeleni hercegovacki bostan !!!

Jednom davno sam procitao jednu misao koja mi se kako godine prolaze, sve vise namece i sve vise cini istinitom.„ Sjecanje je vaznije od zbivanja. Jer, sta je zbivanje, ako ga sjecanje ne zabiljezi !?!“

Mnoga me moja sjecanja, kao i ovo sjecanje na putovanja za Mostar vracaju uvijek godinama ili decenijama unazad i ozivljavaju te divne uspomene na dogadjanja i drage mi likove iz djetinjstva, iz sretne mi mladosti i uopste iz prosloga zivota.

Ta su putovanja za Mostar bila prilicno duga i opasna, ali zato jako uzbudljiva. I jako mi draga. I nisu nikad bila dosadna kao ova danas, kad se vozis po auto-putu kroz Svabiju ili Austriju. I kad sve samo “tece”, bez ikakvih uzbudjenja. Putovanja za Mostar nekad, bila su puno ljepsa. Putovanja za Mostar, bila su ustvari prelijepa … i nezaboravna !!!

A danas je sve drugacije. Danas ne vidjam po cestama vise ni one prastare Rabe, kao da su vec sve izumrle. Odavno vec, nema ni nase Folcike, danas nema vise ni onog mog dragog Mostara, onog onakvog kakvog ga pamtim iz djetinjstva. Nema ni one drage mi avlije tamo, ni onoga stola, a ni stare smokve. Nema vise tamo ni moje drage bake, ni dede, a dugo vec, nema vise ni mog dobrog Starog !!! Sve to ostalo je jos samo u mom lijepom sjecanju.

Moj otac vec odavno nije vise medju nama zivima. Moja majka, sestra mi, brat moj i ja zivimo raseljeni kojekuda po svijetu i daleko jedni od drugih. Nismo vise skupa, kao nekad davno sto smo bili. I ne putujemo vise zajedno, odavno vec.

Ali, ostalo je nesto u svima nama. Ostalo je nesto, zauvijek.Mnogim ljudima sjecanja na nesto drago i lijepo iz proslosti, danas zvuce pateticno. Smatraju ih i uzimaju kao nesto nepotrebno i nevazno u svom danasnjem zivotu, pa ih svjesno odbacuju, guse…. I prepustaju ih zaboravu. A ja to ne zelim. Ja ne zelim da zaboravim, ja zelim da se sjecam. I moram da se sjecam.

Sjedio sam ljetos opet tamo.Sjedio na onom istom parkingu u kanjonu, nedaleko one opasne okuke i litice nad njom,uz onu istu cestu sto vijagajuci uz Vrbas, vodi put Mostara. Sjedio sam dugo tamo i sjecao se opet svega.I cuo sam tada opet sve !!!

Cuo sam u pocetku kao neku nerazgovjetnu jeku, kao neki eho iz prosloga zivota. Cuo sam onda potmulu tutnjavu, najprije izdaleka, pa sve blize i jace !!! Cuo sam onda opet ono urlanje motora strasne Rabe, pomijesano sa stenjanjem nase Folcike, cuo i onaj spasonosni majcin krik i vapaj: “Saaadik, djeca!!!”, cuo cak i onu gluhu tisinu, poslije svega !!! I nju sam cuo. I dugo je jos slusao, sjedeci i suteci u kanjonu, sam.

I tada sam i stvorio ovaj zapis o tom necemu sto je ustvari bivalo uvijek negdje duboko u meni, a sto mi se ovih zadnjih mjeseci kao sjecanje javlja cesto, neprestano plete po mislima i uvijek nanovo vraca.I vidio sam tada, opet sve !!!

Vidio sam opet nas petoro u onom sretnome banjaluckom jutru. Vidio sam opet moju majku, kako sa koznim rukavicama na rukama, maramom i tamnim suncanim naocalama na glavi pjevusi Tom Jonesa i kako, preticuci sve Rabe na cesti juri onom dzadom izmedju dva Vakufa !!! Vidio sam tada opet i nas troje na zadnjem sjedistu Folcike, kako se radujemo, navijamo i odusevljeno masemo onim kamiondzijama iza nas !!! Vidio sam opet i onu najdrazu moju baku i dedu moga, kako nas pod smokvom u avliji cekaju, vidio sam opet cak i onaj u basci ubrani i u koritu pod cesmom rashladjeni, tamnozeleni hercegovacki bostan !!! Sve sam to, opet vidio.

A vidjeh tada ponovo i oca mi, vidjeh mog dobrog i jedinog Starog !!!I čudno mi bijaše, vidim ga kako mi se smijšsi i mašući rukom, kako me pozdravlja. I bijaše mi nešto strašno milo. Vidio sam opet oca !!!Trajalo je to sve,…. možda samo jedan tren. Meni se činilo duže. Ili sam samo poželio da potraje duže. A nije ni bitno. Vžzno je samo da traje.

Važno je vječno da traju…..

Sjećanje na jutro

2008-06-24T22:07:00.022+02:00

Ako ima išta lijepo na svijetu, onda je to sunčano proljetno jutro, ... u neradnu subotu !!!

Kad je subota neradna, ustanem uvijek rado iz kreveta !!! I izletim uvijek radosno u to novo sunčano jutro. Obično obletim koji krug okolo po prirodi jedno sat vremena, pa sjednem onda u garten da popijem čaj. Kao evo i sad, ovoga jutra. Supruga se već odvezla na posao, djeca spavaju vjerovatno negdje do 10-11 h, a ja već odavno budan. I čitavo je jutro samo moje !!!

Sjedim u gartenu sam, kontam nešto ... i ispijam jutarnji čaj. I uzivam u tim jutrima, zaista. Uživam u toj tišini proljetnoga jutra, što smiruje. Ja volim samoću. Ali se ponekad u ta neka sunčana jutra iznenada javlja sjeta ili žaljenje, što sam sam. Kad bi bio neko s kime bih mogao bar ćutati u ovoj ljepoti jutra, ... moja radost bi bila potpunija.

Svako je od nas u onom " prošlome životu " imao valjda neku svoju " bazu " u Banjaluci !!! Neki kafić u blizini, neki restoran, terasu ili neko javno mjesto, gdje bi eto bar neradnom subotom ili nedjeljom odlazio na jutarnju kafu !!!

Moj je pokojni otac birvaktile, na te jutarnje kafe s rajom odlazio obično u hotel Palas ili kod Dole, a poslije " kod Penzionera " u Štrosmajerovoj. Bio je to tada neki drugi vakat, kad jos nisu postojali kafići, kad nije bilo ni Arije, ni Kajaka, a ni Ringa. Ali se poslije, u ono " naše doba" , na te jutarnje kafe išlo najčešće i uglavnom, u kafiće. Neko je odlazio kod Kušme, neko u Basket, u Dzis ili Lido, neko u Kajak ili Mone, neko kod Buljonija, Tane, Bisića, Ake ili Beneša ... a neko možda opet u hotel Palas ili Bosnu. A ja sam na te jutarnje kafe subotom, odlazio redovno u " Lady Bukovski " !!! Taj Lady Bukovski nije bio neki poznat i renomiran banjalučki kafić, pa za njega mnogi Banjalučani nisu čak ni znali da i postoji. Ali, bio je to kafić u blizini naše kuće, kafić gdje sam se ugodno osjećao i kafić gdje je ujutro na kafu dolazila uglavnom meni poznata banjalučka raja. Raja iz moga kvarta. I to je to. To mi je bilo tada jako važno. A bilo bi i sad da nije sve ovako kako jeste. Lady Bukovski je držao, odnosno vlasnik mu bio Mario, sin onog " Foto Jakic "- a u Zanatskom centru, ali pošto se nije gotovo nikako u kafiću pojavljivao, u ovoj prici nije toliko ni bitan. Bitna je raja koja se tu vazda skupljala. I bitan je onaj prelijepi osjećaj " jutarnje kafe " s rajom u Banjaluci !!! Konobari u Bukovskom su bili Sina i Crv, dva pristojna momka koji su se odlično kužili u svoj posao. Uvijek raspoloženi, vedri i nasmijani ... pa čak i u rano jutro !!! A raja, kakva je bila raja ?! Ma, bila svakakva. Naravno, ušao bi ponekad u kafić i neki " zalutali vojak " ili neki slučajni gost, što bi tu svratio na kafu prije posjete nekom svom, u bolnicu preko puta. Ali, tu se subotom ujutro skupljala uglavnom banjalučka raja, koja ustvari nije ni bila ona " moja raja ", s kojom sam se intenzivno družio i naveče u grad izlazio. Bila je to jednostavno raja iz komšiluka, raja iz mojega kvarta i raja iz " Bukovskog ".

I uvijek, kad god bi ušao u Bukovski, zatekao bih uvijek nekog poznatog mi tamo. Nekog od raje, kako naslonjen na šank ili uz onu šajbu što gledala je na ulicu, ispija produženu sa šlagom i lista jutrošnji " Glas "... Nekog s kim si mogao, uz ono obavezno i kratko " Djes` buraz, sta ima !? " progovorit makar i koju šuplju ... i s njime kafu popit. Tamo u tom kafiću si mogao uvijek s nekim, pa makar i šuteci uz neku baladu Dugmeta ili Djoke Balaševica ... i uz jutarnji izvještaj Jadranke Mudrenović sa Radio-BL , pozdravit ono predivno banjalučko jutro !!! "... temparatura zraka u našem gradu izmjerena u sedam sati bila je 19 stepeni celzijusa, ... u banjalučkom porodilištu rodjeno sedam djevojčica i jedan djecak ... u Hitnoj pomoći zabilježeno devet intervencija ... vatrogasci imali mirnu noć ... Dobro jutro, Banjaluko !!!!! "

Baš neki dan, u jedno ugodno subotnje veče na nekoj terasi u Vienni, pričam sa Erolom i Medom , koji su isto tako kao i ja nekad, posjećivali taj isti kafić Lady Bukovski. I pričamo natenane o našem gradu, prisjećamo se tih jutara, nekad u našoj Banjaluci i tih prelijepih vremena. I sjetimo se onda opet sve one raje ... nase raje iz Lady Bukovskog. Maca, Musa, Samko, Djuza, Zoka Krivi, Boban, Danijela, Alma, Jungy, Kuruz, Djoko, Dževdo, Seno, Jaco, Erol, Medo, Eso, Jafa, Nešo, Goga, ... .!!! Mnogi od njih već odavno nisu više tamo, kao što nismo ni mi. Nema tamo više ni raje, nema već odavno ni Lady Bukovskog, pa nema tamo ni nas. Nema nas više u banjalučkim subotnjim jutrima ... nema nas, valjda zauvijek.

A u meni od svega toga, ostade samo još kao neki trag u sjećanju na nešto lijepo, ostadoše neka, već pomalo maglovita sjećanja na ta banjalučka jutra, s rajom u Bukovskom... ostade mi to lijepo i prelijepo sjećanje na ono jutro, nekada !!!I to je sve.

Ako ima išta lijepo na svijetu, onda je to sunčano proljetno jutro ... u neradnu subotu !!! Ja uzivam u tim jutrima, zaista. Uzivam u tišini proljetnoga jutra, što smiruje. I radostan sam dok samo spokojno slušam tu tišinu,... odmara me sve to naprosto. Ja volim samoću. Ali, kad bi bio neko s kime bih mogao bar ćutati u ovoj ljepoti proljetnoga jutra, ... moja radost bi bila potpunija.

Bosantscheros, na Zapadu

2008-06-02T22:49:00.012+02:00

Ja sam se svih ovih godina zaista trudio da budem u nekom trendu i moderan !!!

A ja sam u ovom zapadnjačkom i modernom trendu bio ustvari i prije rata, u Banjaluci. Bolje rečeno, trudio sam se uvijek da budem u tom fazonu. A trudim se, evo i dan-danas. A pogotovo subotom ili nedjeljom ujutro, kad imam malo više vremena za Familly ... i za kućne poslove !!!

Ustanem ujutro obično prvi, skuham kafu, skontam šta će se doručkovati, kupim friško pecivo, spremim kakao, izvučem iz friza svašta-nešto, serviram to sve na sto ... I čekam da se ostali ustanu.

Ali supruga Dajana, kad ustane uvijek pravi sebi ponovo kafu i mrmlja nešto. A ne znam zašto !? Ćerka Una je obično mrzovoljna ujutro, pa tako i za nedeljnjim doručkom. Ne priča ništa, samo ravnodušno žvaće i odsutno šuti,... valjda umorna od jučerašnjeg Party. I burne subotnje noći. Pa je i ne pitam skoro ništa, ne pričamo puno. Već kad je vidim, skontam odma` da ipak bolje tako. A sin Dario, uleti sa nekim reperskim pozdravom " Fix ojda ", pa odmah pali TV ... i opali nam uz nedjeljnji doručak, neki Krocha-rap sa MTV !!! Jede onako u letu, za pet minuta smaže dva Wurstsemela, usput malo pepa jednu od nekoliko lopti, što leže svuda po stanu ... pa nam pokaže neki novi trik ili dribling ... dobaci mi kratko " Packo, hvala za früstick ! " , i već juri na Internet, da chata s rajom !!!

I tako se taj naš nedjeljni familijarni doručak, pretvori u nešto sasvim drugo od onog što sam želio, od onog što sam zamislio ... iliti osmislio u ovoj svojoj glavushi bosanskoj !!!

A volio sam uvijek vikendom nešto pržiti po kuhinji ... peći meso na sve moguće načine, ili zezat se sa ćevapima, pa praviti kolače ili palačinke. Ali me evo supruga stalno spriječava u tome. Doduše, priznala mi je da mnoga jela kao što su japrak, sarma, ruska salata, pa pečenja razna i slične " przancije ", spremam bolje od nje. Ali me je zamolila da to više ne radim, jer kako mi reče, samo joj napravim posla ???! Poslije mora prati zavjese, zapuši se sve u stanu ( pa naravno, kad Karapandža specijalitete sprema !!! ) , te da joj uljepim svu rernu i šporet, a dočeka je poslije mojih kulinarskih seansi uvijek i hrpa prljavog sudja na pultu !!! I eto tako ..., svasta joj nešto smeta ??!

Ali, zato smeće izbacujem redovno, svaki dan. I to joj ne smeta. Uostalom, kao što to rade i većina mojih drugova susjeda. I to nam je svima, ipak najdraži kućni posao ... pošto skoro svi pušimo, a ovdje na Zapadu haman niko ne puši u stanu. Pa onda da bi ostao u trendu, ne pušim ni ja. I često se onda subotom ujutro, sretnemo nas nekoliko u dvorištu sa kantama smeća u rukama, pa se raspušimo i raspričamo o fudbalu ili tako nečemu. Pa i zaboravimo, gdje smo uopšte i posli !!! A sjeti se ponekad nečija žena, pa nam iznese i kafu ... i zasjednemo onda sa kantama u dvorištu, bas ono praaavo !!!

A kad ja na štrik u dvorištu veš razgrnem, sav komšiluk odma` već zna čijeg je to majstora remek-djelo !!! Moram i sam priznat` da izgleda stvarno malo čudnovato, čak pomalo i smiješno ili ... onako nonšalantno, ležerno i lepršavo, kao u kakvoj pjesmi ... !!! A Dajana zna već, pa me uvijek opominje da rastresam, prije nego li okačim na štrik. Kaže, lakše se poslije pegla. A ja pošto peglat nisam nikad ni pokuš`o, ne tangira me to rastresanje puno ,... pa okačim uvijek kamaru veša,... za pet minuta !!!

I eto tako, fakat je istina da sve što ja po kući dobre volje uradim, za dva sata (i to obično, sa većim efektom štete, nego koristi ) , moja supruga uradi za sat. I to puno lakše i bolje od mene !!! Ja se stvarno trudim, ali je to tako. A skonto sam već odavno i zašto je to tako !!?Jednostavno, valjda zato sto je ona žena ... a ja muskarac.

Eh, a onda sam i ja suprugu zamolio ponešto !!! Recimo, da ne otvara nikad više haubu auta. Ni haubu svog Nissana, a mog Forda pogotovo !!! Ni za živu glavu !!! Naime, nedugo nakon što smo kupili jednog polovnog Nissana, da nam služi kao drugo auto za razvoženje djece, za pijacu, nabavku, za ribolov ... i u druge slične svrhe , ... Dajana u vožnji jednom primjeti da joj se na tabli upalila kontrolna lampica od ulja !!! I kaže mi, prepala se bila. Pa stala i sama dosula ulje, iako su benzinske pumpe i auto-mehaničarske firme svud naokolo i na svakom koraku !!!? Ali dobro, kontala je ... pa, mogu to i sama !!! Eh, ko da je to sad neka mudrost ... Dosut ulje u motor, ništa lakše !!!

I kad je došla kući, reče mi to, pa izadjem zajedno sa njom na parking, otvorim haubu i imam šta čuti, a bogami i vidjeti. Nasula je naime motorno ulje u onu plasticnu posudu sa uljem za kočnice !?!!! I to, do vrha !!! A kad je upitah: " Pa što bona usu ulje, baš tu ???!" , reče mi, da joj je ta posuda odma` bila, baš nekako upadljiva ... i nekako " pri ruci " !!! A reče još, da je i vrlo lako otvorila !!! Pa, eto zato....Logo, zar ne ???!!

Morao sam naravno sutradan sve ulje ispustiti iz kočionog sistema, pročistiti i nasuti novo ulje za kočnice. Ali, ništa strašno, par sati posla i nešto love. Sitnica. Jer, konto sam ... a dobro smo i prošli !!! Šta bi bilo tek da joj je, nedaj Bože nestalo vode u hladnjaku, pa sasula koju litru destilovane u blok motora !!?

Poslije sam joj objasnio neke stvari, pa smo zajednički ustanovili i to, da joj se u vožnji nije ni upalila lampica od ulja !?! Vec joj je sve vrijeme , ustvari gorjela lampica od ručne kočnice !!!??

Ah, umalo zaboravih reći i to, da sam ja na usisivaču prvak svijeta... Schumacher pravi !!! Usisam subotom stan, za minutu. A Dajana me samo gleda i smješka se. Zamoli me onda da ostavim usisivač u dnevnoj i da se izgubim negdje !!! A ja ne kontam zašto !!! U čemu sam opet pogriješio ???!

A onda izlijeće Dario iz svoje sobe i prekida nas u velikom spremanju stana ... i toj savršenoj harmoniji i skladu naših bračnih odnosa subotom ujutro. Kaže nam da je završio zadaČu, i samo mi dobaci kratko i jasno:" Packo, hocemo li !?!!! Cuuuuj, hocemo li !!??!! A ja cijeloga jutra čekam ko zapeta puška, ko da sam to pitanje i samo taj momenat, cijeloga života ček`o !!!!! Izvlačim, već prekjuče pripremljene i " naštimane " štapove za pecanje, pa letimo nas dva na Dunav, da potpalimo s rajom roštilj i klepimo koju mrenu il` smudja !!! ... ili uskačemo u patike ( a na meni, jos odjutros zuto-plavi BiH-dres i šorc ) pa jurimo, moj Ronaldo i ja na fudbalsko igralište, gdje nas već raja čeka ... da odigramo koju na male !!! A Dajana se samo smješka ... i viče za nama da ne dolazimo bar za dva sata, pošto će ona malo sredjivat stan. I to generalno !!! I onda dodjemo kući naravno, tek tamo negdje pred veče.

I eto, tako je to kod nas, na ovom modernom Zapadu !!! Kao što je vjerovatno tako i kod vas na Istoku. Ili na Jugu. Ma, svejedno je ustvari gdje si, svejedno je u koju si tudjinu dospio i kako se ko tamo ponaša !!! Isto je bolan i na Zapadu, i na Sjeveru, i na Istoku, a vjerovatno i na Jugu. Treba samo biti prirodan ... i ostat` kolko-tolko normalan !!!

Ja sam u duši čo`jek Bosanac ... a porijeklom Hercegovac. Takav mi je bio i otac moj pokojni, takav mi je bio i dedo, pa i njegov otac ... i svi drugi prije njih su takvi bili. I djaba svi ti moderni, savremeni i "napredni" trendovi!!! Djaba te simpatične teorije o ravnopravnosti, o izjednačavanju muškarca i žene u svemu ... odnosno supružnika u bračnim obavezama, izjednačavanje u svemu i ravnopravnost u svakom segmentu zivota ... ma, djaba im sve to !!!

Ja sam stvarno pokušavao puno puta. I trudio se eto, svim silama da budem u tom nekom trendu !!! Al` djaba, kad ne ide ... djaba, kad nije normalno !!! I kad su Priroda i Bog dragi odredili drugačije. Barem kod mene. I probavat suprotno, nema zaista nikakvoga smisla. Jer, dalje od sebe, ja ne mogu,... sve i da hoću !!!

Proljeće je,... i najljepši mjesec maj !!! I danas, opet evo predivno majsko jutro... sunce, ptičice mi cvrkuću dok sjedim i ispijam u gartenu jutarnji čaj. Nosi me sve to i pokreće, kao neka nova životna radost i snaga !!! Adrenalin pur !!!

A okačio sam evo i sav veš, i razasuo sam smeće, i opro`, i skuho`, i usiso` ... !!! Eto, sve sam skonto. I ne znam sad ni sam, dje bi prije ??! ... negdje na planinu ili u šumu, ... ili negdje na rijeku ... il` na neko lijepo jezero !?!

Rastačem se evo sav od Proljeća ... pa sa Moketom i Zerom lagahno pjevušim u ovo predivno majsko jutro: "Nekako s Proljeća sav sam ti od ludila, nekako s Proljeća !!! "

Bio jednom, .... jedan Chombe !!!

2008-04-26T22:25:00.027+02:00

Proljeće je..... pričamo lijepe priče !!!

Došavši sa familijom one, već davne i otužne `92. godine u Austriju, već nakon par mjeseci boravka u Beču sam sticajem okolnosti, nekom nafakom ili Božjom voljom, dospio u malo živopisno austrijsko mjesto Oberwölbling, gdje živim i dan-danas.

A Oberwölbling ustvari nije ni mjesto, već jedno malo veće urbano selo, u neposrednoj blizini glavnog grada Donje Austrije, St. Pöltena. Selo, koga s jedne srane okružuju vinogradi i polja suncokreta, a s druge Dunkelsteinerwald, prostrana i prelijepa šuma u kojoj čini mi se doživjeh najljepše momente svog petnaestogodišnjeg bitisanja u ovoj prelijepoj zemlji. Ali, nisam htio ustvari pričati o toj ljepoti i tim momentima, već o nečemu sasvim drugome.

Prve godine po dolasku u Oberwölbling, gdje na sreću, ili nesreću ( ??? ) nije bilo " naših ", tj. zemljaka iz naše domovine Bosne, bili smo naravno prinudjeni odmah pokušati uklopiti se i integrirati, u tu novu sredinu. Upoznati se i saživjeti najprije sa komšijama, pa poslije i sa mnogim drugim, novim nam sugradjanima tog mjesta gdje se " spustismo ", ... i padosmo haman " ko s Marsa "I!!!

Ali, imali smo Bogu hvala, odmah na samom početku veliku sreću i zadovoljstvo upoznati se i zbližiti sa, meni i danas dragim, sličnim mi i jako bliskim ljudima. Jer, sa njima poslije doživjeh puno prelijepih i prijatnih momenata, odlazeći na izlete, u predivne šetnje po šumama i austrijskim gorama, na Wanderunge, na planine, jezera i predivne rijeke austrijske... ali bogami i na zabave razne i Festove, kojih je u ovoj našoj okolini i provinciji, pogotovo ljeti ... jako puno.

I bilo je tu, svih tih godina, svega !!! I bilo nezaboravnih koncerata, i raznih Festova, i pravih derneka i dobrih furki po Austriji. Ali, kad bih morao izdvojiti one najbolje koje će mi posebno i zauvijek ostati u lijepom sjećanju, i one koje najviše pamtim, one koje nikada neću zaboraviti ... odabrao bih dvije.

Prvi takav dozivljaj bio je Jazz-festival u Wiesenu, one davne 1995. Ludo i nezaboravno !!!

Taj je Wiesen, ustvari nešto k`o neki "austrijski Woodstock" !!! Samo što taj Woodstock traje čitavo ljeto i što se tamo svakog vikenda održava, neki drugi fest. Jedan vikend se pichi samo Blues, drugi Reggea, treći Hard rock, četvrti Jazz ... i sve tako, ... sve do septembra. I tamo se okupljaju bendovi razni, iz cijeloga svijeta. I na stotine hiljada ljudi, puna dva mjeseca. A jednom tamo bio .......... i ja, Chombe !!!

Te smo se godine tamo odvezli onim narandžastim VW-busom ... Suzi, Peter, Klaus,Karin, Markus, Agnes i ja. I provedosmo u Wiesenu na tom Rock-Festivalu, tri nezaboravna dana i tri besane noći !!! Sama svirka i nastup različitih bendova na bini me i nije previše oduševio, koliko sva ta atmosfera i sama furka na Festivalu, odnosno okolo njega. Naime posvuda okolo, po šumi i po jednoj velikoj livadi razapeto je cijelo ljeto na stotine ili mozda hiljadu šatora !!! A uz njih parkirano i bezbroj motora, svakojakih vozila i raznih drugih čuda. Svega na hrpi i raje svakojake, što se mota posvuda okolo i okuplja oko logorskih vatri što gore po svu noć ... pa repera, pa frikova, pa rockera i pankera, jazzera i drugih nekih jazavaca, sto ne spavaju po tri dana i tri noći ... I sto ruzze do besvijesti !!! Kao i mi što smo, uostalom. Uglavnom, sve u svemu prava ludnica ... i jedan sveopšti haos !!!

Po dolasku tamo, na taj Festival jedva pronadjosmo mjesto za onaj nas cvjeticima isarani, narandžasti VW-bus. I to u komšiluku neke nemoguće odvaljene raje iz Vienne. Naime, odmah na par metara od nas je kampovao "čopor" nekakvih otkačenihih Bečlija i Bečlijki,... njih otprilike dvadesetak, u dva šatora. I tad sam kod njih vidio čudnovatih fazona svakakvih, a bio mi je posebno dobar onaj jedan, tada prvi put vidjen. I jako dobar. Bilo je ljeto, mjesec juli i jako vruće. A oni odmah po dolasku, iskopali u zemlji rupu, metar duboku i tu drzali svu cugu, poklopljenu nekakvim drvenim poklopcem, tj. daskom. I iz tog " trapa ", se vadila uvijek hladna piva ili vino, haman ko iz friza il` podruma !!! Pa smo se i mi odmah po dolasku prišlepali i pohranili svoju cugu u taj trap. Bili smo tu u kampu, tri dana i tri noći. I svih tih dana i noći, uvijek nam bila hladna cuga, ko iz friza !!!

Eh, prvo veče smo ušli u onaj ogradjeni prostor, na koncert " OSIBISE " i još nekih Afro-rockera (upad bio 500 ATS !!!). A naredne dvije noći smo se zezali po kampu sa svakakvom rajom, sjedeći oko vatri i zabavljajući se dobro i bez tih eminentnih muzičara i Jazzera, tamo na toj skupoj bini. I bila fešta prava, nezaboravna !!! Sviralo se i dernečilo po tom ludom kampu vazdan i po svunoć ... posvuda raja sa gitarama, flautama, nekakvim bubnjevima, tam-tam udaraljkama i čudnim instrumentima. Po svu noć se plesalo, pjevalo i budalesalo do zore !!! Ma, jebo Osibisu !!!To okolo je bilo puno bolje. Preko dana bi se, obično oko podne odvezli na obližnje jezero, gdje smo se brčkali, kupali, orandžade pili, spavali u hladovini ... i uglavnom, dolazili sebi. Kao i mnogi drugi, iz kampa. A ove Bečlije do nas, nisu danima nigdje ni išli !!? Čak ni na jedan jedini Koncert nisu otisli ... ni na jezero, ma nigdje !!? Već su se svih tih dana samo muvali tamo oko šatora i zabavljali s rajom. Od jutra do sutra, od sabaha do sabaha... i tako, iz dana u dan. Pa jarane, kol`ko ko izdura !!?

Mi bogami, eto izdurali haman, tridana i tri noci.I kraj zabave.
ENDE.

Eh, drugi i ujedno moj najbolji dernek u Austriji je bio Country Fest u Karlstiftu !!!

Nezaboravan doživljaj, u jednom malom mjestu na samoj tromedji Austrije, Njemacke i Česke. A bio je to čini mi se zaista moj najbolji dernek u Austriji. I pošto je bio tako dobar, ponovio sam ga sljedećih par godina, opet !!! Pa ih je bilo već, evo nekoliko ..., " tih najboljih " !!!!

Taj fest i slične manifestacije u tom Karlstiftu se održavaju inače, usred šume, na jednom proplanku, gdje je izgradjeno i osmišljeno čitavo manje Western-selo. Kao iz onih filmova sa divljeg zapada, ... sa salunima, kafanama, štalama, konjima i kočijama, pa terasama i kockarnicama, te ostalim sadržajima ... a nasred tog Western-sela, su skontali veliku binu i plesni podij, na kojem se dešava i glavna zabava.

Odvezli smo se tamo nas nekoliko, opet onim legendarnim i cvjetićima išaranim, narandžastim VW-busom. Kad smo došli ispred sela, vidjesmo opet na stotine motora, buseva, čudnih vozila i čudesa raznih ... i jako puno, one " prave raje " !!! I opet bijaše otkachiška prava, k`o na onom Wiesenu !!! Opet bilo ko na Woodstocku, samo malo drugacije.

Popodne i naveče su na toj centralnoj bini, negdje od petce pa do ponoći, razni bendovi improvizirali svašta-nešto i sviruckali Country muziku, ... a mi se zezali i zabavljali s rajom okolo, cugali po salunima, pa se i sjaranili sa nekim frikovima iz Čehe (sjećam se i dan-danas moje spike na srp-hrv-českom sa njima ... a razumjeli smo se odlično, uz Schremser-Bier, naravno !!!. Bilo je tu i druge svakakve i dobre raje, pa sam se naveče osjec`o ... e praaaavo dobro.

Ehhhhh, a onda negdje oko ponoći nasta gužva i krkljanac !!! Tad naime, izadjoše na binu neki divlji momci, nekakvih pet muzičara i ludaka (četri e-gitare i bubnjar ... haos-postava !!!) i napraviše nezaboravan dernek i lom !!!! I ufuraše nas ti momci i razvališe, ono totalno !!! Krenu tada kao neki stampedo ... i ludnica prava !!! Cirka oko tri sata teškog metala i urnebesnog rocka ... ali onog pravog, što mi i danas teče venama ... onog, do jaja !!!) Tri sata, sve poznate stvarke, i fitness non-stop ... samo sa jednom kratkom pazuom od desetak minuta.

Nas nekoliko stotina "razuzdanih plesača", (ostali su sjedili okolo za stolovima ili stajali po šankovima ... i uskakali povremeno), nas na stotine izmješanih aus-njem-českih rokera, frikova, junkyja, andjela i djavola, kauboja i indijanaca ... nas dvjesto-tristo raspomamljenih rockera ( a bio je tu medju njima i jedan razuzdani bosanski izbjeglica, hehe) smo napravili hrkljuš kakav nisam doživio, valjda nikad !!! Samo ubitačni ritam i stroga pržiona ... ZZ Top, Purple, Uriah Heep, ACDC, Black Sabath, Stonsi, Adams, Bon Jovi, Zeppelini, Doorsi itd.itd.itd. !!! A bilo nas je bogami tu noc svakakvih i posvuda ... po stolovima i banderama ... aj, majko moja mila !!! A pitaj Boga, šta se tu samo pive polokalo ... i još koječega konzumiralo ... !!! U onoj kratkoj pauzi, grupa Švaba do nas naruči krigle piva, pa je zališe u momentu jedan drugom po glavuši !!! Ko fol, neko hladjenje i jeba !!! A onda krenusmo i mi ostali, za njima !!! ... tuširanje pivom. I ludilo. Poskidalo se sve do pasa, grlimo se, nešto skandiramo na engleskom i pjevamo, polijevamo se pivom i sprehamo nekakve gluposti ... a svi bolan ko jedan , sve ko neka stara raja ... sve sami koncertni veterani i rockeri,... eh da, ... ko nekad u Boriku !!! Sve me to na nešto sjeti ... sve me to na mladost moju nezaboravnu podsjeti ... sve me tu noć na nešto davno i ono nešto nezaboravno podsjeti !!! Na nešto što je bilo jednom, nekad davno ... i što neće biti, valjda nikad više.

I to je bilo ono najbolje u svemu tome !!! To je ono, što sam ja doživio tad i u ovih petnaest zadnjih godinica mog života ... i nikad više. I zato to i pamtim tako dobro. I zato to neću zaboravit´ nikad !!! To je ono, što sam u mladosti doživljav`o često, a sad u ovom nekom novom i drugome životu ... nema više !!! Ende. To je na tom festu bilo ono sto valjda možes doživjeti, možda samo još jednom u ovom votaži. I nikad više. Da, možes još uvijek ... ako imadneš sreću ... ili, ako uspiješ.

Eh, Countyfest ... nešto nezaboravno... sjećam se dobro, tamo negdje oko četvrtce ujutro udjosmo polumrtvi, predozirali sa skakanjem, kriglama i pivom u jedan Saloon. Tamo su neka tri tipa još uvijek sviruckali Country i izvodili neke karafeke na violini, gitari i bendžu, ali je nama već bilo svejedno šta dečki sviraju !!! Naručili smo pravu kaubojsku kafu, u onim orginalnim izlupanim limenim lončićima i posjedali po podu, medju raju. A oko nas, cirka stotinu dusha !?!!!!I taman sto sjedoh da dodjem malo sebi, a već mi jaro Čeh do mene pruža tompus ... i kaže mi:"Evo ga BROTHER, za dobro jutro!!! "Ooooo, mein Gott !!!

Sljedeće godine smo supruga i ja, Bogu hvala dobili sina. Rodio se naš Dario !!! I obaveze su samim tim postale puno veće, a vremena i mogućnosti za koncerte i dobre furke, sve manje.

Karin se u medjuvremenu udala i odselila za Viennu. Peter je konačno diplomirao na faksu, oženio se, ošisao se skroz nakratko, počeo furat sako i odijela, ... i uozbiljio se totalno. Markus se vratio u svoj rodni St.Georgen, gdje je napravio kucu i skonto divnu cetveroclanu Familly. Tamo zivi i dan-danas. I vidjamo se jako rijetko. A prelijepa Agnes se vratila u Čelinac !!!Jebga.

A i ja sam se uozbiljio ... ono skroz !!!Postao sam nekakav Herr Kampara i odavno se već pozdravio sa starim dobrim Chombetom !!! Safato me, eto život ... i problemi životni, svakojaki. Zastor je pao, svirači su otišli sa bine, upalilo se ono svjetlo k`o na groznom fajrontu ... a frikovi su "umrli", valjda zauvijek. A s njima i Chombe u meni. Nema više bisa, nema više koncerata, nema dobre furke i zabave ... nema više ništa !!! Ende.

I evo, već godinama slušam sve više klasiku, slušam narodnjake i Halida Bešlica. I odličan mi ... Dobar skroz.

Tek ponekad, s vremena na vrijeme se nadjem opet sa Peterom i Markusom ... i sa starom skvadrom, na nekakvim dosadnim austrijskim ljetnim festovima, gdje se uživo sviraju zabavne pjesmice i austro-Volksmusik. Mirnjak strogi i laganica. Djeca trčkaraju oko nas ... ili nam sjede ili spavaju po krilima. Naruči se obično neka monotona večera, litrica-dvije vina ili gemišta, malo šuplje priče ... i to je to. Obično nam na kraju muzičari odsviraju "Griechisches wein" od Ude Jürgensa za laku noć, naručimo Sacher torticu, kaficu ili još po jedan MarillenSchnaps za kraj balade ... i to je sve !!!

Ende.

Post scriptum :

Al `prošlo ljeto, Bog me dragi blagodari !!!! Prošlo ljeto se desi opet, ono što mislio sam da je vć odavno proslošt. I da ostade samo još u nekom lijepom Sjećanju !!! Prošlo se ljeto u junu, pod nekom jabukom ispred Franzovih Heuriga, sakupismo opet nas petorica rockera i ahbaba starih.
I dogovorismo se ... pa se i odvezosmo opet tamo ... na onaj Countryfestl u Karlstift !!!!!!!!!!

Ehhhh, ovaj put su Kauboji iz Omerwölblinga pošli sa nekim, sedam metara dugim Markusovim Volvom ... i Wohnwagenom, dje smo lafo spavali !!! Jebga šta ćes ?!, tehnika napreduje ... i mijenja se. Sve se mijenja, pa i mi sami. Deset smo godina zreliji i stariji, deset godina smo pametniji i ružniji ???! A deset godinica poslije, bijaše opet i dernek u Karlstiftu ... Ten Years after !!!

I bilo dobro!!! Bilo, ono praaaavo dobro.Probudio se tada opet u meni onaj stari dobri Chombe ... i malo se `nako, opustio s rajom !!! Pa u tom nekom oduševljenju i transu izletio i na binu, gdje je uz solažu nekog nepoznatog, ali izvrsnog njemačkog benda, i uz fenomenalnu izvedbu "Sweet home Alabama", otplesao jedan nezaboravni i ludi shiz !!!!!!!!!!! I priznam, evo materemi ... jedva čekam opet ljeto, ... i jedva čekam, onaj zadnji vikend mjeseca jula !!!! Jedva cekam taj Wochenende, ... opet Country-fest u Karlstiftu ... i opet Chombe !!!

Ma ko to kaže ... ko to laže ... bio jednom, jedan Chombe ??!!! Sve valjda umire nekad ......... al` Chombe u meni, ne umire nikad !!!
Živio Chombe !!!

objavi komentar

Behar

2008-03-25T19:03:00.013+01:00

Prolazi, sve prolazi ... godina, za godinom ... opjev`o je nas Halid već davno ... !!!!! A ja, evo...samo ga pratim.

Naime, te banalne, ali jako istinite riječi pjevušim često dok šetam i pješačim ovim mojim " carstvom tišine i spokoja " i kroz ovu moju najdražu prijateljicu ... Dunkelsteinerwald !!! (prev. tamna kamena šuma ... iliti moja šuma draaaga !!! ) Riječi te omiljene mi pjesme koje se mogu pjevušiti u raznom kontekstu, riječi su i melodija koja me sjeća, zaista na mnogošta. Muzika koja često budi i ona najdublja osjećanja ljubavi, sreće, radosti ... i koja prenese me često, tamo negdje daleko, u onu moju sretnu mladost ili u neku Radost životnu !!! Ali je to i pjesma koju , onako lutajući kroz ova moja "misaona prostranstva" pjevušim tiho, pa i u nekim trenucima bola, tuge, sjete i žalosti. Nekad me ta divna pjesma ... onako baš razveseli i uzbudi ... ali ponekad me stvarno shrva i još više rastuži, kao evo i sad ... nažalost baš sad, evo upravo ove uskršnje večeri !!!

Lome se godine, lome se godišnja doba, dolazi nam novo Proljeće ..., a ruše se svjetovi !!!

Majka moje supruge, teško je bolesna ... i na umoru je. Moj, još jedini živuči i dragi mi Strikan je isto tako, ovih dana na umoru. Dani mu se broje, i gotov je ... za dan, dva ili pet ... dana ili mjeseci, svejedno je. A nedavno je na Ahiret posla i draga mi tetka Suada, odmah za njom i tetak Huso, a godinu prije njih i draga moja tetka Sadeta. Na pola godine prije i tetak mi Djurica ode, pa dragi moj Vehid umrije ... pa u Raj ode i draga mi teta Tonka ... ima li kraja ???!!! Bože, ima li kraja !!!

Znam da ga nema. Ustvari, tek je počelo. I znam da će se ovaj "brodolom" moje familije, narednih godina i nastaviti. Nažalost, znam. I ko fol ... spremam se na to ???!

A danas mi moja draga mati, ona jedina i ona što vene tamo negdje daleko ... stara i sama, na ovo uškrsnje veče; na sve to mi reče da je i ona već odavno na toj "listi čekanja" i da je samo Bog dragi još čuva !!??! I navede mi još neke "naše" koji su već odavno na toj istoj listi sa njom , u toj istoj strašnoj čekaonici smrti ... a ja, samo osta` , onako šuteći !!! Osta` i ne znadoh nekoliko sekundi, šta da kažem. Ne znam šta mi bi ???

Totalni muk. Šuti ona ... šutim ja. Strašno.

A sjetih se onda večeras onog, jedno šesn`est puta odgledanog filma Titanik. I sjetih se večeras svih onih brodolomaca, tamo.I kontam nešto ... gledam u mislima onaj brod, kako se lomi. Isto, k`o što sad gledam ovu moju užu i širu familiju ... kako se lomi i prelama na dvoje !!! Možda glupa komparacija, ali nešto mi dodje, ... pa tako zamislih. Lomi se Titanik moje, nekad velike i mnogobrojne familije ... LOMI SE, materemi !!! I isto ko na onom Titaniku s filma , jedni padaju i tonu u ocean Sjećanja, a mi neki lafo sretnici se čupamo i živimo još neko vrijeme ... čekajući neki novi Titanik !!! Ili, neku svoju nafaku.

Prolazi, sve prolazi ... nestaje, sve nestaje ........ godina za godinom ...

A nisam večeras šetao sam. Šetao sam sa Dajanom. I nisam rekao puno. Nisam rekao ustvari ništa. Nismo puno rekli, ni ona, a ni ja. Samo smo hodali i gledali. I samo mi par puta, u zanosu reče: " Vidi Gorane, behar ... kako je divno !!!!!"

Kako samo divno zvuči ta riječ ... BEHAR !!!

Devedeset druga

2008-03-18T22:02:00.007+01:00

Šta je značila u našim životima !!? Šta sve izgubismo tada ... malo je reći !!! I ne može se valjda nikad nabrojati...a ni shvatiti.

Šta izgubih devedeset druge !!?

Izgubio sam tada, čini mi se u samo jedom danu ili trenu,..i blizinu majke, brata mi i sestre !!! Izgubio tada i svu raju, sve one drage mi ljude, za koje godinama poslije ne znadoh da li uopšte više postoje. Izgubio sam tada i nadimak i kvačicu na prvom slovu prezimena i svoj pravi identitet. Izgubio i doduše malu, ali perspektivnu firmu i svu uštedjevinu na Ljubljanskoj banci. Izgubio sam te godine i svoj grad, i svoju Domovinu. Iživotni moral i radni elan i dušu koja mi ostade tamo negdje u Bosni, izgubih tada. Izgubih te godine i svoje kafane i parkove, i izletišta gdje sam mogao da sretnem raju i s njima razgovaram na maternjem jeziku, izgubih tada i svoj Vrbas, i fudbalski klub, i ponos, i osjećaj pripadnosti nečemu, i nacionalni identitet izgubih, i državljanstvo izgubih tada, gotovo sve !!!

A šta zauzvrat dobih, devedeset druge !!?

Dobio sam tarabu u rodnome gradu, ali zauzvrat dobih i austrijsko državljanstvo, i pasoš, i pravo da se totalno priviknem na austrijski mentalitet i način života, kao i mogućnost da tu provedem ostatak života, kao gradjanin drugoga reda. Naravno, dobih i radnu dozvolu i izvrsnu mogućnost da šljakam od jutra do mraka u firmi, pa nerijetko i subotom da tamo provodim svoje slobodno vrijeme, ne bi li nam obezbjedio egzistenciju i lijep, pristojan život. Dobio sam tada i izvsnu priliku da naučim tečno govoriti njemački jezik... i jodlati !!! Dobio sam cenzurisano pravo slobode izražavanja, dobio sam i nogu u dupe !!! Dobio sam i sina, a s tim i izvanrednu šansu da nikad ne nauči maternji jezik (nisam ju iskoristio !). Dobih mogućnost da se dopisujem i chatam sa rajom iz Kanade, USA, Australije, Dakote, Pensilvanije i Pingvinije. Dobio sam, na vrh glave celu i prije četrdesete, prosijedu bradu i simpatične podočnjake. Dobio sam i nove poznanike, sugradjane i prijatelje mi Austrijance… Petera, Hermana, Waltera i mnoge druge, koji me ubjediše da je ovo ovdje moj novi Heimat (zavičaj) !?! i da sam ja ovdje u Österreich, opet sretan čovjek !!!

Ali, kad na sreću odoh poslije dugo vremena opet par puta u moju Bosnu, ko da se ponovo rodih !!! Probudi se tad u meni, opet onaj neki čudnovat i prelijep osjećaj i nagon da ja dušom, ipak ne pripadam ovdje. I da ja nisam nikakav Herr Kampara ni Austrijanac, vec Goran Čampara (sa kvačicom na C) i zauvijek Bosanac !!!Dušom i srcem, zauvijek Jugoslaven.

Ljetnja noć

2008-03-10T14:19:00.022+01:00

Predivna ljetnja noć. Zanesen i prenesen tamo negdje, razmišljam o mojoj Bosni iz koje se vratih nedavno. I uopšte, svih ovih dana, kao i uvijek kad se vratim odozdo,dešava mi se nešto neopisivo i neizrecivo. Prozima me neki čudan i neodredjen osjećaj usamljenosti, zbunjenosti i izgubljenosti. Neka čudna mješavina..doduše i sreće, ali uglavnom bola i tuge.Osjećam se, kao ponovno odbačen i rastavljen od onoga sto je dio mene,od onoga čiji sam dušom i srcem.Kao prepolovljen i nedorečen, udubljen često u misli nejasne, rastrgan izmedju onoga tamo i ovoga ovdje.Izmedju onoga što je bilo nekad, nečega što je već odavno prošlo i čega više nema i ovoga sad.Neželjenog ali stvarnog. I sve ove samoće i praznine u duši mojoj, što se bori da nadje pravi put i oslobodi me ovih okova što sapinju me i guše; ovih okova u kojim sam evo već duže od vječnosti zarobljen i sam, nemoćan i izgleda osudjen, da jednom u njima i skapam. Koliko sam puta dosad umro, ne znam. I koliko ću puta morati još, ne znam ni to. Znam samo da umrijeti, pa živjeti nije lako.

Goran Ch. 24.08.2005

Kako sam izdao svoj rodni grad

2008-02-26T19:18:00.014+01:00

Proljeće, devedeset druge.U Hrvatskoj bjesni rat, u Sarajevu i po cijeloj Bosni i Hercegovini incidenti, neželjena dešavanja. Narod zabrinut, strijepi i strahuje od najgoreg. U našoj Banjaluci, isto tako. U zraku se već osjeća, da neće na dobro. Maltretiranja, prijetnje, otkazi sa posla, mitinzi na trgu pred Boskom, čudne parole i plakati svuda po gradu "prijete".....u gradu masovna i opšta mobilizacija. Sprema se rat.

Šta ću, ne znam ni sam !?? Te otputujem na par sedmica u Mostar, kod rodbine. Rekoh da malo razmislim. I da se malo izmaknem, te izbjegnem odziv u moju rezervnu jedinicu JNA, stacioniranu tamo negdje kod Gradiške ( a poslije su se prebacivali negdje preko Save, da se bore protiv nekog "unutrasnjeg neprijatelja" ???). Otputovah zato u Mostar, da u miru skontam, šta ću.

A tamo po Mostaru sam uglavnom povazdan konto, po Neretvi ribario ili kafe pio i s pametnim ljudima prič`o. Al`niko mi ne reče nešto konkretno, ni pametno. Nego sve, `nako.

Eh......jedan vikend se iz Mostara odvezem u Neum, gdje provedoh nekoliko dana u prelijepoj vili na Surdupu, sa najdražim mi i jedinim Strikanom ( koji je tada, usput rečeno obavljao neku visoku dužnost u Vladi BiH). Planirao sam ustvari taj odlazak u Neum, još na samom polasku iz Banjaluke. A taj moj strikan nije bio neki tamo neki, bilo kakav stric kakvoga ima mnogo ko.To je bio ( i još uvijek je ), još jedini živući brat mog naprasno i prerano umrloga oca, pa je naš odnos uvijek bio poseban. Poseban i lijep.

I tako ... pijuckajući sa njim kafu i viski s ledom, mezeći onu najbolju hercegovačku suhu bravinu i onaj sir torotan, iz mijeha, te gledajući sa te predivne terase, onaj predivan izlazak i zalazak sunca za Pelješac, razgovarali smo dugo o svemu. I u tih par dana tamo, donesoh i svoju životnu odluku.

I sjećam se i danas dobro, svih tih naših razgovora, ali jedna Strikanova rečenica mi se posebno u pamćenje urezala. I nikad je zaboraviti neću.

Ispričao sam mu najorije natenane o svemu. Sva aktuelna zbivanja i dogadjanja posljednjih mjeseci u Banjaluci, ukazivao mu na ozbiljnost te, gotovo nepodnošljive situacije i stanja u samome gradu. A bio sam tada još uvijek mlad i naivan, te sam valjda kont`o da on to sve, još uvijek ne zna. I upitah ga onda nakon svog izlaganja, onako naivno i nestrpljivo: " A šta je sa mojom Banjalukom !? Na nju ste valjda zaboravili !? Ili...??! "A on mi sasvim hladno i mirno reče: "Aaaaaa.... neeeeee !!! Banjaluka je "njihova" i tu je već sve jasno!!! Tako će i ostati. Do kraja."

Gledao sam samo nijemo u njega i slušao ono što nikako nisam želio čuti, a ni vjerovati.Obrazložio mi je sve to, sa još par rečenica koje sada nisu ni bitne. I na kraju mi ozbiljno i iskreno reče: "Sine, sprema se rat. Krvav i bespoštedan. Idi u Banjaluku, obavi ono najneophodnije što moraš. I bježi, dok se još može. Pomoću ti." U ozbiljnost onoga što mi reče nisam sumnjao ni sekunde, pošto sam mu vjerovao i volio ga gotovo, kao rodjenoga oca. A znao sam i to, da su njegovi sinovi, već prije desetak dana otputovali za Austriju.... do daljnjeg. A nisu sigurno tamo otišli, bez ozbiljnog razloga.

I sjedili smo tu veče još dugo Strikan i ja, razgovarajući o svemu i gledajući u ono naše more bosanskohercegovačko, kako na mjesečini blješti. A šta smo dalje pričali, nije ni bitno. Ja sam tada bio, već odlučio.

Ujutro se oprostih sa Strikanom, te svrativši na kratko u Mostar, otputovah u moju Banjaluku. Ostao sam tamo svega par dana, pozvao raju, rodbinu i najbolje prijatelje kod sebe, te porazgovarao sa svima o svemu.

Zatvorio sam svoju firmu, predao mašine našem kućnom prijatelju, uspio podići nešto gotovine sa banke, oprostio se sa majkom i rodnim mi gradom, popio zadnji rubinov vinjak u Ringu. I otišao, zauvijek.

Nastavak svega u našoj Bosni i Hercegovini, kao i čitav ratni scenarij, znamo već svi. Izginulo je na hiljade ljudi u krvavim borbama, unesrećeno njih na stotine hiljada, izbjeglo pola cjelokupnog stanovništva, a zemlja je totalno uništena i razvaljena. Na kraju su tri covjeka uz blagoslov medjunarodne zajednice napravili dil, potpisali Dejtonski sporazum, napravili nekoliko rokada (Brod za Prevlaku, Jajce za Mrkonjic... Mahovo za Grahovo i tome slično) i ostavili Bosnu i Hercegovinu u pat-poziciji, u kojoj je i dan-danas. Iako je Armija BiH u jednom momentu došla nadomak same Banjaluke, sve je bilo uzalud i badava. Jer je bilo mimo planiranog i onog, još ranije odlučenog. Nije bilo onako, kako su neki, još odavno zamislili. Ta tri čovjeka, što su se svjesno ili nesvjesno (sad je svejedno ?!) poigrala sa sudbinom miliona ljudi, kao i nafakom jedne prelijepe zemlje, su već pokojni i rahmetli. Bosna, u kojoj medjunarodna zajednica regira i uporno održava status-quo, se i dalje guši u neimaštini i lagano umire. Narod u njoj je ojadjen i ostao nezadovoljan, na sve tri strane. A naša Banjaluka je još uvijek (ili zauvijek) "njihova".

Moj Strikan je, Bog mu dao zdravlja sve vrijeme rata proveo u svome Sarajevu, gdje se na svoj način borio i izborio. Tamo živi i danas, uživa u zasluženoj penziji, a ljetuje i dalje u vili na Surdupu u Neumu. Njegovi sinovi, a moji dragi rodjaci su se odavno vratili i obavljaju visoke funkcije u nekim državnim instucijama Vlade BiH, u rodnom im i slobodnome Sarajevu.

A ja i dalje živim život sanjara, u jednoj prelijepoj i nadasve naprednoj evropskoj zemlji. Imam predivnu familiju, dvoje krasne djece, zadovoljnu suprugu, odličan posao, puno dobrih ljudi oko sebe... i imam svoje snove, gdje sve ipak izgleda puno drugačije. A volim i dalje svoju Banjaluku... čini mi se najviše na svijetu.

Ponekad ljeti, odem i u Neum. Pa sa Strikanom sjedim na onoj istoj predivnoj terasi na Surdupu ..... isto onako kao i prije petnaest godina.

I gledamo nas dva dugo u ono isto sunce, kako zorom izlazi, a naveče kako za Peljesac zalazi. I u ono isto naše more, bosanskohercegovačko. Otpijamo lagano viski s ledom, mezimo onu najbolju hercegovačku bravinu i onaj sir torotan, iz mijeha, pričamo natenane o svemu. I sjećamo se svega.

I kaže mi moj Strikan opet, gledajući me blago i milujući me po ruci: " Sine moj ... mogli ste se, svi vi Banjalučani tada u Armiju BiH prijaviti, boriti se i za svoju Banjaluku, nesebično ginuti ...ali vjeruj mi isto bi bilo, kao i sada. Ne bi bilo ništa drugačije. Ni bolje, a ni gore.Bilo bi sve isto. Samo što mnogih vas, danas ne bi bilo medju nama.

Pa, možda ni tebe ... sada ovdje pokraj mene."

Sjećanje na Hanau

2008-02-06T12:21:00.000+01:00

Prije nekih desetak i više godina sam sa familijom često odlazio u, za mene najljepši njemački grad Tübingen, posjećujuci tamo iz Bosne izbjegle prijatelje i rodbinu moje supruge.Na samom početku izbjeglištva, prve godine su svi oni boravili u jednom Heimu (stara francuska kasarna, preuredjena za prihvat i smještaj izbjeglica i azilanata) zajedno sa drugim izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.

I tu, sjedeći navečer na klupama pored fudbalskog igrališta poslije tekme i uz pivu, upoznah mnoge ljude i saslušah svakojake tužne ispovijesti i sudbine. A upoznah tu, izmedju ostalih i dvojicu predivnih momaka, Jasku i Djanu o kojim su mi drugi poslije ukratko ispričali svu golgotu koju doživješe u ono "krvavo kozaračko ljeto, devedeset druge". Izgubili su tada njih dva i oca i mater, te zajedno sa mnogim drugim Kozarčanima proveli punih devet mjeseci u zloglasnom konc-logoru "Omarska". Nisam dalje previše ispitivao, a nisu mi puno ni rekli. Ali sasvim dovoljno, da tu priču ne zaboravim nikad u životu.

A sjećam se dobro i jednog interesantnog detalja iz svih tih priča o svemu, sa klupe u Tübingenu. Sjećam se da ta dva osamnaestogodišnja momka, Jasko i Djano nikad nisu niti jednom jedinom riječju prokleli svoj Kozarac !!??! I sjecam se da pored svega užasnoga što doživješe tamo u ratu, ne rekoše o svom Kozarcu niti jednu jedinu ružnu riječ !!!?

Slijedeće godine me ta ista raja u Tübingenu pozove da podjem s njima u Hanau, gdje se organizovao "Susret izbjeglih Kozarčana", a ujedno i fudbalski turnir na kome će nastupiti i njihova ekipa iz Tübingena. Sjedio sam poslije turnira i osvojenog prvog mjesta, u to sunčano popodne na nekoj improvizovanoj terasi kraj stadiona u malom njemačkom gradiću Hanau...i slušao neko vrijeme govornika sa bine ( bio je to ustvari Predsjednik "Udruzenja izbjeglih Kozarcana" u Njemačkoj ) koji je raji okolo svečanim glasom govorio svašta-nešto, a izmedju ostalog spominjao i nekakav povratak u Kozarac ???!!Sjedio sam tu sa rajom zamasćen janjetinom, glodjući rebarca i zalijevajući izvrsnim njemačkim Beck`s Bier, te slušao u nevjerici šta to taj govornik sa bine, uzvišenim glasom porušuje raji. Smješkao sam se samo, klimajući glavom u znak odobravanja, razmišljao sam i kontao u sebi... ali naravno, ništa nisam rekao.

Te iste godine, vozeći se iz Sanskog Mosta prema Banjaluci, svratim na benzinsku pumpu, u blizini samog ulaza u Kozarac. Neposredno prije toga prodjoh "zločinackim Prijedorom", a nedugo poslije i pokraj zloglasne Omarske, izmedju kojih se u predivnoj dolini podno legendarne Kozare, smjestilo nekad malo i pitomo, a tad razrušeno, opustošeno, devastirano i sablasno pusto mjestašce, Kozarac. Odmah uz benzinsku pumpu ugledam i neki neukusno napravljen, ali ogroman objekt na kojem ogromnim slovima pise Motel "Peti neplan", a u prizemlju, mali Snack-bar. Ispijajući za šankom prazne kafane produženu sa šlagom i praveći se "pomalo lud", priupitam konobara (mladjeg momka, tupog pogleda i teleće face...), šta je s Kozarcem, vraća li se narod tamo...i tome slično. Reče mi da pojma nema, pa se nasmija i vrteći glavom dodade:"Ma koja bi se samo budala tu vratila !??! Prpa burazeru...i usrane gaće !!!"I nastavi se krelac smijati, a ja se prisjetih svega onoga što sam slušao o zločinima na području Kozarca prijepar godina, pa se gotovo i složih sa njim. Ma, ko bi se bolan tu vratio ???!!! Da mi ga je samo vidjeti ?!!I sjetih se tada onog govornika sa bine na Susretu izbjeglih Kozarcana, u malom njemačkom gradiću Hanau.

Prodjoše otada mnoge i duge izbjegličke godine. Mi već odavno ne odlazimo više u Tübingen, pošto su svi već nekud otišli i po bijelom svijetu se rasuli. A ne vidjam više godinama ni Jasku, ni Djanu, a ni one druge Kozarčane.

Prosle godine u ljeto, najbolji jaran Djuza i moja stara banjalučka raja s kojom sam nekoliko dana boravio u Banjaluci, mi rekoše da idu sa djecom na bazen u Kozarac. Te mi predložiše da podjem i ja s njima. Imao sam taj dan neke druge sheme po Banjaluci, pa se tek negdje predveče povezem onom Prijedorskom cestom, put Kozarca.I čim se približih samome mjestu, vidim jedan za drugim, pomalo čudne i neočekivane prizore. Izbrojao sam najprije četiri minareta što uzdižu se i paraju nebo nad Kozarcem i što se vide, već izdaleka. Na ulazu u sami Kozarac, parkiram ispred modernog i novog objekta, ulazim na bazen, napravljen rekao bih po nekim evropskim normama i standardima (nemaju ga ni Banjaluka, a ni Prijedor takvog...) i pronalazim raju kako uživa na ugodnoj i prelijepoj terasi, kraj bazena. Taman naručili kvrgušu.Naveče se vozimo sa bazena, u nepreglednoj koloni vozila (sa stranim tablicama...uglavnom njemackim...), u sam centar mjesta. A tamo, k`o u Bombaju ili Kalkuti. Novoizgradjeni trotoari su preuski za svu onu raju i uzavrelu masu sto korzira i valja se glavnom i obnovljenom džadom, gurajući se izmedju auta. Na hiljade ljudi !!! Posvuda se osjeća miris janjetine, ćevapa i meraka...kafana do kafane, terasa do terase....sevdah i muzike svakojake što stižu jedna drugu, pa se u momentu sve zajedno miješaju u jedan neopisiv splet ...i u onu najljepšu Balkansku rapsodiju. A vidim usput i nove ogromne kućerine, predivne objekte, banke, prodavnice, poslovne zgrade i kafiće. Gledam sve to i pomalo se pitam: gdje sam ja ovo, ustvari !???!

Sjedim opet sa svojom rajom na prekrasnoj terasi u Kozarcu, i u srcu moje Bosne. Sjedim i gledam sretni narod, gledam opet ljude nasmijanog lica, gledam svoje sretne Bosanke i Bosance...vidim, srećom ozarene momke i djevojke iz cijeloga svijeta. Sjedim sretan i naglas se smijem, kao pijan. Ali ne od rujna vina, već od sreće i radosti što obuzima me cijelog.I sjetim se tada opet Hanaua.

Nisam naravno mogao, u svoj toj masi ljudi i u toj silnoj svjetini vidjeti ni Jasku, ni Djanu, a ni sve one druge Kozarčane iz Njemačke. Ali sam znao i osjećao, da su tu negdje. Znao sam to tada, sigurno već.A oni su znali, jos davno prije. Znali su prije desetak i više godina.Znali su još onog davnog sunčanog popodneva, u malom njemačkom gradiću, Hanau.

Ja, Karapandža bosanski

2008-02-02T13:14:00.000+01:00

Ehhhhh, prije jedno par mjeseci, baš u onu zlatnu i najljepšu jesen, vratih se iz moje Bosne.Te napunih tada i dovezoh odozdo pun gepek onih svakojakih "zerzevata" bosanskih, što mogu mirisati i šmekati, onako kako nijedni drugi. Mirišu jedinstveno, mirišu bolan jednostavno na Bosnu !!!

A bila je tu, izmedju ostalog i čitava vreća, onih zlatnožutih i najljepših paprika bosanskih, pa gajba paradajza jabučhara, te pet-šest kila onih žutih mahuna puterica, pa sepet patlidžana, nabranih maksuz iz komsijskih basci bosanskih, te pomalo luka crvenog i bijeloga, mrkve i peršuna, blitve i rastike, špinata i karfiola . Pa onda naravno i onoga najboljega kajmaka užickoga i sira travničkoga sa pijace banjalučke, pa friških ćevapa i bubrežnjaka od Sakiba Tesnjaka, mesa svih vrsta, te suhog mesa i sudžuka sa pijace u Sanskome Mostu !!! Ma, svega pomalo bilo u gepeku, fasunga za jedno mjesec i više dana. Namirih se svim i svačim.I rahat, Bogu fala !!!

Eh, a onda sam po povratku u Monarhiju danima i sedmicama, sve se nešto vrzmao po kuhinji. A Bog mi odredi baš tada sretnu ili nesretnu okolnost, pa na nekakvom pješačenju i planinarenju po ovim vrletima austrijskim, uganuh nogu. Te sam bio mjesec dana na zasluženom bolovanju i totalno zarobljen, stalno u kući. Jebga, taka mi bila nafaka !!! A opet, Bogu fala.

I onda, šta ću jadan !? Smišljao sam non-stop strasne bakanalije, spravljao jela razna, čitajući i prebirući po starim receptima i Bibliji mojoj kulinarskoj, po onom ponajboljem Kuharu na Balkanu, knjizi gospodina Vokija Kostića "Kako sam pojeo sebe", koju je često prije godinama koristila moja mati, pa mi je uz sam rat i poklonila tu izvrsnu knjigu. A nije uzalud. Nije materemi!!!

Najprije smo se , po mom neposrednom povratku iz Bosne naprosto gušili onim izvrsnim bumbarima, sto ih je u Bosni spravila i duboko zamrzla moja draga punica (ravno, petn`es komada !!! ), a zatim sam stupio na scenu ja, Karapandža bosanski !!! I zapoceo sam ples po kuhinji (sa štakama u rukama !!! ) koji je trajao otprilike , jedno mjesec dana.

U počeku sam probao kuhati bosanske specijalitete sa muzičkom podlogom Pink Floyda, Led Zepelina ili Doorsa. Ali, nije valjalo. A onda sam otkrio jedne subote da to sve ustvari najbolje ide uz našeg Halida !!!

To sam jutro, onu domaću koku na banjalučkoj tržnici kupljenu, napunio nadjevom po receptu Vokija i moje majke. Pa onda razvalih tri pakovanja mlinaca u Boski kupljenih, te ih natopih u onaj saft od koke, što mojim Oberwölblingom zamirisa, sve tamo do lijepog plavog Dunava. I dalje još. I pjevušimo onda Halid i ja u tandemu, neke bosanske pjesmice, razliježe se kuhinjom i siri miris djetinjstva i Bosne moje, a male laste s juga dolaz...ko da mi ljubav tvoju donose !!!I sve tako, uz pjesmu i sevdah, spremao sam i spravljao jelo za jelom i specijalitete bosanske.A sve jedno od drugog bolje !!!

Djeca su me poslije par sedmica, već pomalo čudno gledala. Pa kad dodju iz škole, dok im serviram, recimo one fantastične Punjene teleće grudi sa lovačkim kajzericama govore mi da su već jeli kod nekakvoga Japanca ili Kineza !!! A mislim se onda, bili su možda već pomalo zasićeni svim tim jelima s juga, pošto čitavo ljeto provedoše dolje u Bosni. Pa sam ih nekako i razumio.A supruga mi moja draga tih mjesec dana, često nešto značajno klimala i vrtila glavom, čekajući valjda da se moje rezerve isprazne, te da nam pusti kroz kuću onog Pavarotija ili Mozarta i spremi nam onu čuvenu isfuranu Bečku šniclu, sa onim zelenim ili ružičastim nudlama od kojih panika me hvata !!!

Ali, ja se nisam dao tako lako smesti.Te sam vikendom komšije i raju što nam slučajno dodju na kratko, na cugu ili kafu, nudio i servirao im zalogaje što nemaju priliku često kušati. Svi oni naime preživljavaju i preko dana se hrane uglavnom tzv. brzom hranom, nezačinjenim i neukusnim monotonim jelima (živim s njima vec dugo, pa znam to, provjereno !!!), spravljenim od smrznutog povrća i krompira ( a svi mi oni već pomalo liče na kuhani krompir), sa jeftinom svinjetinom ili najčešće, bez mesa i bez mrsa. Pa se onda naveče kad dodju s posla, guše i ubijaju onim salamama, wurstevima i štrudlama iz friza. Ili čipsom i kikirikijem, iz bifea.

I uživao sam naprosto, jedući s njima i gledajući ih kako uzdišu, mljackaju i jezikom po nepcu prevrću onu Vokijevu i moju Pasticadu, na najboljoj teletini bosanskoj spravljenoj !!!Ili onaj vruć Bumbar u kajmaku, pa Zapečeni patlidžan u Bearnise sosu, napunjen svim i svačim, te Musaku od blitve, pa Špikovanu janjeću plećku sa kiselim mlijekom ili Džumlek-ćevap, pa Pikantni rozbratn, pa Biftek sa mozgom ili onaj najobičniji, a najbolji na svijetu...klasični Bosanski lonac !!!!! Uh, jeebote , te uživancije i slasti.Ma, nešto neopisivo !!!Sehr gut Goran !!! Sehr gut.Danke Günter. Danke Helene.

I uživao sam zaista, haman mjesec dana.A onda su se moje zalihe zaista ispraznile. Bolovi u nozi su sasvim prošli, te sam izlječen krenuo opet onim životnim tempom, kao i uvijek dotad.šljaka od ujutro do naveče, pa razne obaveze, nabavke, kupovina, treninzi, razvoženje, odvoženje i dovoženje djece, te servisiranje auta i svega ostalog, sredjivanje računa i sve druge moguće i nemoguće stavke na dnevnome spisku. A usput, onako umoran, ravnodušan i istreniran, evo već danima jedem i zvaćem samo zalogaje u kojima ne nalazim ni slasti, niti ljepote. Wienerschnitzel ili Kaiserschmaren. Jebo nafaku, Boze me prosti !!!

Al` raduje me jedna istina !!!Naime, za par dana putujem opet dolje, u moju Bosnu.Pa tako, stiže i nova fasunga.

Tamo u zavičaju mome, tamo negdje iza Save i Une, radila je jesenas punom parom kuhinja moje drage punice, pa me čekaju otamo prijatna iznenadjenja. Naime, punac i punica su već spremili svu zimnicu.Kisele paprike i kupus, pa ajvar i pinđur, sušena bamija i patlidžani, pa dalje pekmezi i džemovi razni, od kupine, jagode, kajsije, dunje, šljive, te onda sokovi svakojaki, probrani. Ma, znaju oni već, sša zet voli !!!I jako sam im zahvalan za sve te blagodeti. A u mesnicama bosanskim obješene su već, taze i tek osušene vješalice suhe bravine, sudžuka, te pršuta raznih i pančete. I samo čekaju na mene.I sve to treba nekako ovamo dopremit, ali nije problem. Treba se samo malo organizovat` !!!

Ehhhhh, pa kad oni prvi minusi sa Alpa u ove moje doline kraj Dunava se spuste, i kad sva okna na pendžerima po mom Omerwölblingu od studeni zalede se i zacakle !!!I kad prvi snijegovi pod nogama zaškripe i ovladaju ovom mojom tudjinom i pustinjom !!!I kad dodju oni teški zimski dani, i kad zamirišu- nije jorgovani, vec majčina sarma ili ona najbolja hercegovačka kupus-kalja na suhoj bravini spremljena, kad na šporetu zakrčka !!! Ehhhh, i kad svi oni mirisi djetinjstva i Bosne moje, kad po mome domu se razmile !!!

Ma hajde bolan, ko bi sad to sve ispis`o i opis`o !??! Sva ta osjećanja i reakcije svih mojih čula i osjetila.Ma, ne može se bolan samo običnim riječima, sve ni iskazat !!! To treba osjetit...to se može samo osjetit`!!! Treba se bolan, s time i rodit` !!!

Volim te Bosno !!!

Kako sam naučio praviti baklavu

2008-01-19T18:07:00.000+01:00

Ustvari, ova priča je nastala i izazvana čudnim osjećanjima u meni i onim predivnim uspomenama na vrijeme, koje se valjda nikad više vratiti neće. Priča o onim prelijepim i davno prohujalim "banjaluckim vremenima", priča o divnim ljudima...i o onoj najboljoj na svijetu, TETA NURINOJ BAKLAVI !!!!!.

Ta, svima nam znana poslastica, vrijedi u našim životima još od samog djetinjstva, kao nešto posebno i izuzetno. U tom neopisivom i jedinstvenom ukusu baklave smo često uživali i po banjalučkim slastičarnama, ali najviše smo je kusali po kućama kod komšija, poznanika, rodbine ili u sopstvenoj (kako ko...). Moja majka nije nikad pravila baklavu (nije znala ili nije htjela sav onaj haos sa jufkama po kući...a bila je više orjentisana na Sacher, Linzer, Vasinu ili Malakov tortu, pa razne kiflice, Kasato, Salnjake, Marcipan i tome slično).A najbolju baklavu koju sam jeo u svom životu pravila je rahmetli teta Nura sa Hiseta. Odlazili smo često kod naše teta Nure i čika Hamdije u Kozarsku ulicu, na Hisete. I uvijek smo znali da će nas dočekati tanjirić sa hurmicom i onom fantastičnom baklavom, te caša prave limunade. Sjetim se često, pogotovo uz Bajram, kao evo i sad, moje drage teta Nure. Sjetim se onog njenog blagog pogleda, osmijeha i topline kojom nas je prihvatala, kao svoju djecu ( sama ih nije mogla imati). Sjetim se one njihove avlije sa malom fontanom i njihove kuće ( odmah uz Sarinu). Sjetim se često svega, a naravno i one njene, najbolje baklave na svijetu !!! Teta Nurina baklava !!!

Zimus mi, dok sam boravio dolje u Bosni padne na pamet jedna interesantna ideja. Naime, bili smo u posjeti kod nekih poznanika i probali odličnu baklavu, što me opet podsjeti na onu teta Nurinu. Progovorih o tome sa domaćinima i rekoh da bih volio i sam znati spremiti kod kuće pravu i orginalnu baklavu.Izvinuh se i rekoh da ne zelim uvrijediti domaćicu, jer sam svjestan da je to pravo umijeće, te da ja neću sigurno uspjeti napraviti onu istu kao sto smo je to veče probali. Rekoh i to da imamo u Austriji na raznim mjestima kupiti upakovanu baklavu, ali da nije to ono što želim. Ni blizu.Rekoh i da imam afiniteta prema kuhanju, vrtim se vikendom stalno po kuhinji, pa mi to neće biti nikakav problem, već samo zadovoljstvo.A domaćica me presječe i reče mi kako to ustvari nije nikakvo umijeće. Neki bauk se oko toga pravio prije, zato što su se razvijale jufke i sušile po cijeloj kući. Ali, danas je to puno lakše. Kako bolan lakse!!!??

Odvezem se slijedeće jutro u "Tropik" i kupim, sve po spisku. Dakle, sve što treba za baklavu, orahe, šešer, buter, limun....ali i ono najvaznije - JUFKE ZA BAKLAVU ( proizvodjač neka firma iz Beograda, pa ih zovu BEOGRADSKE !??). Donesem sve to kod gospodje Sadije (one domaćice od sinoc) koja me čekala u stanu sa svojom sestrom Sadikom. Dvije stare iskusne Muslimanke (jaaako važno za baklavu), kao pokazivačiœ i instruktori i ja, Karapandža bosanski..U okruglu tepsiju ( htio sam da je sve onako kako je onomad bilo birvaktile ) slagali smo red jufke, red oraha sa šećeromi sve tako, do vrha. Onda odozgo zaljevali rastopljenim buterom, izrezali one rombove odnosno baklave, pa pekli u rerni, cirka sat i deset minuta...pa uskuhali serbe....njime zalili baklavu, poklopili je drugom manjom tepsijom (da se ne diže) i stavili u špajz, da se hladi i stegne. Gledao sam cijelo vrijeme, pomagao im, te sve snimio, zapisao čak one neke male, ali bitne finese, te smo na kraju popili u miru kahvu. Ali, onu našu pravu, s kockom.

Ubijedile su me na kraju njih dvije da ponesem u Austriju preko grane, sve onako original, u tepsiji koju ću im vratiti kad opet dodjem. I tako i bi.

I čini mi se da nikad nisam iz Bosne donio nešto tako mi drago, značajno i posebno, nešto stvarno dragocjeno, kao tu tepsiju baklave.Seanse i ceremonije što sam ih uz orginalnu banjalučku baklavu i domaću limunadu tih dana priredjivao drugima ( a najviše ustvari, samome sebi) bile su nešto sto me jako radovalo. Pričao sam gostima ( uglavnom Austrijancima, ali i našoj djeci, pa supruzi Dajani, po deset puta.) o svemu. I o našim običajima nekad , i o mojoj Bosni i Banjaluci, o Bajramu, o teferiču, o seirenju, o ispijanju kahve...i o ljepoti svega, što je bilo tad. I naravno o teta Nurinoj baklavi.

Rahmetli čika Hamdiju su neke godine u njihovoj sopstvenoj kući u Mostaru namrtvo pretukli neki bijednici i zli ljudi. Umro je slijedećeg jutra.Teta Nura se jos neko vrijeme patila, pa nedugo poslije od tuge i žalosti i sama na Ahiret posla... za svojim Hamdijom.A ja ih nikad neću zaboraviti, Rahmet im veliki.

Nisam možda trebao priču o baklavi začiniti ovim na kraju, da ne kvarim ovu, meni izuzetno dragu themu ali, to je jače od mene. Pamtim ta predivna vremena, pamtim sve te dobre ljude, pamtim moje Banjalučane i sve te naše lijepe običaje, samo po dobrome. A htjedoh ustvari samo ispričati, kako sam naučio praviti baklavu.

Radujem se već sutrašnjem danu. Kupio sam sve sto treba, a Beogradska jufka, čeka već dugo u zamrzivaču. Radujem se sutrašnjem danu, jer sutra pravim TETA NURINU BAKLAVU !!!.

recept

Novembar

2008-01-12T21:38:00.000+01:00

Ne volim novembar.
A čini mi se, nikad ga nisam ni volio.

Htjedoh tada, u to nedjeljno novembarsko jutro, po prvi put nakon dugo vremena, opet prošetati zajedno s majkom ulicama i trgovima, rodnoga mi grada. Ali, padala je taj dan neprestano, ona neugodna i hladna jesenja kiša, a na ulicama Banjaluke bijaše nekako deprimirajuće i pusto, pa odlučismo odmah otići u hotel Palas, na kafu. Tamo smo se svakako, već otprije dogovorili naći sa gospodjom Olgom i Azrom, pa poslije svi zajedno otići i posjetiti grob, pokojnog mi oca.I iako je tog jutra, u toj dobro poznatoj mi hotelskoj sali Palasa bilo nekako mračno i zagušljivo, osjećala se ipak ona ugodna i tiha atmosfera nedjeljne jutarnje kafe k`o nekad.Ja, ustvari i ne mogu puno pričati o tim čudno lijepim vremenima, kad je hotel Palas bio omiljeno sastajalište i mjesto izlaska mnogih uglednih Banjalučana, kao i neko kultno mjesto. Kad se valjda znalo, ko je gdje prispio, a ko u Palas dolazio. Bilo je to prilično davno, bio sam tada jos premlad i o tome su mi pričali samo drugi, oni stariji. A, pričala mi je tog jutra i moja majka.
U Palas je, kako mi reče nerijetko odlazila subotom i nedjeljom, sa ocem. Na jutarnju kafu ili na večeru. Sami njih dvoje ili sa društvom, sa prijateljima, rodbinom, radnim kolegama iz skole sa rajom svojom, banjalučkom. U Palasu su više puta dočekivali i Nove godine, obilježavali razne jubileje, rodjendane, godisnjice i uvijek, sve uz pjesmu, ples i veselje, doživješe tamo mnoge predivne momente, sto majci ostade, kako primjetih u ugodnom i lijepom sjećanju. Onom nezaboravnom. Jedino što joj ostade u neprijatnoj uspomeni bijaše ono kobno jutro šezdeset devete, kad se u Banjaluci desio onaj drugi razarajući zemljotres. Otac i mati ga doživješe, upravo tamo u toj istoj sali gdje sjedili smo tog jutra, skoro četiri decenije kasnije, sada nas dvoje. I pričala mi je majka o svemu. I o onim ogromnim lusterima što se nad njima njihaše, prijeteći da se svakog momenta obruse dolje, po raji i o nekakvoj vitrini sa čašama, što se u tih desetak sekundi prošetala salom lijevo-desno, i one potmule tutnjave, i panike medju svijetom, i onoga oblaka prašine napolju, ispred Titanika i svega se sjećala. Ali, kako mi na kraju reče, jednom bilo, ne ponovilo se, nikad više. I promijenismo temu.

Ubrzo po našem dolasku u salu udjoše, ali nekako tiho i nenametljivo dva starija gospodina. Obojica bijahu prikladno obučena, u ona klasična crna odijela, ispod tamnih elegantnih kaputa i sa šeširom na glavi. Baš onako, kako za tu priliku i dolikuje. Prilikom odlaganja kaputa na ofinger, što stajaše u našoj neposrednoj blizini, nekako nam se susretoše pogledi, klimnusmo jedni drugim mahinalno glavama i gotovo nečujno se pozdravismo, pri čemu se njihovi pogledi malo duže zadržaše na staračkom i već izboranom licu moje majke. I u cijelom tom ritualu, u toj gestikulaciji bez ijedne jedine riječi, u cijelom tom susretu koji trajaše svega dvadesetak sekundi, prepoznah u njima Banjalučane. I bi mi nekako drago.

Nedugo zatim, u salu udje isto tako obučen i sa šeširom na glavi, i treći postariji muškarac, te se pridruži ovoj dvojici, za stolom u ćosku. I taj treći gospodin me tada, tog jutra neodoljivo podsjeti na mog pokojnoga oca. Ponašanjem, izgledom, manirima, pa čak i načinom na koji je drhtavom rukom, polagano primičući usnama šoljicu i uvijek blago sagibajući glavu nadole, ispijao kafu i pušio. A pušili su uz tihu besjedu, ustvari sva trojica.I kroz onaj oblak dima što neprestano stvarao se nad njihovim stolom, i kao kroz neku izmaglicu što i inače lebdila je tog cijeloga jutra i treperila neprestano po sali Palasa, vidio sam onaj isti prizor iz dalekog, već davno prošlog i sretnog mi djetinjstva. Vidio sam tada onu istu nezaboravnu scenu u ta neka sretnija banjalučka jutra, kad bih vraćajući se s majkom iz Kastela, navraćao u tu istu salu, te prilazio onome stolu u ćosku, gdje obično nedjeljom sjedili su i kafendisali, moj otac i njegova raja.

Gledajući to jutro, tu trojicu, zakleo bih se onih "umrlih komunista" sjetih se tada i dragih mi rahmetli Vehida Čampare, profesora Kustrić Ismeta i brata mu, doktora Alije...sjetih se i već dugo pokojnih i dragih mi, Ljube Tešanovića, Save Bokana, pa onog nekad priznatog političkog radnika i sekretara MZ Centar II, Babić Steve ili onoga uvijek sa lenjinovim kačketom na glavi i često prisutnoga u našoj kući, druga Ćosić Drage...sjetih se tada i mnogih drugih, iz djetinjstva i mladosti poznatih mi likova, kojima više ne pamtim ni ime. A sjetih se, naravno i mog pokojnoga oca, mog jedinog Starog.Prisjetih se tada i onih nezaboravnih nedjeljnih popodneva u onom nekom dalekom i ljepšem novembru, kad smo stariji brat mi i ja, sa ocem odlazili na fudbalske utakmice, na Borčev, odnosno Gradski stadion u Banjaluci.

Sjećam se dobro, poslije ručka bi naš Stari oblačio, jedno od onih crnih odijela, na cijem je reveru uvijek bila zakačena neka značka Lenjina. Otac je, inace bio veliki i nepopravljivi rusofil, ostalo mu valjda još iz onih studentskih dana u Beogradu. A i oni drugi, svi ostali s kojima bi se sastajali, vec par sati prije same utakmice u predvorju Palasa, nosili su odijela na kojim bi se obavezno isticala neka značkica ili bilo kakvo znakovlje i obilježje Partije. A najčešće smo na njihovim reverima, prepoznavali lik druga Tita ili onih ozbiljnih i skamenjenih faca ideologa toga vremena. I tu bi u toj istoj sali, vec pocela "zagrijava pred tekmu", uz čašicu Rubinovog vinjaka ili Dalmatinske loze. Mi djeca bi obično naručivali Naru ili Coktu u onim neobično oblikovanim flašicama, te sjedili u ćosku, zainteresovano slušajući priče i legende o Beari, Vukasu, Knezu ili o nekoj "istorijskoj utakmici", otprije.I ta bi se nezaboravna atmosfera nedjeljnog nogometnog popodneva, poslije prenijela dalje na Tribinu Gradskog stadiona. Tamo bi brat i ja neumorno navijali, mašuci neprestano onom zastavom skrojenom od nekakvog crvenog platna, sto nam ga je skrojila i na staru oklagiju našila komšinica Suada, te izludjivali penzionere i raju na tribinama, zveckajući onim danas pomalo neobičnim navijačkim rekvizitom, kamenjem napunjenom konzervom graška, Vitaminke Banjaluka. Zvižduk sudije da je završeno prvo poluvrijeme, bio je ujedno i znak da se ide u Bife pod Tribinu, opet na lozu ili vinjak, opet na naru ili onu nezaboravnu Coktu,. Svejedno.A poslije tekme, u ta danas mi nekako čudesna i nestvarno lijepa banjalučka popodneva i predvečerja, bi se obično išlo kod "Dole" ili "Mujčina", gdje se nastavljala ta fudbalska priča. Ali sad, naravno uz dobru mezu i sofru pravu. Brat i ja bi i dalje neumorno navijali i mašući onom crvenom zastavom, trčali okolo stolova. A Stari nas povremeno zvao i nakratko smirivao govoreći kako će nas, ako budemo slušali, voditi na krempitu i šampitu, kod Šukrije.

U tom me nekom sanjarenju i ponovnom izletu u prošlost i djetinjstvo, prekide dolazak gospodje Olge i Azre, u hotelsku salu Palasa. Te se ubrzo potom razbila i razvedrila ona neka, dotad pomalo čudna atmosfera za našim stolom, a na našim se licima pojavio osmijeh. Na mom je doduše ostao samo na kratko i pojavljivao se samo povremeno. Tek iz učtivosti ili samo neke navike u takvim situacijama. I dok su njih tri, nekad dugogodišnje radne kolegice i nerazdvojne prijateljice razdragano oživljavale uspomene i sjećanja na sretnu im prošlost, ja sam uglavnom šutio i samo se učtivo osmjehivao. A vraćale su mi se i dalje u maglovitom sjećanju i budile sve one slike iz djetinjstva, a pogled nehotice lutao po sali, izmedju stolova.
I uvijek se nekako mahinalno zaustavljao, te dugo zadržavao kod one trojice,... za stolom u ćosku.

I nije mi bilo lijepo tog sumornog novembarskog jutra u Palasu. Osjećao sam se nekako čudno i neodredjeno, ali nikako lijepo. Naravno da to nisam ničim pokazao, niti rekao, jer znao sam i primjetio već , da je majci ipak drago što smo tu. Nisam htio da joj kvarim te prijatne momente, što joj se inače u životu dešavaju sve rjedje, gotovo nikako. Ali meni ostade nešto strašno turobno i mračno u sjećanju na to jutro u Palasu. Na to nedjeljno jutro, u toj staroj polumračnoj auli hotela, gdje se doduše osjecao i onaj dah lijepe i nezaboravne proslosti...ali i dah prolaznosti svega, dah otudjenja, zaborava, sumorne i otužne stvarnosti, pa čak i dah smrti. Sjedio sam u sali, gdje osim te tri osobe za našim stolom, nisam poznavao nikoga. Sjedio sam u najstarijem hotelu rodnog mi grada Banjaluke, svega stotinjak metara udaljenom od mog rodnog Haništa, ali sam se osjećao kao stranac, kao zalutali i slučajni gost, kao prolaznik bez ozbiljne namjere ili samo nakratko zastali putnik, na putu bez cilja.Ustvari, osjećao sam se tog jutra i tamo, sasvim sam.

Pristizali su u salu Palasa i novi gosti. Uglavnom u grupama po troje-četvoro, veselo i bučno komunicirajući medju sobom ili glasno dozivajući konobare. Sala se uskoro napunila, pa se i ona prvobitna prijatna atmosfera "nedjeljne jutarnje kafe" izgubila i pretvorila u onaj neugodni žamor, smijeh, vrevu i graju obične kafane. Primicalo se podne i trebalo je već polako poći, posjetiti našeg Starog, te ubrzo napustismo hotelsku salu i odvezosmo se gore, na groblje.

A vani i dalje rominja ona neugodna i dosadna jesenja kiša, što činila je taj ionako vec otužan ugodjaj u gradu, jos ružnijim. Ružno i depresivno, do očaja. Na ulicama gotovo pustim, nikog mi poznatog, ne prepoznajem čak ni aleje i ulice kojima se vozimo, sve mi nekako strano. A gore na groblju, još ruznije i jos tužnije, naizgled sablasno pusto. Ali, samo na prvi pogled. Naime, mnoge drage mi ljude iz onog "prošloga života", kao i gotovo sve one likove iz nezaboravnih nedjeljnih popodneva mojega djetinjstva, koji su mi tog jutra nedostajali dolje u sali Palasa, pronadjoh popodne upravo gore, na ateističkom dijelu Gradskog groblja Banjaluka. Tu, gdje pored svih njih, već poodavno sahranjen je i moj otac.

Šetam okolo, pronalazim ih, obilazim..razgovaram s njima. A na kraju šetnje zastajem kraj jednoga groba i stojim dugo tu na kiši, samo nijemo i odsutno buljeći u onu bezličnu sivu nadgrobnu ploču na kojoj uklesano je ime mog pokojnoga oca. Moga dobrog Starog, koga ustvari i ne nalazim više tamo na tom jezivom i sablasnom mjestu, vec samo jos u svojim lijepim sjećanjima i divnim uspomenama. Stojim tu, u zbilji potpuno sam... a u mislima sam opet negdje tamo daleko, negdje u nestvarnosti... opet sretan, i opet sa ocem. Stojim tu kraj njegova groba, pokisao i ojadjen, u nekakvoj kaljuzi i blatu što učinise ga oni, neki drugi. Oni sto sad prolaze tuda umjesto mene... i umjesto nas. Stojim dugo, a usput razmišljam i uporno se pitam, a zašto je sve, baš tako jadno moralo završiti ili uopšte biti. Toga jutra, tog popodneva, te jeseni ili inace. I mislim se, u svoj toj nemoći i neznanju, a možda je za sve kriva samo ta dosadna i hladna jesenja kiša. Ili možda samo taj žalosni i sivi novembar.

Neki dan u nedjelju, u jedno kišno i pospano austrijsko popodne, preslagujuci onaj "svoj dio" regala u dnevnoj sobi, izvadim poslije duže vremena ponovo, onu svoju izblijedjelu saharu, omanju šarenu kutiju u kojoj ljubomorno čuvam neke drage mi sitnice, s kojima unutra pohranjena je, čini mi se i sva moja prošlost. Gotovo pola ljudskoga vijeka, u jednoj običnoj šarenoj kutiji.

Vadim polagano, prevrćem po rukama i zagledam dugo sve te uspomene i ta svjedočenja moga postojanja i jednog davnog vremena. Vraćam opet taj ogromni tocak prohujalog vremena i prisjećam se ponovo svega. A u sahari , odmah na vrhu... požutjeli i jedva čitljivi Rodni list iz Banjaluke, pa zatim Uvjerenje o državljanstvu, zelena Vojna knjižica i crvena Zdravstvena, te Štedna knjižica Osnovne banke Banjaluka; tu je i onaj, pečatima silnim i datumima raznim išaran, crveni pasoš SFRJ, a isto tako i onaj plavi BiH; dalje iz kutije izranja ponovo fotografija djaka-prvaka iz OŠ "Zmaj Jova Jovanović", pa trokutasta crvena zastavica Borac-Banjaluka, što se vječno klatila na retrovizoru naše folcike, ujedno i moga prvog auta, što ga naslijedih od oca i čiji je rezervni ključ, isto tako pohranjen u šarenoj kutiji; milujem sat marke "Doxa", uspomenu od mog Starog, na čijoj je poledjini ispisano 22.april 1980.; gledam fotografije sa očeve sahrane, zagledam razglednicu Ferhadije... pa se onda smijem, kako mi danas čudno izgledaju, onaj moj zadnji ishabani "cener" i "petak" prisjećam se zadnjeg odlaska na koncert u Jugi, David Bowie na Maksimiru; prevrćem i čitam falsifikovanu potvrdu Vojnog odsjeka Banjaluka o mojoj demobilizaciji; gledam dugo onaj izbjeglički karton, iz Crvenog krsta na Novom Beogradu i onu voznu kartu u jednom pravcu, Belgrad-via Budapest-Wien...gledam, razmišljam i sjećam se svega.A na samome dnu sahare, nekako sakrivena u jednome ćosku, leži plavo-bijelo-crvena plastična kutijica. Otvorih je, te u mnoštvu kojekakvih broševa i značkica ugledah jednu, neobično mi dragu. Ugledah ponovo onaj dobro poznat mi lik, uvijek smiren, dostojanstven i ozbiljan...Vladimir Iljič Lenjin. I zakačih značku odmah za rever jedinog mi crnog "nedjeljnog" odijela, da ne zaboravim kad uskoro podjem u Banjaluku.

Da, spremam se već polako, namjerio sam i odlučio, uskoro opet otići u moju Banjaluku. Pa se u jedno nedjeljno popodne ispeti ponovo gore, do onog ateističkog dijela Gradskog groblja Banjaluka, da obidjem mog Staroga i onu njegovu raju, iz ćoska Palasa. Onu njegovu... ali i moju raju.Otići ću opet da obidjem one nekadašnje prvoborce i heroje, one nekad ponosne i časne komuniste, one moje iskrene Banjalučane i zauvijek Jugoslovene. Idem da im odam počast i još jednom izrazim svoje poštovanje. Da im se jos jednom zahvalim za sve i kažem im koliko mi je bilo lijepo, nekad s njima. Doduše, prešutiću im da nema više ni Partije, a ni 29. Novembra, da nema više dobrih tekmi na Gradskom stadionu, niti onih nedjeljnih popodneva, k`o nekad, da nema više ni Dole, ni Mujčina, a ni one prave raje, na jutarnjoj kafi u Palasu...ali idem da im kažem koliko mi sve to i svi oni nedostaju, u ova isprazna banjalučka popodneva, danas.
Da im jos jednom kažem, kako ih se zauvijek rado sjećam i da ih nikad neću zaboraviti.

A Starom ću svome reći, da evo i ja sad za reverom imam značku Lenjina, istu onakvu, kakvu je i on imao nekada. I da me vječno sjeća na njega i na ona naša, nekad suncem okupana nedjeljna popodneva. Nekad davno, u njegovoj i u mojoj Banjaluci... nekad davno, u nekom puno ljepšem novembru.

Ne volim novembar.
A sad mi se evo čini, da nekad sam ga ipak volio.

Goran Čampara

Nova godina u Banja Luci

2008-01-10T21:25:00.001+01:00

Bio je to moj prvi doček NG poslije rata, a opet u mojoj Banjaluci.I to samo za sebe, već govori puno, pa ne bi trebalo možda ništa više ni reći.Ali, red je da ipak nešto kažem.Moram.

Ne bih duljio o sekundarnim i meni ne toliko bitnim pojedinostima, kao što su da je klopa bila raznovrsna i ukusna, da ja bilo svega dovoljno, pa i previše, da je usluga bila brza i na zavidnom nivou, da je cuga bila mrzla i pitka, te da je muzika bila odlična, da smo se isplesali i izbudalesali k`o nikad, da je cijena svega toga te večeri bila prihvatljiva....itd.itd.itd.Meni je tu noć bilo sve odlično i bila je to zaista jedna nezaboravna noć. Ali, ne radi svega ovoga što gore navedoh. Sve to je manje bitno, gotovo nebitno.Puno bitnije je nešto drugo.

Bitan je i veličanstven bio taj ponovni susret sa rodnim gradom, ponovni susret sa našom Banjalukom u novogodišnjoj noći.Bitan je bio susret sa starom rajom, sa svim onim dragim licima koje sam tu noć, nakon dugo vremena ponovo vidio i sreo, kao i susret sa rajom koju vidjam često na susretima Banjalučana, svih ovih godina.

I bitan je bio onaj osjećaj koji se javlja u tebi poslije dugo vremena, bitna je ona radost u duši i ona vječna ljubav prema nečemu, koja se ponovo budi i tako intenzivno osjeća, valjda samo tada i samo tamo, u našoj Banjaluci !!!

A mene je posebno te noći fascinirao i uvijek ponovo oduševljavao jedan momenat, odnosno jedan , vec dugo nedoživljen pogled.Pogled koji mi nedostaje na svim onim našim tefericima, dernecima i susretima sa banjalučkom rajom po Austriji ili Istri. Pogled koji mi jako nedostaje i inače u votaži, evo već duže od petnaest godina !!!

Restoran Studenac je kraj samog Vrbasa, a na tri strane restoranske sale su umjesto zidova sa normalnim prozorima, postavljene ogromne šajbe i stakla kroz koja se na sve tri strane vidi sve leži ko na dlanu. Kao na kakvoj predivnoj i nestvarnoj razglednici , vidi se Vrbas obasjan mjesečinom i svjetlima nekoliko restorana i kafana na drugoj obali. I vidi se čitava obala, sve od osvijetljenog Gradskog mosta, pa stotinama metara nizvodno, gotovo sve do Abacije i Zelenog mosta !!! Nevjerovatno lijepo, a za mene nešto posebno uzbuđujuce.I čini mi se, gotovo svaki put kad bih opet pogledao polulijevo i ugledao taj prizor, ustajao bih i širio ruke prema Zelenoj rijeci gledajući od Gradskog, pa nizvodno, te raji okolo (ili samome sebi ) ushićeno govorio:" Pa, čovjece, vidi ovo !!! Vidi bolan ove ljepote !!! Pa ljudi moji, imal` ovo jos idje, na ovome svijetu !!!!

I ne bih dalje. Rekao sam dovoljno.Bez pretjerivanja, ugodjaj te noći bio je za mene poseban i dotad još nedoživljen. I zbog tog predivnog pogleda, a i zbog svega ostalog. Rodjen sam u Banjaluci, gdje sam do rata proveo skoro tri decenije života, ali cini mi se da se nikada nisam osjećao tako, kao te noći.A moju Banjaluku sam uvijek neizmjerno volio, ali čini mi se da je nikad nisam volio kao tada, te noći.Neizrecivo, neopisivo, jos nedoživljeno !!!
Ende.

Zahvalio bih se još jednom, u ime supruge mi Dajane i u svoje lično ime, našoj Olgici na uloženom trudu i organizaciji svega, na susretljivosti i srdačnosti, i svemu ostalom što krasi ovu našu prekrasnu Banjalučanku.Pozdravio bih mog ahbaba Želju Ćeranića i ostale muzičare iz Studenca i zahvalio im se na odličnoj svirci i dobrom derneku.Raja, ponovićemo opet, akobogda.
Zahvalio bih se svima onima koji su me svojim prisustvom tu noć učinili neizmjerno sretnim.

Raja, Sretna Nova !!!

Dnevnik jednog Bosantscherossa

2007-12-25T17:11:00.006+01:00

Pita me juče jedan jaran, na telefon:" buraz, bogati reci, kakva je bila tekma u Sekesfehervaru !!??... Eh, kakva je bila !? Ma odlična buraz, kakva će bit !? Mrak tekma bolan, bez sve jebe.Ono što sam ja lično, nedavno doživio u Madjarskoj u samo dvadeset četiri sata je ustvari neopisivo. Toliko emocija, toliko kontrastnih raspoloženja, toliko duševne boli, ali i radosti,... toliko dobre vibre, al`bogami i tuge...i toliko toga, buraz!!! Ma, ne bi stalo ni u neku omanju knjigu, a kamoli na jednu običnu stranicu ove drage mi Internet - stranice, ispisanu riječima obična čovjeka i mene, jednog Chombeta. Al` što mi reče neki dan, moj dobar jaran Erol:napiši buraz, da se ne zaboravi !!!!

Izvještaj iz jučerašnjeg "Avaz"-a, koji pročitah na ovoj stranici i izjava treneraMuzurovića, me ponukala da prije jedne lepršave i lijepe price o "nasoj tekmi" koju ću poslije ispričati, napišem i nešto o samoj fudbalskoj tekmi, što će nekome možda zazvučati i uvredljivo i subjektivno, ali nažalost, ipak je istinito.

Fudbalska reprezentacija BiH je na stadionu "Videotona" u Sekesfehervaru zasluženo izgubila utakmicu od vrlo slabih Madjara.Što će reći da je i naša reprezentacija isto tako, jako slaba. Taktički neuigrana, sa mladim neiskusnim igračima, sa lošom odbranom, sa očajno slabim golmanom, te sa jednim zastarjelim, isluženim, dogorjelim i ishlapjelim trenerom Muzurovićem, koji je neinteligentan da sa takvom selekcijom napravi nešto više. Jer, taj isti trener je ustvari samo jedan običan beskičmenjak bez muda i marioneta u rukama onih faca iznad njega, dakle ljudi iz Fudbalskog Saveza BiH, politički obojenih i zadrtih glavonja što o fudbalu ne znaju, ama bas ništa. A ipak, odlučuju o svemu.Stadion je za njih, samo još jedno polje za dokazivanje bolesih stavova, pogrešnih principa, kao i još jedna prilika za nadglašavanje,preglasavanje, manipulisanje, kao i za razne mahinacije , malverzacije i tvrdoglavo ukazivanje da u Bosni i Hercegovini mora biti uvijek i sve, po nekakvom ključu "isti broj ovih i onih...a ne, nikako po nekoj zdravoj logici i odabiru pravih vrijednosti.A nažalost, to je jedna otužna, vec desetak i više godina duga priča o stvarnosti naše BiH, u svakom segmentu života, pa tako i u fudbalu. I ja sam već odavno shvatio da, kako je tamo jadno stanje u svemu, tako je i u fudbalu. Pa, pošto i inače od svega toga, već unaprijed ne očekujem previše, ne čudim se više ničemu, niti ljutim ni na šta. Mladim srčanim fudbalerima i reprezentativcima BiH ne zamjeram ništa.Borili su se koliko su mogli. Ali, nisu uspjeli. A biće bolje, valjda nekada. I ja im to iskreno želim.

Lijepo bi i prelijepo bilo da smo ih dogodine gledali na EP u Austriji,ali gledajući nedavno onu prijateljsku utakmicu protiv Hrvatske, ili onu Madjarske protiv Italije, shvatio sam da jedna ovakva reprezentacija, kao što je ova selekcija BiH ( uostalom, kao ni Madjarska ili npr. Austrija...) ne zaslužuje, a niti je realno da igra na Evropskom Prvenstvu, medju najelitnijim i najboljim selekcijama Evrope.Još je to sve kod nas, daleko od svega toga... i predaleko od Evrope.I ja sam se s tim gotovo pomirio jos tada, davno prije polaska u Madju.

Odlučio sam ustvari, poći tamo sa Banjalučkom rajom, više kao na jedan gemütliche Aussflug, na prijatan izlet.Ali opet, sa skrivenom nadom i sa srcem koje je vazda kucalo i uvijek će kucati, samo za Bosnu i Hercegovinu.

Kupila se prošle hefte u Bosni i nova plavo-žuta majica.A obuklo se i maskirno odijelo !!!I pošlo se u doživljaj. Ko fol, samo na izlet sa rajom.Ali, vraga !!! Neda djavo mira.Probudi se i javi opet, ono srce Bosansko. I naravno, Hercegovačko !!!

Vozimo se u Fordushi nas četiri Banjalučanina, a u sredini medju nama,jedan čistokrvni Hercegovac i rodjeni Mostarac. Kombinacija dakle prava, samo taka !!!I kako se približavamo odredištu, tako se polako i zakuhava. Pojačava se neki onaj skriveni entuzijazam u nama, podrgrijava se atmosfera,otvara se prva-druga-treća Stiegl-ica, a roka himna navijača BIH sa CD-playera, grmi Edo Maajka i zove da rušimo, zavija Dino Merlin "Bosnom behar probeharao", te do Sekesfehervarija, gorimo već svi, ko baklje olimpijske !!!I skandiramo uglas:"Bosna - Sampion????? "Pichimo razdragani i već dobro raspoloženi, dosadnom Panonskom ravnicom i ulazimo u tipični Madjarski gradić, u onaj još dosadniji i bezlični Sekesfehervar.Bacconi nas čeka već, blizu hotela. Ostala raja već na stadionu.Žurimo, da šta ne propustimo.

Špalir Specijalaca, u crnim pancerima i sa već isukanim palicama na gotovs, nas prati cijelo vrijeme kroz grad, od hotela Platan, pa sve do stadiona.Bešlaga se tada, kako mi rece osjeć`o super, ko Ricard Gir, po prvi put u votaži!!!A ja se sjetih tada onih "Zvezdaša" i "Partizanovaca" sa nedjeljnih utakmica Borca, nekad u našoj Banjaluci. Pristizale su seljačine tada odsvakle, iz Omarske, Piskavice, Han-Kola i Blatne, te u pratnji murije od željezničke do stadiona, i nazad pevali pesme junačke, te bodrili crveno ili crno- bele!!!A siguran sam i ubijedjen da sam se ja puno bolje osjećao u Sekesfehervaru, nego oni onda u Banjaluci.Jer,ja sam u subotu koračao gordo i dignute glave prema stadionu, odlazeći tamo da bodrim reprezentaciju svoje Domovine. A oni su dolazili da bodre grobare i cigane !!!Razlika ogromna, zar ne !?

Ulazimo na stadion, ispipani 4-5 puta, prošavsi kroz gust kordon redara i murije.I dolazimo na plavo-žutu tribinu!!!Ljepota buraz, neopisiva ljepota !!!! Gromka pjesma iz tisušu grla,dobra vibra, poznate face raje okolo, Bosna i Hercegovina u malom.Jednom rječju, predivno !!!Zasmetala nam je jedino svima malo ona grupa navijača, samozvanih Belaj-boys. To je valjda neka grupa ekstremnih navijača pristiglih iz Sarajeva, Zenice, Maglaja, Zavidovića, Olova i Trnova, koja sebe smatra
najvjernijim navijačima BiH i najvećim Bosancima !? A ustvari su uglavnom kreteni i seronje.Zasmetalo nam je prvo, što su se odmah na početku pobili izmedju sebe,na opšte čudjenje svih nas i podsmijeh Madjara. Drugo, što nose fesove i još neka vjerska obilježja, treće sto pjevaju "Alah u ekber" misleći da ćemo ih podržati, peto što su vrijedjali domaćine pogrdim nazivima i primitivnim navijanjem, dvanaesto što su na kraju izvaljivali stolice na tribinama i bacali ih po terenu...itd.itd.itd. Pa su nas zbog svega toga Madjari sve počastili topovima iz vatrogasnih smrkova i rastjerali, prije kraja utakmice !!!!

Vraćamo se sa stadiona prema hotelu, opet u pratnji onih crnih Specijalaca, k`o sa kakve djenaze.Prazni,ispuhani,isfrustrirani.Bas ko onda, prije dvadesetak i više godina, kad je FC Videoton iz ovog istog Sekesfekesa, izbacio Želju iz kupa UEFA. I ožalostio nas tada, valjda za čitav život.

Ali, na sreću ubrzo dolazimo u našu oazu mira i spokoja, u hotel Platan. Sjedi raja u prijatnom ambijentu hotelske basče, anlizira propuštene šanse, kao i uvijek. I popravlja se ledenim Heinekenom. A ja, ko pokiso u duši, i gotov. Nešto mi se sve sjadilo.Viče mi Bacconi: " Haj Champa, jebes to !!! Izgubili, pa izgubili. I šta sad !?? Idemo dalje, udri buraz po pivi !!!" I tako bogami i bi. Produžena kafica, u sendviču dva Heinekena, popravi me skroz. Uz to još i Medina priča o doživljajima sa Harisom Džinovićem , te spika raje o nečem drugome, vrati me u život.I onda okrenu, sve nabolje.Odlazimo u obližnji restoran u centru,tog za Bosnu, vec fatalnog madjarskoga grada.I tu krenu onaj drugi,puno ljepši dio priče o "nasoj tekmi" u Sekesfekesu.

A pita me juce jaran : "Buraz, kakva je bogati bila tekma !??!"Čuj, kakva je bila !?? Ajojjjjjj !!!Evo sa`ću ti reći !!!

Dobar restoran, tipični madjarski. Odlična usluga, dobra klopa,izvrstan rind-gulasch, palačinke sa kandiranim voćem, prvoklasni Palinko-schnaps, pa ledena tochena piva i Tokaj vino. Svega buraz na kamaru !!!A cijena !? Sitnica, buraz.Odmah do nas, neka raja iz Austrije, nasi Bosanci.Spojeni stolovi, zamor i graja kafane, zajebancija i spika o Banjaluci,nazdravljamo i veselimo se( nečemu !?).Bacca u elementu,puca glupost jednu za drugom ( samo jedna, lagana...."�Ljudi moji, ja neću više ovog stresa sa BiH. Odsad navijam za Njemačku ") , Medo ko ciklon, ruka samo provale, Iggy dočekuje taze vicevima iz Rajvosa, Edo Maajka imitira Saltagića...i sl. Pravo rješenje za osvježenje !!!Idemo dalje.

Izlazimo vani.Centar Sekesfekesa u jedanaest sati, ko pustinja. Ali, mi znamo dobro da u svakoj pustinji ima i pokoja oaza. I našli smo je uskoro.Disko na otvorenom, mjuza prava, sve uglavnom stare stvarke iz sedamdesetih i osamdesetih. Stonsi, Credence, Marley, Jon Bon Jovi...prava stvar, za porazom skrhane dečke !!!I dečki su se vrlo brzo ufurali.U neko doba, sklapam oci, njisuci se u reege-ritmu, i kontam da sam opet u Boriku. Završi jedna stvarka,otvaram oči i vidim Erola, Medu, Bešlu i moju banjalučku raju. Predivno.Sklapam opet oči i lebdim, ko nekad.Lebdim opet,ko negdje...ili nigdje.

Eh, a negdje, oko dvice se vraćamo u hotel Platan. Opet malo spike,"jutarnja"� kafica na ugodnoj terasi , lagani popravak uz ledeni Heineken. I idemo dalje.Inače, taj simpatični mali garni-hotel je na idealnom mjestu u gradu. U njemu smo boravili samo mi navijači i ekipa TV Pink BiH. Dakle,čitav je hotel, bio samo naš. Jedan cool frajer i jedna simpa Madjarica su nas sluzili non-stop. I preko dana, ali i preko cijele noći. Pa i na samom Sabahu, pred svitanje. I sve što nam je taj dan i tu noć trebalo,blizu je. I stadion, i restoran, i centar, a i obližnji Night-club u koji
odlazimo skoro svi, oko trice.

A tamo, pravi lom !!!Skoro pola reprezentacije BiH, mi fanaticos-navijači i uzavrela gomila Madjara.Sve se stopilo, sve sjedinilo u jedno. Prepliću se svi, kao u jednom zagrljaju,ide tura za turom, upoznavanje, slikanje, dobra vibra, sve uz osmijeh, i sve u ritmu muzike za ples !!! ...oznojena tjelesa navijača i igrač...Bosna pleše, Hercegovina igra, a Madjarska prati!!!Da, bilo je tu i nekog flertovanja...okolo djuskaju Madjarice jedre...ali, ostalo smo ponosni i ispravni.I nismo se prepustili toj pohoti i jeftinoj zabavi.Nismo, Tita mi.

Oko pet se pred ulazom Nigh-cluba rastajemo. Grlimo se svi i skandiramo na kraju Zlatanu Muslimoviću :"Zlaja,Zlaja,Zlaja... On se smije, drago mu. A i nama godra.Naš bolan Banjalučanin, a najbolji igrac BiH !!! Momak je pravi, svaka čast.Hvala Zlaja.

Pred samu zoru, Specijalci se valjda već umorili ganjajući svu noć one Belaj-boyse po gradu, pa pozaspali, a mi skakućemo prema hotelu ko kakva dječurlija, glavnim šorom Sekesfekesvarija, te onako zagrljeni,grmimo i pjevamo uglas.Pjeva Banjaluka "Biće gusto, bice nula dva, bice O : 2 !!! A za koga O : 2 , matereti!???Ma za nas, jebo ti nas !!! Za Banjalucku raju.Jer, banjalučka je raja fenomen, jedinstven i neponovljiv.Mi uvijek gubimo, a uvijek dobri !!!

U predvorju hotela, na Sabahu, slikanje i filmovanje.Pa onda ide zadnja runda, na terasi. Nema više Heinekena, kažu nestalo.Ali, ide Jagger.Medo ciklon priča novu dogodovštinu sa Halidom Bešlićem. Mi kao slušamo, a spavamo. Bacconi mi govori kako je gotov, ne moze više ni gledat,ali ostaće još malo kako mi reče"Ne bil` na Sabahu čuo jos koju pametnu !!!??"

Ujutro, budimo se jedan po jedan i dolazimo na kafu i obilan doručak.I opet dobra vibra, opet zajebancija.Prepričavamo sve od juče, šalimo se, uživamo jedni u drugima.

Oko podne, lagano se pale makine, rastajemo se i odlazimo na razne strane svijeta. Neki za Bosnu, neki za Sloveniju, neki u Čehu,a mi većina,za nas Liebe Österreich !!! Tamo se naravno u Vienni, opet svrnulo u onaj nas lokal XXXL , na popravak banjaluckim cevapima, kafom i naravno, mrzlim Heinekenom !!!I to je to.

Mogao bih na kraju još katko reći i rezimirati.Odlazak u Sekesfehervar bio je predivan i nezaboravan !!! Mrak tekma !!!Bila su to 24 sata provedena sa pravom BL_rajom.Od toga dva sata napete i izgubljene utakmice - tri sata spavanja i devetnaest sati uzivancije i stroge zajebancije !!!!

A pita me jedan jaran jue :"Buraz, bogati kakva je bila tekma u Madji !!???!"Čuuuuuj, kakva !??Fenomenalna jarane !!! Fe-no-me-nal-na !!!!! Kontas, buraz !?!?

Osmijeh mi na usnama lebdi, evo i sad. Kao i svih ovih dana. A nadam se, lebdiće još dugo.Nadam se,lebdice zauvijek.I doživotno.Volim te Hercegovino!!!!Volim te Bosno !!!
Raja, hvala za sve.

fotogalery

Frizerski salon kod Bešle

2007-12-25T17:01:00.002+01:00

Ako vas kojim slučajem ili namjerom put nanese u austrijsku prestolnicu, nemojte propustiti da navratite u Wurlitzergasse, kod Bešle.

Čuveni su i bečki Prater i Opera, fascinantan je i onaj čuveni Stephansdom, predivna je i Karlova, i Michaelova i Petrova crkva, pompezni su i Hofburg, i Rathaus, i bečki Parlament !!! Ali, ne propustite da obidjete barem jednom u životu jedno mjesto,u ćosku Vienne. Wurlitzer gasse i fizerski salon, kod Besle !!!A nećete se pokajati, Bogom vam se kunem.

Tamo nećete naći neke gotske gradjevine ili neku kulturnu zaostavštinu Habsburške Monarhije. Ali, naći ćete nešto drugo, nešto za mene,sada puno vrijednije. Naći ćete jednog ČOVJEKA. Naći ćete tamo nešto, što nema valjda nigdje drugdje u Vienni. A niti u toj vašoj tudjini. Obradovaće vas tamo onaj topli osmijeh, nasmijano lice jednog Banjalučanina, iskren stisak ruke i zagrljaj. I ono naše,iskreno đesi Buraz, sta ima !? Obično, a pogotovo ako se najavite, dočekace vas tamo i jos takvih sličnih faca. A s time, i jos više topline. A naći ćete i osjetiti tamo onaj nezaboravni i doživotni dah naše Banjaluke, osjetićete tamo opet okus meraka. I miris nase Bosne !!!

A odmah preko puta Bešlinog salona, valjda nekom igrom slučaja ili božjom voljom, nalazi se i mjesto koje isto tako, kako bi se onako prosto i na našem reklo, ima dušu.Restoran, odnosno bosanska roštiljnica našega zemljaka i jarana Damira.I tamo se vrte neuporedivo najbolji ćevapi i šisevi u Vienni.Ali, oni pravi i orginalni banjalučki ćevapi.Tamo se nerijetko i mezi janjetina, gledaju se tekme s rajom i navija za Bosnu.Tamo se spremaju derneci i sevdise do sitnih sati.Tamo se vazda vrti ona beskonačna, a meni najdraža spika, o raji i o mojoj Banjaluci.Tamo se osjećam opet, kao kod kuće.Ili kao kod Bešle.Jer tamo opet sve, miriše na moju Bosnu.

Ja živim pored Beča i često sam tamo, u Wurlitzergasse.I moji svi odlasci u Viennu počinju upravo, kod Bešle. A nerijetko se tamo i završe.Ono što ponekad trebam obaviti u Beču, završim onako usput. A kod Bešle nadjem uvijek ono, zbog čega u Beč najviše i odlazim. Tamo uvijek nadjem ljude. I Pravu banjalučku raju. Tamo nadjem ono što mi ustvari treba, najviše u životu.

A ima u Beču, naravno još dobrih mjesta i nama dragih kafana. Kao što su pizzerija i talijanski restoran kod našeg jarana Aksela, pa kafić kod Sandžaklije Zude ili Mukija, te i drugih aščinica, noćnih klubova i ugodnih kutaka. Ali, rekao bih iskreno da nema kafane u Beču, do one Bešline. Prvo ide Bešlagin salon, pa sve ostalo. Tamo se tako dobro osjećam i snalazim, da ne pretjeram čini mi se bolje nego u sopstvenom stanu.Ono, što bi se reklo, isto ko kod kuće.

Ustvari, tamo se vrti skoro sve oko Banjaluke i banjalučke raje.A naš Bešla potpada u jednu kategoriju banjalučke raje i onih ljudi koje ja volim. One raje bez koje ja valjda ne mogu da zamislim svoj život.A to je PRAVA banjalučka raja !!!Taj izraz koji upotrijebim u tekstovima jako često ( i uvijek ću, i dalje) je svoj onoj pravoj banjalučkoj raji, sasvim jasan .On se ne može precizno definisati.I tu nema šta da se objašnjava i dalje priča. A onaj ko to ne razumije i ko se pita, šta to ja pod tim podrazumijevam,mislim da je pogriješio Internet stranicu.I propustio puno u životu. Taj se pojam, niti taj osjećaj, osjećaj koji te doživotno grije, ne može objasniti.On se može samo imati u sebi.

Umalo da zaboravim, taj salon kod Besle je sve, a ustvari najmanje frizerski salon. Beslaga cesto kaze da je on ustvari otvorio ascinicu, a tako ti nekako i dodje. Ali, naravno da on tamo ponekog ko naleti i osisaili obrije.Tamo se sisamo i brijemo, ustvari svi, ali to uopste nije tema ove price i totalno je nebitno.

Sama slova, birane rijeci i recenice su vrlo cesto premalo da se kaze nesto, onako kako se ustvari i osjeca.Da se kaze nesto i shvati na onaj nacin, kako je to i stvarno. Da se shvati, kako je to nesto, takoveliko i tako lijepo.Ljepota koju covjek nosi u dusi se pokusava, kao i u ovom slucaju opisati, na papir prenijeti i reci obicnim rijecima.Ali, sve je to najcesce premalo, da se kaze ono sto u stvari jeste.

I zato jarane, ako te nekim slucajem ili namjerom put nanese u Viennu,ne propusti da navratis u Wurlitzergasse, kod Besle.Tamo neces pronaci onu ljepotu zbog koje si u Bec valjda i dosao.Ali,pronaci ces nesto drugo.Nesto puno vrijednije.Naci ces tamo jednog covjeka.I otkriti opet onaj nezaboravni dah Banjaluke, osjetiti opet onaj okus meraka.I miris tvoje Bosne.

videofatak

Mi PREKRASNI ljudi

2007-12-25T16:56:00.007+01:00

videofatak

Ovaj video sa proslave Prvog maja, nas Banjalučana u Austriji je postavio moj jaran Fatak, na ovo mjesto. I to nije nimalo slučajno. Čovjeku se jako svidjelo sve na njemu ... sve od slike, tona, pjesme, svirke, ambijenta, cjelokupne scene, stimunga, raje, naših nasmijanih lica ... pa me zamolio da ga uobličim, te napišem nešto o tome.A ja ga potpuno shvatam i kontam, pošto smo nas dva isti, pa mi to uopšte nije teško.

Pjesmu koju ovdje Djula i Paul sviraju, a mi ostali razdragano pjevamo napisao je i pjevao jos davno, u neka ljepša vremena frontmen ZG- grupe Filma, Jura Stublić.I tada smo je uvijek rado slušali i pjevušili po tulumima i dernecima, u onim sretnim prijeratnim banjalučkim noćima. I uvijek nam je svima, ta pjesma bila jako draga.Ali sad, u ovom nekom drugome životu i okruženju, u ovoj situaciji u kojoj smo, u ovoj sudjenoj nam tudjini ... ta pjesma nam je i dalje jako draga ... ali je dobila neki sasvim drugi ton, neku drugu notu, neko drugo značenje.I dok je pjevamo svi zajedno, mi osjećamo neku novu, neku drugu, čudnu i neobjašnjivu vibru. I osjećamo se predivno.

... moji su drugovi, biseri rasuti po celom svetu... i ja sam selica, pa ih ponekad sretnem u letu !!! Ja sam lično, već u petoj deceniji života, neki od nas isto tako ... neki su na samome pragu, neki malo mladji, neki stariji ...ali, nema veze.Svi smo mi, vec odavno zreli ljudi. Svi smo mi danima i sedmicama, pomalo prignute glave u svakojakim obavezama, stresu, čudnim razmišljanjima, depresijama, raznim dubiozama i svakodnevnoj kolotečini koja nam je odredjena u ovom tudjem i neželjenom svijetu. Svi imamo velike obaveze,porodicu, djecu, more briga i breme odgovornosti što nas svakodnevno priginju, sve više ka dolje. Osmijeh na našim licima je rijetka pojava, neka radost dodje tek s vremena na vrijeme ... vedar dan, gotovo da i ne postoji.

Ali, kad se MI, PREKRASNI LJUDI jednom mjesečno okupimo i sastanemo negdje, bilo gdje... tad se uvijek dešava nešto čudno u nama. A u meni lično, k`o da pukne neki grom !!!!

... jer, moji su drugovi žestoki momci, velikog srca ... i kad se pije, i kad se ljubi, i kad se puca !!!! Probudi se tad nešto neobjašnjivo u meni, izroni odnekud iz dubine mene, nešto čudno lijepo. Zaboravim na sve što ne želim i ne volim ... vratim onaj stari film i budem opet onaj stari (Chombe) k`o nekad davno, od prije dvadesetak godina !!!Kad se nadjem opet sa mojom banjalučkom rajom... ja želim samo da sviram, da se otkačim i to je sve !!!Tada se osjećam dobro, kao rijetko kad, tada se ponašam, kao nikad ovdje. Tada mi bude najbolje !!!

... kad god se sretnemo uvek se zalije, uvek se završi s nekom od naših pesama !!!! I svejedno je, da li smo ... MI, PREKRASNI LJUDI ... zajedno u Istri, negdje na Jadranu, na skijanju u planini, na tulumu u Vienni, u brijačnici kod Bešlage, na teferiču na Traisenu, na Dunavu, na ranču kod bauer Franza ili negdje kraj Vrbasa u nasoj Banjaluci... svejedno je gdje. Uvijek je neponovljivo i predivno !!!.
I uvijek najbolje !!!

Za moje drugove
Ja molim vetrove
Za puna jedra,
Puteve sigurne ,
A noci zvezdane
I jutra vedra !!!

Da smo živi i zdravi još godina sto,
Da je pesme i vina i da nas čuva Bog,
Da su najbolje žene uvek pored nas,
Jer ovaj život je kratak.

I prozuji za čas !!!

Bio jednom jedan lav, Simba

2007-12-25T16:36:00.000+01:00

Nisam baš nikad pretjerano volio mačke.Pogotove ne,usvojoj kući.
I čini mi se da mi je nekada neko htiopokloniti i džabe dati stotinu
mačaka,ne bih uzeo nitijednu.Ali,moja supruga jednu takvu ponudu,
taj dan nijemogla odbiti.Poslije sam tek shvatio i zašto.


Taj dan kad sam došao s posla kuci, ugledah na kućnomepragu,čini mi se
najljepše stvorenje koje sam vidio,ikad u životu. Bilo je to,na prvi pogled
samo jednoobično malo mače ..... ali, kad ga uzehu ruke vidjeh da je toliko
slatko, da mu se nisam mogao nadiviti.Bioje to ustvari jedan mačak, i
osvojio me na prvi pogled.Te se godine po kinima i na našem  kućnom videu
šutao onaj film o lavu Simbi, pa su djeca našem mačkuodmah prikrpili to
ime. Simba, kralj svih životinja.A taj naš mačor, kako se kasnije ispostavilo
nije biosamo obična mačka, vec nadasve draga, pametna iinteligentna
životinja.To je bilo jedno čudo od mačke.I moj jaran veliki.Zvao sam ga
i tepao mu ... Simbioza.

Kad bih se naveče vraćao s posla kući, svakog dana meje dočekivao na
parkingu. Naveče mi se uvaljivao u krilo,ujutro me budio tačno na vrijeme
( nije mi više ni trebaoonaj grozni budilnik ...), kafu ili čaj je izjutra Simba
sa mnom pio ... ma, sve mi je bio. Simba je znao i umio,naprosto sve što
druge mačke nisu mogle. Čini mi se tako, barem sada ...

Simba je ustvari, već od prvog dana postao ljubimac svihnas. Naša beba...
nas Baby !!!  Naše mace ...i naša sreća.Kupovali smo mu sve i puštali ga
da radi šta hoće. Napoljuje bio kad je htio, u Hofu,na parkingu, švrljao
slobodnoulicom preko dana ...ali ujutro i naveče je uvijek bio tu,
sa nama.Mazili smo ga i prevrtali po rukama, tepali mu,ljubili ga,
prihvatili kao nešto najdraže ...i zavoljeliga jako.Kao uostalom i mnogi
drugi oko nas.I cvjećarkapreko puta,i mesar na kraju ulice i mnoge druge
komšije.Skoro svi su ga voljeli i divili se njegovoj neskrivenojljepoti,
njegovoj gracioznosti i izgledu.Ali i njegovoj pameti.Simba je bio, kratko
rečeno jedna predivna životinja, mačak kakvog nije imao niko u selu ... car
ulice Langegasse,kralj svih životinja Oberwölblinga !!!I moj jaran veliki.

Vec poslije par mjeseci, Simba više nije bio malo mače,već izrastao u
pravu pravcatu mačku.Ujutro,dok bih usvitanje ispijao kafu na dovratku
vrata sto iz našegstana vode u zajednički Hof, posmatrao bih Simbiozu
kako skače tamo-amo.....pa se onda onako prelijep,zategnutog tijela
kao tigar šunja,prikrada, vreba itraži nešto.Skonto sam ubrzo da su to
nešto što gaje privlačilo i uzbudjivalo,bile ptice što obitavajuu našem
Hofu.Ptičice naše, ali najviše ptičice dragenam komšinice frau Fischer,
što ima one dvije debilne sterilizirane mačke. Ta ista gospodja je vec odavno
rastjerala svu djecu iz Hofa,zabranila im da se igraju tamo, te posadila
posvuda ruže i skontala po drvećunekoliko kućica za ptice.A ptica je,
kako mi se činilo u našem Hofu bilo sve više. Bezbroj, k`o u onom
Hičkokovom filmu !!!Eh, to je sad našem Simbi bilo jako interesantno.
A i meni je.Ja sam gledao, a Simbioza lovio. I frcale su ptičice k`o na traci,
skorosvako jutro po jedna. Dajana se užasavala svega togai opominjala
me da se ne igram ?!?A ja i dalje uživao u prelijepim jutrima, sa svojim
Simbiozom.

Obratio mi se ubrzo gospodin Fischer, inače Predsjednik mjesnog Udruženja
lovaca, te mi reče kako je primijetio da naš Simba lovi ptice.A znao sam
već da će mi jednom doći, pa sam imao već spreman odgovor,odnosno
protupitanje. Napad je najbolja odbrana, jel`!??Rekoh mu kako sam čuo
da su nedavno lovci Oberwölblinga, u grupnom lovu samo za jedan dan
odstrijelili 70-ak veprova i oko stotinu zečeva !!!??I rekoše mi neki
da je to, kao nešto sasvim normalno i poželjno !?? Održavanje prirodne
ravnoteže i slična sranja.Rekoh mu zatim da je naš Simba jedan sasvim
normalan mačak, te da je to što lovi ptice, nešto prirodno i sasvim
normalno.Na to mi komšija reče da nijedna druga mačka iz zgrade ne
radi to isto.Pa ne izdržah više i odbrusih mu, da onda nijedna  mačka u
našoj zgradi nije normalna. Nijedna, osim Simbioze.Na to seLiebe
Herr Fischer samo okren`o  i otiš`o, bez riječi.E jebiga, gospon
Fischer ..... žao mi je !!!

A jedan dan mi se na vratima pojavi i Leo, dobar susjed,totalno u dure.
Jes` da je homić odnosno Schwull, alija mu to uopšte ne zamjeram.
Naši su odnosi sasvim uredu. Mislim na susjedske, naravno.I reče mi
Leo kakose Simba pokakao u hodniku ispod poštanskih sandučića,
pa da ne bi bilo problema s drugima ..... eto, kaže mi.Naravno, odem
odmah da počistim to njesra, a Leo me pozva u Hof, na čašu piva.
Pristanem, rado.I dok jeon iznosio pivo,iz stana izleti njegov pas Roni,
inače rasni vučjak i pašče malo manje od teleta.Kad se taj vuk pojavi
svima klecaju koljena, a mačke gospode Fischer, Steidl, Gruber i
drugih nam dragih susjeda, su vec sve od njega dobile doživotne traume.
Jedino nije moj lav, moj Simbioza.Leo je inače,zbog nekoliko ispada
Ronija s mačkama, dobio od vlasnika zgrade napismeno zabranu da
izvodi psa u Hof, pa smo uživali samo kratko u toj igri Ronija i Simbe.
Najprije su frktali i režali jedno na drugo, ali se ubrzo smiriše, povukoše
i ostadoše na distanci.Pametne životinje, razumna bića.A ubrzo se zatim u
Hofu pojavio i cijenjeni Herr Fischer. Opomenu Lea gotovo režeci,
pa se povukosmo svi.

Nakon pola godine, neki ubijediše suprugu mi Dajanu,da bi Simbu trebalo
kastrirati. Rekoše joj da se to radi sa svim mačorima, te da je to poželjno
iz više razloga i sasvim normalno!??!Ali, ja nisam pristao !!! Nisam dozvolio
taj nehumani i fašisoidni čin nad mojim Simbiozom.Nisam ga dao dušmanima,
nisam dozvolio da mu oduzmu život.I tako Simba osta jedini pravi prirodni i
sretni mačak u selu.Ma šta mačak,bio je to pravi lav. I kralj svih životinja
Oberwölblinga.U njega nije bilo važno dali je februar, april ili novembar.
Taj je uživao i živio ..... dok je živio !!!! Pravi Bosantscheros i moj jaran
veliki.Ustvari,Simba je bio jedina životinja u mom životu koju sam prihvatio
sa neskrivenom simpatijom i jedini kućni ljubimackoga sam iskreno volio.
Jes` brate, pokoj mu duši.

Da, kraj priče o našem mačku Simbi se već naslućuje.I ne bih dugo o
tome.Ispričala nam je poslijekomšinica Evelin, koja ga je preuzela
kod sebe kad podjosmo na godišnji odmor, da ga je vidjela samo
slijedeći dan po našem odlasku. Reče nam da je Simba tog jutra bio
opet skenjao jednu ptičicu i papao je pred vratima njenog stana. I
poslije ga više nije ni vidjela.

Ubili su ga dušmani, skotovi i moje drage komšije !!! Ubili onako
hinjski, bez predrasuda, bez najave, hladnokrvno i meni iza ledja.
Ubili su jednu predivnu životinju, ubili jedinog pravog mačora
Oberwölblinga.Mog jedinog ljubimca, Simbiozu.Sviu našoj zgradi i
u selu, su pretpostavljali i odmah znali, ko je to učinio.Ali, dokaza nema.

I sada često, dok sjedim na ovom istom mjestu i piskaram nešto po
kompjutoru, kroz prozor čujem iz Hofa mrske mi glasove krvnika i
vidim spodobe u ljudskom obličju, kako sa svojim imbecilnim i
friziranim mačkama,stvaraju svijet samo za sebe. I dodje mi ponekad
da izletim ipodavim ih svezajedno sa tim njihovim odvratnim mačkama,
dodjemi da eksplodiram, da izletim .....i samo nešto da im u facu kažem !
Ali, ne uradim naravno ništa. Ne uradim, jer nisam kao oni.Nisam dio
njihovog svijeta. I neću nikada ni biti.Ja samsamo običan Bosantscheros.
I valjda,normalan čovjek.

Ili to sebi, samo tako umišljam.

I ja volim pozorište, ali ne u svojoj kući !!!

2007-12-25T16:25:00.000+01:00

Moja pokojna baba je kao i mnogi drugi
koje sam poznavao prije u prošlome
životu,imala u kući ili bolje rečeno
oko kuće,uvijek neku mačku.Imala ju je
i moja mati,čak tri.A imali smo jedno
vrijeme kao kućnog ljumimca i predivnog
psa,njemackog ovčara imenom Džesi,koga
neću nikadzaboraviti.I svesu to bile
divne i sasvim normalne kućne životinje,
s kojima smo živjeli i dane provodili
sretno.I normalno.Za razliku od tih
kućnih životinja, ovi ovdje ljubimci su
najčešće i, nešto sasvim drugo. A zašto mislim tako,
shvatiće se na kraju zadnje priče, iz životinjskoga
carstva jednog Bosantscherossa. S druge strane kontam
nešto,a možda sam i ja opet malo konzervativan i zaostao,
posto sam odgojen u onom starom duhu jedne patrijarhalne
familije komunističkog režima, gdje se uvijek u kući
znalo, gdje šta pripada. I ko je ko. A ovdje na zapadu sam
spoznao nešto sasvim drugo.Sav taj tretman i odnos prema
kućnim ljubimcima meni izgleda nemalo čudan i iskreno rečeno,
čak pomalobolestan. Pa i sav onaj cirkus, držanje prasadi
po kući i sav belaj što smo ga tada imali, priznajem
prilino je sve to ubilo u meni,tu neku ljubav prema
kućnim životinjama.


Ja ne znam šta bi moja pokojna baba rekla za redovno
odvodjenje morske prasadi kod pedikera ( ja lično,
recimo nisam bio nikad???! ),za rezanje noktiju, odnosno
sredjivanje  kandži , ali sam siguran da se ne bi složila
s tim da naš mačak Simba ( kao i sve mačke ovdje) ne podnosi
ovo normalno mlijeko, već mu se kupuje neko specijalno (lahko
probavljivo, smijem se .... a plak`o bi najradje,
materemi ...),kao ni stim da je adekvatna hrana za našeg
mačka ona klopa što se prodaje po spezijalizovanim
Shopovima, gdje se usput rečeno mogu kupiti i čokoladice za
mačke ( morbidno, zar ne ?!) , te razne druge poslastice.
Pa čak i garderoba za kućne ljubimce !!!!??Jednom nisam
izdržao, te upitao prodavačicu , onako ozbiljno imaju li
možda pidžamu za naše morske praščiće,zamislio sam scenu
(Spidy i Mini u pidžamama, hahahaha)  i odvalio se naglas
smijati. Dajana u zemlju propala.

A ne mogu i neću nikad zaboraviti one scene oko MOJIH
ljubimaca, neke godine !!!!Ljetno popodne, supruga i ja
se odvezli u grad u kupovinu, da nesto na brzaka kupimo.
A naše ljubimce, Mini i Spidy, ostavili u gartenu, da malo
trčkaraju okolo i da pasu travu. Malo se zadržasmo u "Merkuru",
a kad izadjosmo napolje, imamo šta vidjeti. Nenadano se
stvoriše na nebu crni oblaci i sruči se onaj ljetnji pljusak.
I dok je Dajana plakala, zapomagala i kršila ruke, ja sam
vozio ko sumanut nazad kući, rizikujući i naše, ali i živote
pljuskom zatečenih joggera, biciklista, pješaka i svih
ostalih na cesti, koje sam jedva vidio.Bogu hvala, dodjosmo
kući živi i zdravi, ali nema životinja u gartenu.Ugledala
ih je pred pljusak ( srećom ???) vani komšinica Evelin i
unijela kod sebe u stan. A scena, malo poslije, bila je
neopisiva !!! Meni nezaboravna.Evelin i moja draga supruga
sjede u dnevnoj sobi, drže u krilu svaka po jedno prase
(umotali ih u pelene !!!) , suše ih fenom i tepaju im,
"baby,baby"...!!!  Dajana je ustvari ridala od srece i
upornopo navljala kako im je Evelin spasila život i slične
gluposti.Nisam mogao da izdržim više, te naglas onako
kao za sebe, primjetih i upitah , da li to možda  znači
da su sve životinje koje doživješe tih pet minuta ljetnoga
pljuska vani, sad vec pokojne ??!!!Pogledale su me obadvije
pogledom, koji mi reče sve,pa se polagano povukuh u spavaću
sobu, ne mogavši vise da ih sve zajedno gledam.

Ta ista naša komšinka Evelin ima jednu mačku, imenom
Šnjurli. Kad sam prvi put bio kod njih na kafi, primjetio
sam da je Snjurli na naslonu kauca (i prestravio se !!! ),
tek kad se nakon pola sata pomjerila i protegnula !!!?
Dotad nisam ni skužio da je tu.Snjurli je mačka koja živi
samo i isključivo u stanu. Spoljnji svijetje za nju gotovo
nepoznat, izadje samo sa Evelin na desetak minuta dnevno u
naše ogradjeno dvorište. I to je sve.Šnjurli je po meni,
ustvari više kao neki  ukras u stanu ili igračka naše
komšinice Evelin, ali to naravno ne smijem reći, niti
primjetiti glasno. Čujem svaki dan skoro, kad ova dodje
s posla kući, kako joj tepa i vrišti već na ulaznim vratima
:"Šnjurli baby...Snjurli wo bist denn..."a usput rečeno,
promijenila je Evelin, vež tri muža. Ovaj sadašnji suprug
joj, Hansi ( trčkara često sa mnom po šumi ... mrzi
mačke) je kako mi kaže, već izludio sa njom. Odnosno, sa
njima dvjema.

Sve mačke u našem susjedstvu imaju prave pravcate frizure
(eh, da ih moja pokojna baba vidi !!!!) , a nerijetko i
nekakve mašnice na glavi.Izvode ih komšinke Heidi i frau
Fisher svaki dan u Hof. Pa njih dvije malo tračaju na
dvorištu nadzirući svoje ljepotice i mezimice, dok se
mačketine malo izluftaju i eventualno pokakaju u moje
cvijeće ( vidio sam par puta), pa ih opet odnose i
zatvaraju u stanove.Ja te komšije ne gotivim nešto posebno.
I ne samo ja, nego i većina drugih stanara naše zgrade,
jer su nam svima uveli neki svoj red,zabranivši da se djeca
igraju loptom u dvorištu i još mnogo šta. Predugo bi bilo
da nabrajam.Pa su napravili od nekad veselog dvorišta
( bili stalno derneci,terevenke ... djeca, cika i galama)
pravi altesheim, tj. Dom penzionera.I sad se u naš Hof, jos
samo izvode mačke.

Pojava našeg mačka Simbe je tim dobrim susjedima, a bogami
i mačkama posebno zasmetala, jer bio je to onaj pravi mačak.
Predivna životinja i istinska mačka.Ma koja mačka, bio je
to pravi lav ...  i kralj svih životinja Oberwölblinga !!!!

Priča o Simbi, slijedi tek ... kao nastavak priče
o životinjskom carstvu jednog Bosantscherosa u Monarhiji.
Kraj je doduše tužan, ali priču moram ispričati.

Kad riba ribi, grize rep

2007-12-25T16:15:00.000+01:00

U početku su i ribice bile simpatične i sasvim normalne, otprilike veličine nokta na malom prstu. Prodavačica nam je odmah preporučila nekakve listiće i mrvice, kao riblju hranu, koja se sipa u akvarij svaki drugi dan, u malim količinama. Ali, ko bi to mojoj Dajani i djeci objasnio !? Mislim da su sve troje, kad god bi se ko sjetio i kraj akvarija prolazio, ubacivali onako od dragosti, punu šaku one hrane.Pa nije nikakvo čudo što su te slatke, i u početku sasvim male ribice,u rekordnom roku dostigle, valjda za tu vrstu riba još nevidjene proporcije...skoro k`o pola mojega dlana !!! Te su se ubrzo, a vjerovatno u nedostatku kisika,počele daviti i gušiti po akvariju. Za nepun mjesec su izgledale kao mali šarančićiili pirane, plutale po površini, zijevale bespomoćno i izbacivale se, pa smomorali kupiti novu i jaču pumpu i veći akvarij. Pomišljao sam ponekad da su to možda neki mutanti, pa htio pozvati onog poznanika, nastavnika biologije da to
malo ispita i prostudira.

Možda nekome sve ovo zvuči pomalo pretjerano i preuveličano, ali je stvarno bilo tako. I sve sam ovako doživio, nažalost. A imam i svjedoke. Jednom mi,sjećam se došla raja moja banjalučka u posjetu, pa se dugo
poslije ibretilii sprdali sa mnom,kako u životu nisu vidjeli tolike zlatne ribice !? Fakat.Nisam ni ja.

Nadalje, vodu iz akvarija nismo više mijenjali i čistili samo jednom sedmično,već svakodnevno, pošto bi već za jedan dan izgledala kao kakva baruština.Ali,to nije bila samo obična izmjena vode, vec čitava seansa...pranje schodera, čišćenje biljaka, ispiranje pumpe, što je sve trajalo posat-dva dnevno. Ubrzo smo uvidjeli da nema druge, nego da prepolovimo jato. Kod onog jarana,što ima onaj biotop ( i koji se oduševio !!!) smo onda prebaciličetiri-pet ribica,pa su kod nas ostalesamo tri. Interes djece za te ribice, opaoje već nakon nekoliko mjeseci, a supruga i ja smo s time nadalje imali samo belaj,a akvarijje jos samo bio, kao nekakav ukras u našem dnevnom boravku. I ništa više.Poslije dugog ubjedjivanja i argumentovanja, uspio sam ubijediti Dajanu. Riješili smo se akvarija, ali samo za kratko, nekih godinu dana. Naime, imamo ga odnedavno opet, sad u Dariovoj sobi. Ribice su još uvijek male i slatke.Pitam se samo, koliko dugo će takve i ostati.

Koni......plesala je samo jedno ljeto

2007-12-25T15:52:00.000+01:00

U jednoj svima nam znanoj i poznatoj, dalekoj nam ili bliskoj, u jednoj dragoj nam ili tudjoj zemlji (kako kome...) u Republici Hrvatskoj iliti kako joj mnogi tepaju i nazivaju je, u Lijepoj našoj postoje mnoge prirodne ljepote, te bezbroj izvrsnih destinacija i prelijepih veličanstvenih mjesta, za odmorit dušu.A imao sam priliku uživati na mnogima od njih, odmarao se na prekrasnim planinama, rijekama ili po jadranskim otocima, te prelijepe zemlje. Ali, doživjeti jutro ili zalazak sunca na Vranskom jezeru, zaista je poseban ćeif. Za ljubitelje prirode i ribolova, poseban doživljaj i nešto, rekao bih stvarno neopisivo. Vransko jezero je, pored Jadranskoga mora najveća vodena površina u Hrvatskoj, ali ono nije samo bilo kakvo jezero, već i prirodni rezervat nastanjen sa preko stotinu različitih vrsta ptica (tačan broj se ne zna, jos uvijek ).A koliko uopšte,biljnih i životinjskih vrsta, kojekakvih riba, gmizavaca,vodozemaca,glodara, puzavaca, insekata, te ekstremnih vrsta i endema tog izobilja flore i faune tamo obitava, ne može se utvrditi lako. I vjerujem da neće, dugo još.

Eh tu, na tom istom jezeru i u tom prelijepom ugodjaju fascinantnoga jutra ili predvečerja, što se ne da riječima nikako opisati, pecamo ribu i uživamo često nas dva Bosantscherosa, moj sin Dario i ja. Vransko jezero je od Biograda na moru, gdje odlazimo nekoliko puta godišnje udaljeno svega četiri kilometra, pa smo u prilici da se često odvezemo tamo, u taj Raj zemaljski. I tu fascinaciju, čudnovatu.I, jednom prilikom, neke godine, dok smo čekali da nam se na udicu zakači kakav šaran ili barem babuška, primijetimo u vodi, odmah blizu nas jednu neobičnu i predivnu životinju kako pliva i uživa na proljetnome suncu. Bila je to krasna vodena kornjaca, koju smo odmah i ne razmisljajuci dugo, onom dugačkom mrežom za vadjenje riba, bez problema izvukli na obalu. Dario je tada, po prvi put u životu vidio izbliza i posmatrao kornjaču u svojoj ruci. Bio je oduševljen i fasciniran njezinom ljepotom i neobičnosću, pa vidjevši tu sreću njegovu i ushićenje, odlučim da je otudjim i ponesem kući (da je udomim i zbrinem ?! ). Znao sam već da su te kornjače u Hrvatskoj zakonom zašticene, ali ne zato što su rijetke, već zato što ih Talijani masovno love i jedu, pa bi ih istrijebili za mjesec dana, sve do jedne. Ogluših se na to i za ljubav svojega sina, otudjih je i ponesoh, na dalek put. Ne samo do Biograda na moru, već još i dalje, u planinsku Austriju.

Odmah po dolasku u ovu našu, lafo novu domovinu, već sljedeće jutro pozovem dobrog mi poznanika Dietmara, inače nastavnika biologije s kojim sam često imao priliku uživati na predivnim mjestima i upoznavati šaroliki biljni i životinjski svijet, u šumama podno Alpa. Dietmar ima kod kuće veliki biotop u kojem uzgaja i posmatra razne vodene biljke i vodozemce. I oduševio se odmah sa našom novom kućnom ljubimicom, kojoj djeca nadješe jedno jako simpatično ime, Koni. I osmislili smo onda nas dva, kao neko optimalno stanište za našu novu ljubimicu, iskopali u Gartenu veliku rupu, nasuli je dopola pijeskom i šljunkom, pa donijeli lijepog kamenja sa Dunava, presadili iz onog Dietmarovog biotopa svakojake različite vodene biljke, napravili i malu slatku kućicu (u kojoj Koni doduse nikad poslije nije prespavala, pa čak niti zavirila ), te i jedan mostić smo, čak izgradili ( preko koga Koni nikad nije prešla) i na kraju smo sve to ogradili sa desetak metara niske žičane ograde. Sutradan sam, sjedeći u našem Gartenu i ispijajuci jutarnju kafu, zadovoljno gledao taj novi dom naše Koni, misleći i nadajući se da će tu biti zaista sretna i zadovoljna, zajedno sa svima nama.Ali, ispostavilo se sasvim drugačije. Našem sinu je doduše u početku bilo interesantno igrati se sa Koni. A ta igra je izgledala, otprilike ovako.

Izvadio bi kornjaču iz one ograde i spustio je u travu. Koni bi hodala i trapala polako u jednom smjeru, donekle. A onda bi je Dario okrenuo u drugi smjer, pa bi kornjača polako nastavila, dalje. I sve tako, dok mu ne bi dosadilo. I već tada, u samom početku sam uvidio da vodena kornjača nikako nije adekvatna, kao neka kućna životinja ili ljubimica, niti joj se može takva uloga dodjeliti. Djeca je mogu samo izdaleka posmatrati ili kad joj pridju vrtiti je onako u oklop uvučenu, pa tretirati kao kakvu igračku sličnu onom autiću, što se na ključ navija ( samo što je autić puno brži, pa je i sama igra dinamičnija, i djeci interesantnija ), ali ne mogu je i intenzivno osjetiti, ne mogu je prošetati, pomaziti, milovati, poljubiti, posto ne pušta nikakve glasove ne mogu je ni čuti, pa čak ni vidjeti. A onda sam mislio kako li je tek njoj, pošto se iz one predivne širine i prostranstva Vranskog jezera, našom voljom preselila u malu ogradjenu baru, ove hladne joj i tudje Austrije. Ubrzo dakle, gledajući to sve, i supruga i ja skontasmo da je takvu životinju nehumano i skroz egoistički držati tu gdje i jeste. I da smo pogriješili. Ali, šta sad !? Koni je tu, Dario ima kućnog ljubimca i sad je gotovo. Prolazile su sedmice i Dariu je Koni postajala sve više neinteresantna. Samo bi je ponekad uzeo u ruku ili pozdravio, onako u letu. Ali i to, sve rjedje. Našao je novu zabavu, drugare i društvo, a i u medjuvremenu dobio, neke druge igračke. Ćerka, isto tako se povukla i nije Koni vidjala, čini mi se danima. Tako da smo Koni posvećivali pažnju, još samo ja i supruga,mijenjajući joj svakodnevno vodu i hraneći je. Pa je naša kornjača vremenom postala, više kao neki ukras u nasem Gartenu. I sve drugo, samo ne i kućni ljubimac.

I tako, nastupila je već i jesen, a primicala se i hladna austrijska zima, te smo počeli intenzivno razmišljati, šta ćemo i kako ćemo. Jedno veče pozovem Dietmara i popričam sa njim. Bilo je jasno, a i on se složio da naša kornjača ne može prezimiti vani. Izvinuo mi se i rekao otvoreno, da je ne bi mogao primiti ni u onaj svoj biotop, jer bi mu pobrstila sve ono dragocjeno bilje, što ga tamo uzgaja.Predložio je par alternativa, sa Zološkim vrtom i tome slično. I više nam nije mogao pomoći, ni on. I poslije par, malo dužih razgovora sa Dariom, jedno veče odlučimo. U četvrtak naveče se spakujemo nabrzinu , a ujutro upakujemo i našu Koni u jednu kutiju i uputimo se, put Biograda na moru. U subotu, osvanemo Dario i ja ranom zorom na Vranskom jezeru. I na onom istom mjestu gdje izvukusmo prije nekoliko mjecesi, našu ljubimicu Koni.I zaplivala je Koni, kao nikad dotad. Nikada je, naime nismo vidjeli takvu životnu, hitru i poletnu. Onako brzo, mašući sa sve četiri otpliva malo, pa se izgubi u nekom rastinju uz obalu. Izgubi se zauvijek, valjda sretna kao nikada do tada. A kontam nešto, kako i ne bi sretna bila, kad se vratila kući. Zapliv`o bih i ja tako, samo kad bih mogao !!! Dario je kako primijetih, bio pomalo tužan. Bili su to nezaboravni momenti, valjda za njih oboje. Ali se ubrzo razvedrio, pošto nam se zakači jedan šaran od kile na udicu. Te ga Dario, uz moju pomoć izvuče i reče mi onda da je stvarno sretan, što je našoj Koni, eto spasio život ( tačno onako, kako sam mu objasnio, još prije). Ali, ribu ipak nije vratio. Ah, šta ćes, k`o djeca... šta bi im čovjek rek`o !!? Ali dobro, na kraju eto svi sretni, svi zadovoljni. I naša Koni, i moj Dario, a i ja sretan što se, eto završilo sve k`o u nekoj lijepoj priči, sa Happy Endom. A bilo je stvarno, sve ovako kako i rekoh.

I tako..život krenu dalje, svojim tokom. Do naredne epizode, do slijedećeg kućnog ljubimca.

PS. Bio je to naš prvi kućni ljubimac. I ujedno, naš prvi promašaj. Mi smo imali ovih godina raznorazne kućne ljubimce, koje smo nabavljali i u kući držali, prvenstveno da bi djeci ugodili. Jer, djeca su naš imperativ. Ali, ispostavilo se uvijek drugačije. Bili su to ustvari sve, uglavnom moji kućni ljubimci. I nikad ih neću zaboraviti. Zaista. U slijedećoj epizodi, ide istinita životna priča..Životinjsko carstvo, jednog Bosančerosa. Dakle, moji naredni kućni ljubimci.. ili
moj slijedeći promašaj.

Životinjsko carstvo, jednog Bosančerosa

2007-12-25T15:44:00.001+01:00

Djeci za ljubav, iako nisam bio time nikako oduševljen, nabavimo prije nekoliko godina naše naredne kućne životinje, odnosno kućne ljubimce. Bio je to ustvari, u početku samo jedan primjerak, malog slatkog mladunčeta morskog praseta ( Meerschweinchen ). Čini mi se da smo ga nazvali Snupi ili tako nešto. Kupili smo, zajedno sa njim i veliki skupi kavez, u kom je Snupi ponekad boravio, ali je pretežno bio vani, negdje po stanu. Ćerka i sin su ga često držali po rukama, mazili, igrali se s njim, pa čak ga ponekad i u krevet sa sobom nosili. I tako, jedno jutro supruga budeći ćerku, ugleda prignječenog jadnog Snupija, u beživotnom stanju. Nekako smo to prikrili, zakamuflirali.Ja sam taj dan odmah odletio u grad da kupim nova dva primjerka. Ovaj put dva komada, da ne budu usamljeni, što se poslije pokazalo kao fatalna greška. Snopija smo popodne sahranili u gartenu i brzo je zaboravljen, pošto je trajao samo nekoliko dana.

A i bila su tu kod nas, sad dva nova mala slatka stvorenja, Spidi i Mini, dakle mužjak i ženka.Bilo je u početku sve lijepo i idilično, dok nisam saznao i vidio belaj pravi, tek malo poslije. Ispostavilo se naime kasnije, da su te životinje ustvari, uopšte nepodobne za kužne ljubimce. Dok su bile male, djeca su ih mazila i uzimala, a pošto jedu doslovce, bas kao svinje sve što im se ponudi, ubrzo su obadvoje narasli i postali djeci neinteresanti i valjda ružni. Ujedno se tada i same povlače, postaju plašljive, zavuku se u kućicu i tu spavaju čitav dan. Ali, već nakon par mjeseci dobili smo i prinove, ravno pet komada. I bila je to ali samo naizgled jedna pozitivna promjena, koja je djecu ponovno privukla kavezu i ljubimcima. Sretna familija tih naših kućnih ljubimaca je bila gotovo stalno van kaveza, pa su se svuda zavlačili, mokrili i brabonjali nemilice okolo po stanu , što smo tek poslije skužili... Stan je sve više počeo ličiti na pravu štalu, a već sa ulaza kad dodjem s posla osjećao sam sve te, u početku prijatne mirise sijena i slame prostrte u kavezu, ali vremenom je postalo prilično zagušljivo. I počeo sam se polagano buniti. Jedan dan su se dvojica zavukla iza, odnosno spod regala. Kako, ni sam ne znam !?? To je masivni regal od punog drveta, koga sam danima montirao i ne može se pomjerati. Pokušavao sam onda, lupajući oklagijom po nosaču regala da ih istjeram, pa uključivao usisivač s jedne strane regala, ne bi li izletili na drugu, ali nije pomoglo. Ostali su tu čitav dan i noć. Slijedeći sam dan pokušao sa drugom taktikom, i uspio. Par listova svježe salate, inače njihovog omiljenog jela stavio pola metra u stranu, umirio se i čekao. Nakon otprilike sat vremena, jedan po jedan su se izvukli, dovukli se do salate, a ja sam skočio kao kakav tigar....i začepio rupu izmedju zida i regala, već pripremljenom lajsnom. Ta dva mala stakora sam htio odmah pridaviti, ali je srećom tu bila supruga, pa ih je nekako spasila. Ti mali prasići su postajali svakim danom sve veći, pa je bilo jasno da ne mogu svi ostati kod nas, trebalo ih se rješavati polako. I dok sam suprugu danima ubjedjivao u ispravnost te odluke, desilo se čudo. Naime, Mini je dobila opet nove mladunce, ovaj put samo četiri komada. Nismo odmah znali, tek poslije smo saznali i skužili, da se ti glodari non-stop, prcenzi kikiriki everi dej... te da se kote svakih pet-šest sedmica !!! U kavezu je postalo nemoguće tijesno i nesnosno za, sada već jedanaest životinja, a čiscenje kaveza i mijenjanje slame, prostirke, te vode i hrane, postale su moja svakodnevna zanimacija i večernja obaveza. Po noći je uvijek njih nekoliko bilo budno, larmali su i ganjali se po kavezu svunoć, a Spidi i Mini
su se i dalje neumorno, prcenzi kikiriki everi najt... pa nam je ljubimica Mini nakon nekoliko sedmica, opet porodila nekoliko komada. Supruga je nabavila neke literature o našim ljubimcima, pa počela živjeti u strahu od incesta, seksualnog općenja medju srodnicima, rodjacima i tome slično. Koliko smo trošili mjesečno na hranu i sve ostalo, pojma nemam, a uostalo nije ni važno. Samo znam da sam se glasno pobunio, kad su se masovno počele kupovati nekakve čokoladice za glodare ( dotad nisam ni znao da postoje).

U medjuvremenu sam uspio naći u firmi jednu gospodju koja je rado uzela tri komada, za unuke. Nudio sam praščiće besplatno svakome, ali su mnogi izgleda vec čuli o belaju sa istim, pa su se samo ljubazno zahvaljivali i smješkali. Pokušao sam i u jednom Domu za nepuštene i nezbrinute životinje, ali me odbiše rekavši da su puni. A i da su naše životinje kod nas svakako, vež dobro zbrinute. Uspio sam ih ipakviše od pola podijeliti, pošto sam čak i u lokalne novine objavio da poklanjam morsku prasad.Ali, dolazile su stalno i nove prinove, pa smo u jednom momentu imali u kuži ravno šesnaest komada !!!! I to je bio vrhunac, kulminacija, kap preko čaše !!! Morao sam preuzeti stvar u svojeruke, čvrsto i odlučno.

Uspio sam pronaći novo utočiste za Mini, koja djeci svakako više nije bila interesantna. Smjestili smo je kod jednog Bauera, mog poznanika Sabathila koji uzgaja i prodaje zečeve, a koji je rado pristao zato što je to pozeljno imati u kavezu, radi nekih zaraza i zaštite za zečeve. Naravno da to nisam nikad rekao djeci, a ni Dajani. Svi su se, otišavsi sa mnom, kao u nekakvu inspekciju kod tih zečeva složili da će nasoj Mini, tu medju njima, biti lijepo. Supruga se onda sjetila nečega, pa počela opet o mogućem seksualnom općenju izmedju različitih životinjskih vrsta, ali sam je brzosmirio i ohladio, malo žešćom opaskom. Mojemu strpljenju je zaista i konačno bio kraj, postao sam odlučan i
nemilosrdan. Spidija sam smjestio kod naše komšinice, koja ima radnju sa povrćem i voćem, cvijećem, a izmedju ostalog tu su u radnji i njeni ljubimci, dva ogromna zeca u kavezu. A pošto gotovo svakodnevno tamo kupujemo nešto, mogli smo uvijek posjetiti i vidjeti nasega Spidija. Doduše, ja ga nisam vidio više nikad, nije me baš previše interesovao. Ali, nema veze.U prodavnici životinja, gdje sam kupio te glodare, jedva sam ubijedio gazdu da mi preuzme nekoliko komada nazad, i to besplatno !!? Jos dva smo mala praseta uspjeli pokloniti, odnosno uvaliti, opet jednoj dobroj poznanici. Obradovala se jako. I tako, na kraju su kod nas ostale samo dvije zenke, dvije sestrice. Ja ne znam više ni kako su ih ukućani poslije zvali, za mene su to bila dva obična beskorisna glodara. Nisu bili interesantni, ustvari nikome više. Dario i Una su poželjeli veliki akvarijum i zlatne ribice u njemu. I dobili su ga, uskoro, ali to je vec druga priča. Ova dva prasenceta su i dalje samo žderalai pretvorila se polako u dva monstruma. Nisu mogli vise ni normalno hodati od debljina, već se samo vukle po kavezu, ko kakvi tuljani. Dajana je još neko vrijeme čistila i služila ih, pošto sam ja odustao, te se konačno složila sa mnom da će i njima, a i nama svima biti ipak ljepše
ako ih odnesemo u one zečje kaveze, kod Sabathila.

Tako i bi. Odoše ljubimci, s božjom pomoći...i završi se storija, meni nezaboravna.A kontam nešto, možda će i njima samim, u tim prostranim kavezima stvarno biti ljepše, negoli kod nas. Zašto da ne !??? I mozda je ovo na kraju, ipak opet priča sa Happy Endom. Ko zna !??? Ah, nitko, nitko ne zna, krhko je znanje...ali ja znam gurnosi, da je meni kako mi odoše ljubimci... baš nekako svanulo !!!

P.S. U slijedećoj storiji, slijedi još malo devijacija i dubioza na ovu temu neugodnih iskustava i promašaja.......a onda na red dolazi i moj ljubimac, moj lav Simba. Kralj svih životinja Oberwögeorgia!!! Meni lično, biće to najljepša,a ujedno i najtužnija priča o mojim kućnim ljubimcima. Priča..... moja životna.

Austrija, zemlja teška....a ipak mi draga

2007-12-25T15:39:00.003+01:00

Ja zivim u jednoj prelijepoj i sretnoj zemlji, gdje se jos od pamtivjeka postuju i primjenjuju sva osnovna demokratska , kao i uopste ljudska nacela,i koja se ujedno u cijelome svijetu smatra za prototip gotovo idealnog modernoga drustva. A ziveci vec dugo u Österreich, uvjerio sam se, vec nebrojeno puta, u gore kazano i napisano.Inace, pojam demokratija i demokratski je u nasem narodu, uvijek imao neko malo drugacije i sire znacenje od onoga pravog i dosljednog politicke prirode …naime, doticao se i kojecega drugoga, a ne samo i iskljucivo politickog izjasnjavanja i odlucivanja.

Zadnji i nasvjeziji primjer svakodnevne demokratije u Monarhiji,desio mi se neki dan.Krenemo predvece, moj dvanaestogodisnji sin i ja, sa ruksacima na ledjima u ugodnu setnju kroz nase malo misto do obliznje sume, da trazimo gljive. Ponesemo, kao i uvijek malu tenisku lopticu, pa se hodajuci trotoarom jedan pored drugoga, usput dobacujemo i zezamo. Na perifernoj ulici, vec blizu sume, gdje gotovo i nema saobracaja (jedno auto u pola sata) , a niti trotoara, se iznenada zaustavi policijsko auto ispred nas. Izadjose dva uniformisana balavca, te mi pred sinom, arogantnimi neugodnim tonom odrzase lekciju o ponasanju u saobracaju i ukazase na to da se u Austriji na ulici, ne smije igrati loptom. Upitase me,isto tako, strogo i za ime i porijeklo i jos svasta nesto. Stajao sam, nemalo sokiran i gledao ih u cudu, ne znajuci sta da im odgovorim i da li uopste ima smisla ista reci. Nisam jednostavno vjerovao da mi se takvo nesto desava, meni u tom istom mjestu, gdje sam trinaest godina vec i gdje sam zamisljao, da nadjoh nase novo mjesto pod suncem. I nisam jednostavno uspio nista reci.Taj me je neprijatan susret neodoljivo podsjetio na neka druga i puno ljepsa vremena. Na ono sretno vrijeme mog djetinjstva, u mojoj (i Titovoj) Jugi, kad smo razdragano trcali alejom Branka Radicevica ili Strosmajerovom, prema;malom borcevom ili Partizan-u , radujuci se i sutajuci loptu, izvodeci finte i karafeke razne. Pricao sam Dariu poslije u sumi, dok smo brali gljive, o svemu tome. O tim mojim djecackim i bezbriznim danima, i o mojoj Domovini. I rece mi, na kraju sve te price moj sin (rodjen, nazalost ovdje da se ovdje u Austriji takvo sto a i jos stosta drugo, ne smije. Ovo ovdje je, nesto drugo.Eh, kao da ja to ne znam. Znam, rekoh mu na kraju....nazalost, sve znam.

Koliko je ovo drustvo visoke svijesti, u kojem nazalost i dan-danas zivim , demokratski orjentirano i napredno, poceo sam spoznavati jos u prvim godinama naseg boravka, ovdje. A redom cu, onako kako mi na pamet padne, evo nabrajati primiere neka, pomalo nasa, a i tudja gorka iskustva, te kroz sve to, i odraz stvarnoga stanja i zbilje u ovoj kvazi-demokratiji.

Druge godine naseg boravka ovdje, supruga Dajana u visokoj trudnoci desetak dana pred porod, morala je provesti u bolnici. Smjestena je u sobu sa tri turkinje, jednom bosankom, i nekoliko drugih,njima slicnih. I bilo je u toj sobi uvijek prometa i ljudi. Kad god bih dosao u posjetu Dajani, tamo 7-8 turaka sa djecom. Uvijek vedra atmosfera i guzvanjac. Ali, nema veze. Bilo je dobro (rodila mi je divnog sina i sve super. A nasa dobra poznanica (sad najbolja prijateljica moje supruge) , ciji suprug ima dobrostojecu firmu u nasem mjestu, je bila u to isto vrijeme tamo u bolnici, ali sprat vise. I naravno, sama u sobi. Ta ista je majka , kao i sve porodilje u Austriji dobila i novcanu pomoc, prve i drugegodine nekih poklona i raznih gluposti a redovno joj je stizala i lova na konto, za trudnicko bolovanje.A nasa, tada vec cetveroclana familija, koja je zivjela od moje pocetnicke,minimalne i bijedne plate mi nismo dobili ni jednog jedinoga grosa,i niti jednu jedinu pelenu. Aferim.Mala digresija moram nesto reci o svom sinu.Danas je moj sin jedan predivan i vec odrastao decko. To je moj sin, a ujedno i moj najbolji jaran. Savrsena kombinacija austrijske dotjeranosti i bosanske kreativnosti, rekao bih. Ne drzi ga mjesto, stalno je u nekom hipu i pokretu. Hiperaktivan, ali ne i tehnicki ustrojen i pravolinijski usmjeren. Njegove oci i njegov pogled kao i njegove misli, saraju uvijek negdje na stranu, lijevo-desno. Odlican je u skoli, trenira fudbal, svira klavir i keyboard.Njegovi su driblinzi na utakmici,neuhvatljivi i imaginarni, kao nekad kod Safeta Susica ili Semira Tuce.Njegova je igra nepredvidiva i kreativna, i odudara od zamisli onog zatucanog i priucenog dobermana (njegovog trenera, naime). Njegova sama igra je umjetnost. A jedan njegov potez na tekmi je pravi Kunststück radi kojega vrijedi doci na tu, inace dosadnu utakmicu. Ali, ovi ovdje to nekontaju, a nikad nece ni skontati (zato on valjda nece nikad ni zaigrati za reprezentaciju Austrije;.Bogu hvala). Moj sin na skolskim priredbama i koncertima svira kompozicije Cajkovskog i Mozarta, ne gledajuci u note.Napamet. Njegovi su nastupi slobodni i neobicni za nase prijatelje nesto sasvim novo i nepoznato. I oni me sigurno ne bi shvatili, kad bih im nesto rekao; a vi koji ovo citate, cete vec shvatiti. Moj sin je virtuoz ali sa bosanskim akcentom.

Te iste godine, kad nam se rodio sin, je jedna predivna gospodja ( Frau Bauer), koju nikad zaboravit necu, dobila iznenada otkaz u firmi gdje sam tada radio. Bila je tamo zaposlena 26 godina, kao sekretarica. Osoba koja se sa tom firmom jednostavno sazivjela vodila je tamo sve i prodaju i nabavku, i drzala sve pod kontrolom. Maltene, vodila cijelu firmu.A eto, dvije godine prije odlaska u mirovinu joj je onaj stari dripac ( shef firme) urucio otkaz. Nisam nikad saznao da li je stvarno istina, ali se govorilo da je Frau Bauer postala vec preskupaza firmu. Umjesto nje je dosla dvadesetogodisnja djevojka, cija je plata bila otprilike duplo manja.Frau Bauer je poslije nekoliko mjeseci dozivjela infarkt i umrla. Od zalosti, valjda.Ma, da li je to moguce, pitao sam se tada.....ma ne moze biti, konto sam gdje je tu ljudskost, pravicnost i postenje ( poslije sam skonto,da ga nema) Gdje je tu moralna odgovornost ?!...(ma daaaaj covjece,u kojem ti svijetu zivis, papak jedan !!!).Demokratija, moral i moralna odgovornost. Nedavno slusam frapantne i nevjerovatne statisticke podatke, da je u Austriji u protekoloj godini evidentirano i prijavljeno oko 10.000 (deset hiljada !!!) slucajeva seksualnog iskoristavanja i vrsenja bludnih radnji nad maloljetnom djecom. A koliko ih samo, jos nije ni prijavljeno ?! I vjerovatno, nece nikad ni biti.U pedeset posto slucajeva pocinioci tih monstruoznih radnji i nedjela, su sami roditelji te iste djeca, a u nekoliko slucajeva baka i djed ???!Sva ova prividna harmonija, tehnicki dotjeran, materijalno obezbjedjen i ugodan zivot u ovoj ustajaloj zabokrecini (Johnny S....) su samo privid i farsa. Austrijska stvarnost je nesto sasvim drugo. U sretnoj i demokratskoj zajednici Österreich je 60% bracnih i vanbracnih zajednica rastureno, a svaki treci brak zavrsava razvodom !!! Domovi za napustenu djecu po Becu i drugdje, nisu dovoljni da prime sve nesretnike kojih su se roditelji, jednostavno odrekli. Nasa prva i najprisnija komsinica se vec dvaput udavala, ali mislim da ni to nije konacno. Njena mati je zivjela u tri braka, a otac u dva. Otprilike sedamdeset posto (evo, sad skontah stanara ove zgrade u kojoj zivimo vec 13 godina, zivi vec u drugom ili trecem braku. A oni koji najvise ispastaju i trpe posljedice toga svega, su njihova djeca. Djeca u Austriji,vec od sedme godine ostaju po citav dan prepustena sami sebi, jer obicno oba roditelja rade od jutra do mraka (inace se ne moze prezivjeti,maltene Npr. ukoliko ste se ovdje lijepo smjestili, u vlastitom stanu ili kuci, te dobrano zaduzili u banci, otkaz jednog od vas dvoje (koji inace ubitacno sljakate, dan-noc), u jednoj cetveroclanoj familiji,pretvara dotadasnju porodicnu idilu u totalni haos i moru a izaziva i te kako svakodnevne grceve u stomaku i konstantne napade migrene. I jos stosta, gore. Nedo Bog nikome !!!A svaki vlasnik firme, tj.Shef vam moze uruciti otkaz, bez ikakvoga objasnjenja. Bilo kome. Ne mora ni postojati razlog, ali moze vas izbaciti na ulicu. Jednostavno, onako bez veze.Arbeiterkammer-je kao nekakva institucija za zastitu prava radnika, a ujedno i najbeskorisnija i nesvrsishodnija organizacija u zemlji, bez ikakve snage i moci. I sam sâm se uvjerio u to. Na zalost..

U prosjeku je svaki punoljetni gradjanin u ovoj sretnoj zemlji, zaduzen sa oko 70.000 eura (ja sam, Bogu hvala negdje pri dnu te ljestvice nesto sitno). Mladim ljudima je vec u startu pruzena mogucnost da sljakaju, kupe i stan i kucu i dobro auto i da lete po Mallorci, Ibici i Kreti da se provode maksimalno. To je naravno sve divno i krasno, ali za mnoge i pogibeljno. Godisnje u Austriji oko 25.000 osoba dozivi tzv.privatni konkurs. U nemogucnosti da iz nekakvih razloga (otkaz, bolest,razvod i dalje placaju redovne troskove, te rate za kredit, za auto i sl. oduzima im se materijalna imovina, (kuce , stanovi, pa i namjestaj) s tim da i dalje moraju otplacivati kredit, za ono sto vise i ne posjeduju. Imam radnog kolegu u firmi, koji je sve to dozivio i ispricao mi dosta o svemu. On mora jos oko tri godine otplacivati kredit na kucu, koje vise nema (kamate, provizija i sl.). Jedna zaista tuzna prica. A jos tuznija je storija jednog naseg bivseg komsije, neke godine. Taj je skratio sebi muke i objesio se u stanu. Pokoj mu dusi. Interesantan je i podatak, da je u ovoj austrijskoj pokrajini gdje zivim (Niederösterreich...tu ne pripada ni Bec, ni Graz...nema velikih gradova) na intenzivnom terapiji lijecenja od alkohola prijavljeno preko 60.000 osoba, u zadnjih pet godina !!!! U glavnom gradu te iste pokrajine, St. Pöltenu, su roditelji svakog drugogdjeteta razvedeni, a svaki peti maloljetnik izmedju cetrnaest i osamnaest,je vec registrovan u muriji i bio kaznjavan zbog nekakvoga delikta.

Par godina nakon rodjenja moga jedinog i najdrazega sina smo pokusali naci posao za suprugu, ali je to traganje potrajalo punih sedam godina. Dakle.....punih sest-sedam godina, moja supruga Dajana (kao dipl.pravnica...) nije uspijela dobiti cak ni Arbeitsgenemigung, odnosno radnu dozvolu od Biroa za zaposljavanje (Arbeitsamt), da radi bilo sta.Uslov za to je bio da nadjemo firmu koja ce suprugu primiti na crno i poslati zahtjev-(molbu) za radnu dozvolu, na Biro za zaposljavanje. Nismo nasli firmu- rizik je svakome bio prevelik. Radnu dozvolu u Birou za zaposljavanje, nije mogla dobiti bez firme, a ni u jednoj firmi je nisu primili bez radne dozvole !? I u tom smo se;djavoljem krugu vrtili pune cetiri godine.

I mogao bih ja ovako, jos dugo nabrajati sta mi na pamet padne.....ali evo,prazna mi zdjela sa kikirikijem, a vec je skoro i tri sata. A sutra nedjelja.Ah, da sjetih se jos necega.Prije nekoliko godina pjesacimo kroz sumu, jaran mi Hermann i ja, pokraj nekakvoga potoka. Na jednome mjestu, gdje su se vodi isprijecila dva veca kamena, i stvorila kao nekakvu branu, formirala se malo dublja i sira vodena povrsina, u kojoj ugledasmo jednu ovecu pastrmku. Predlozih mu da je uhvatimo rukama (radio sam to jednom sa pokojnim cika Brankom, na jednom potoku u Bosni davno vec). Nemalo zacudjen mojom idejom, Hermann mi rece, kako je to zabranjeno, ako nemamo dozvolu. A na moje, pomalo podrugljivo pitanje, kakvu to dozvolu trebamo na tom potocicu, i u tojvukojebini (hodajuci vec satima, nismo sreli jednog jedinog covjeka) odrzao mi je moj jaran malo predavanje i razjasnio neke stvari.Naime, prava (Wasserrechte) na sve vode u tom podrucju ima obliznji benediktinski samostan Götweig. I samo sa njihovim odobrenjem ili dozvolomsmijes otudjiti, tj. uloviti ribu u potoku ili nekoj rijeci. Mozes i kupiti pravo na tu vodu, na taj potokna godinu dana. Ako ti dozvole, naravno. Na moje naivno potpitanje, ko nas to ovdje vidi i ko moze uopste znati da smo klepili tu ribicu, rece mi da ukoliko bi nas sumar ugledao u toj nedopustenoj radnji, platili bi globu od cca. 2000 silinga. I tu je sva daljnja prica zavrsena.I tu dakle u tom grmu, lezi zec.Naime, niko od svih ovih ljudi oko mene nije rodjen takav, vec se od malena odgaja, odrasta i dresira u jednom takvome sistemu i strahovladi, pa kroz to sve i stice tu nametnutu mu i krutu disciplinu, te prihvata sve te norme ponasanja i zivljenja uopste.U Monarhiji je vec odavno stvoren jedan tako jak policijski aparat, u kome se na desetine hiljada ljudi brine da sve besprijekorno funkcionise. Visoke, bespostedne i rigorozne kazne,stotine propisa, zakona i zabrana, u svakom segmentu zivota, ubijaju svaku slobodu, svaku ljepotu, individualnost, kreativnost;ljudi ovdje ne zive vise svojim zivotom, ljudi su ovdje vodjen kroz zivot, kao slijepci. A Austrija nije demokratska, vec policijska drzava. I mi sami smo se, evo silom prilika uhvatili s njima u kolo i pokusavamo se nekako odrzati na povrsini, udahnuti s vremena na vrijeme malo zraka, docepati se slobode (obicno nedjeljom, kad nam je jedino i dozvoljeno. I pitam se dugo vec, treba li da se pokorim, da konacno pokleknem i pomirim se sa strasnom sudbinom, i ostanem vjecno zarobljen u ovome svijetu beznadja. Ili ipak postoji izlaz i staza sto vodi u ono prelijepo suncano jutro o kojem sanjarim, godinama vec.Osjecam sve intenzivnije da smo svi kao zarobljeni i okovani. Vezani i sputani lancima, i na rukama i na nogama. Rasiriti ruke koliko hocemo ili trcati slobodno, ne mozemo. N e dozvoljavaju nam okovi. A dani i godine prolaze neumitno i teku pokraj nas.I zato, vec dugo smisljam i planiram bjekstvo. Kujem evo, svoj zivotni plan.I bijeg u slobodu. U koju slobodu, u koju planinu ili na koju rijeku ili jezero,josnisam odlucio (a mozda neku bo sansku,ko zna). Doduse, jos uvijek nisam spremani slobodan za bjekstvo. Moja zivotna zadaca, naime jos nije dovrsena. Moja djeca me jos trebaju. Cekacu naravno ibicu tu, sve dok to bude potrebno.Ali znam sigurno da svanuce jednom i to prelijepo jutro.Ja ga evo cekam.

P.S. Ne dajte, da vas prevare. Ne zaboravite nikad ko ste, sta ste iotkuda ste. I ne ubijajte nikad, ono najljepse u sebi.Sutra je jos jedna srijeda. Ili nedjelja godine tekuce. Samo jednom u vasem zivotu.Razgrnite zavjesu, otvorite sirom prozor i istrcite u to prelijepo suncanojutro.Jer, jednom ce ga nestati. Jednom, i zauvijek.

Opet sam tu....u mojoj Banjaluci

2007-12-25T15:28:00.005+01:00

Odlazeći, ovih zadnjih godina u najdraži mi grad, sjednem često ispred nekog od onih novih lokala ispred Palasa. Prošloga sam ljeta bio u nekoliko navrata. Jednom sa bratom mi i suprugom, prvi put nakon četrnaest godina, opet zajedno u našem gradu. Pa ovih zadnjih godina, više puta sa jaranima , pa nekoliko puta sa suprugom, a zadnji sam put bio tamo prošloga ljeta, sa pravom banjalučkom rajom. I moram reći da mi se to mjesto svidja. Usluga je odlična, konobari su brzi, uslužni, I čini mi se, da poželiš, donio bi ti i bozu od Enesa i to trčećim korakom. A čuje se obično neka ugodna muzika (zadnji put Oliver), sretneš poznate face, nama slične, izbjeglice, koje kao i mi navrate tu, i naidje tuda uvijek neko poznat iz BL, neko od raje iz prošlog nam života.A evo sad čitam da su hajvani po Banjaluci, već smislili, da i tamo dijele raju. I da tamo već postoji nekakva “srpska” i “balijska” strana.

Mislim da većina u gradu već zna, da ljeti tamo rado sjeda prava raja, pa i mi, "banjalučani iz egzila". I pitanje je…..ko će iz Banjaluke doći, maksuz tu, da sjedne i vidi ima li ko poznat od raje?! Ko će proći tuda i gledajući te u oči, ne spustajući pogled, pozdraviti te i pitati :”Gdje si čovječe, šta ima !?” A ko će projuriti, spuštena pogleda ili onako, kad nas ispod oka uprati, skoro neprimjetno klimnuti glavom i proći, bez zaustavljanja, k`o da nas je jos juče vidio ???!I odmah nam je sve jasno. I zato volim što postoje takva mjesta.

Dolazi nam evo opet ljeto, banjalučko. Pa idemo uskoro opet tamo, opet u našu Banjaluku. A pošto nam se pred Palasom svidja, otićemo opet sjesti tamo, jer nam je ćeif !!! I neću ni pokušati odgonetnuti, koja je čija strana. Ja ne mogu sjesti na pogrešnu. I pojma nemam ko je vlasnik kojeg lokala, niti me interesuje, umoran sam već od toga svega. Sješću sa pravom banjalučkom rajom i pogledati svakoga ko prodje, u oči. Pa i onoga koji brzo skrene pogled i produži dalje.Ma i to je neka satisfakcija !!?? Ili…

U besmislenost tih podjela raje i ljudi, od strane monstruma i bolesnika, kao i uopšte u paradoks ratovanja po gradovima naše, sada razjedinjene Bosne i Hercegovine, sam se uvjerio bezbroj puta.

A navešću evo, najsvježiji primjer.Bio sam u Mostaru, na sahrani dragog mi rodjaka. Poslije sahrane sjedimo, u hotel “Ruži” nas nekolicina, sa nama dva predivna momka. Dva rodjena mostarca. Jedan od njih, rodjak mi prvi, čiji je pokojni otac bio pravoslavne vjeroispovjesti, a majka katoličke. Sticajem okolnosti borio se u ratu na zapadnoj, tj.”hrvatskoj” strani Mostara, na Bulevaru (prva linija fronta)……a u istoj toj ulici, ali sa druge strane je u rovu čučao njegov prvi rodjak (njihovi, sada pokojni očevi su rodjena braća... bili), čiji je pokojni otac bio Srbin, a mati Muslimanka. I sjedili su nakon svega, opet skupa sa nama u razvaljenom Mostaru i cugali zajedno, svjesni da su se prije nekolio godina mogli i poubijati medjusobno, a da ni sami ne znaju, zašto !!??

Hajvana i čobana, koji će htjeti beskrupulozno dijeliti gradsku raju, kojoj nikada nisu mogli pripadati, uvijek će biti. A na svakome je da odluči, hoće li se privući nekom stadu.
Ili će ostati zauvijek raja. I čovjek.

videofatak

Jutro

2007-12-25T15:19:00.000+01:00

Obožavam lijepa jutra. A ovo današnje mi nikako nije lijepo. Već kroz prozor nazirem, napolju neka tmica i nepomična magla, kao da je ovladala svijetom. Samo beznadežno sivilo i polutama, vidik se zatvara.

Sunce je negdje daleko. Sve ga je manje na horizontu, viđamo ga sve rjeđe i napušta nas svakim danom, sve ranije. Ne čuje se više ni onaj prijatni cvrkut ptica, kad izlazim van, kao da sve je već zamrlo u ovo hladno i bezlično jutro. Jutro bez svjetla i radosti. Potpuna i gluha tišina, suton bez nade i ljepote. Vidim samo one crne ptičurine, popadale po goloj ravnici, kao neko predskazanje ili predznak dolaska nečega što ne želimo. Usput srećem i gledam ukočena, nevesela i bunovna lica meni sličnih nesretnika, očajnih i gotovo preplašenih, silom istjeranih iz toplih postelja u ovu sumornu i sablasnu maglenu zoru. U ovo jutro što ubija svaku radost, nadu i ljepotu. Pitam se, izgledam li i ja tako beznadežno. Ili još uvijek ima nade i šivota u meni.

Osjećam neugodnu studen, smrzajem se evo, pri samoj pomisli koliko samo sivih jutara još treba da prođe, pa da nam opet svane ono vedro, sunčano i željeno jutro. Obožavam lijepa jutra. A ovo današnje mi nije bilo nikako lijepo.

Razmišljanja , u noći...

2007-12-25T15:14:00.000+01:00

Ja ću se vratit u svoj rodni grad.To mi je zapisano, već od početka....i to mora biti.Kako i na koji način, nije ni bitno. Naći ću ga već. A onako kako nam je Bogdragi odredio i onako kako nam je suđeno...tako će i biti. Drugačije,ne može.Udruženja povratnika i savezi razni, mi ne trebaju. Ostavljam ih drugima. Pametnijim od sebe. Ja jesam društveno biće i čovjek, ali sam u suštini najčesće, sam. A čovjek i kad je sam, treba da misli i da odluči nešto. Valjda. A evo, sad sam sâm. I razmišljam.Sve je relativno, pa i to. A valjda me neko i shvata. Ustvari, nije ni bitno.Ja ne želim nametati svoju misao. Samo jekažem.Nekome.

" Uvijek čovjek ima malo mogućnosti za izbor. Uglavnom dvije. Da umre časno ili nečasno. Ja sam častan čovjek i izabrao sam ovu drugu. Najgore je što smo slobodni da biramo, a mislimo da nismo. Bolje bi bilo da nismo. "

Goran Ch. 29.09.2005

Moj čarobni svijet tišine

2007-12-25T15:11:00.000+01:00

Probijam se uskom prtinom, po poznatim i snijegom zatrpanim šumskim puteljcima, u januarsko hladno, ali sunčano podne, zadivljen nevjerovatnim prizorom i susretom sa preplašenom srnom, što iznenada iskoči, pred mene.Ili gazim kroz jutarnju jesenju izmaglicu, po onom mekanom i šuštavom tepihu od opaloga lišća, opsjednuti beskrajom zrelih žutocrvenih boja , sa ruksakom, punim tek nabranih vrganja i sunčanica, na ledjima Ili jednostavno ležim u travi, ispod onih stoljetnih džinova, ničim uznemiren i zadovoljan, slušajuci samo gluhu tišinu koja mi godi, u to predivno avgustovsko subotnje predvečerje.

U dubokoj šumi, što me obuhvati svojom sjenom i spokojstvom, u tom nekom tajanstvenom, prastarom i skrivenom svijetu beskraja, potpuno drugačijem od onog svijeta, što ga ostavih dolje u podnožju, i koji mi se tu, u šumi odjednom nekako udaljio, postao sitan i nevažan. Slušam onu potpunu i ničim narušenu tišinu, što liči na zaustavljen dah i naizgled, samo kratki tren. A što se istovremeno pretvara i produžava u čitavu vječnost.I ništa se ne dešava.
Slušam samo tišinu.

Goran Ch. 19.09.2005

Bel blues time

2007-12-25T14:51:00.001+01:00

Ovo je samo jedna kratka priča o predivnim vremenima i godinama moje rane mladosti. O mjestima i okupljalištima prave banjalučke raje, u ono vrijeme kad je Banjaluka bila onaj grad koji nam je pružio to najljepše djetinjstvo i tu nezaboravnu sretnu mladost. Priča iz tog doba, kad smo taj grad s razlogom, u stvari tako iskreno i zavoljeli,...priča iz onog doba i perioda našega života, kad smo mogli sve.Priča, koja sada izgleda tako nestvarno i daleko. A bilo je jednom. Zaista je bilo.

Bila su to neponovljiva vremena nekakvog oslobadjanja i bunta mladih u Jugi. Vrijeme tihog protesta i negodovanja. Bilo je to vrijeme kidanja okova i stege, vremena protivljenja autoritativnom odgoju djece i mladeži...bila su to vremena, kad su se pantalone na peglu zamijenile prvim swingericama i lewiskama,a spicoke i lakovane cipele, kanađankama i kaubojkama...vremena kad se prvi put pojavila džuda i indijska košulja, vremena kad su se prvi put kosijaneri prošetali po BL-alejama, i kad se pošlo ići u Trst, po farmerke i vijetnamku (sa američkom zastavom na rukavu...),vremena, kad se počelo putovati po Jadranu i koncertima u Grebza i Viennu, samo sa vrećom zaspavanje... vremena, kad se sjedilo po skalinama u Dubrovniku, ispred crkve St.Marka sa frikovima iz cijele Evrope, kad se odlazilo na tulum i dobru furku, u zagrebački Podrum, sarajevski Kaktus, ili u Begiš, Ispred konja...bila su to vremena kad se putovalo i do Londona po originalke Floyda i Doorsa. Bila su to prelijepa vremena kad se pušila samo trava i shit (koka, hors,lsd...i sl.roba se tek poslije pojavila). Bilo je to nezaboravno vrijeme banjalučkog bluesa.Priča o svim mjestima i događanjima tih godina u Banjaluci bila bi predugačka za jedno ovako jednostavno štivo, kao što je ovo. O tome bi se mogle knjige i romani napisati...a možda, jednom. Sva mjesta koja sam u svojoj raskošnoj i sretnoj mladosti posjećivao imaju nešto lijepo u sebi. I svako od njih je priča, sama za sebe. Ali, jedno mjesto je posebno,meni posebno drago.Dvorana "Borik".

Dvorana "Borik" mi je ostala u najdražem sjećanju i najljepšoj uspomeni. I mogao bih o tome pisati, čini mi se vječno.Kazem dvorana, jer ja sam puno više vremena sa rajom provodio u bifeu, kod Stanimira... ili u jesen i proljece, a pogotovo ljeti, ispred i iza dvorane,negoli u samome disku "Borik". U bifeu smo provodili zimske večeri, obično stojeći oko središnjeg visećeg stola, pokraj onog starog Džuboksa ( sjećam se, još uvijek "10A, Women od James Browna", "39B , Chubby-jeva verzija Let`s Twist again", su se najčešće puštale i vrtile ).Bile su to nezaboravne zimske večeri u bifeu, gdje se uvijek osjećao prijatan miris čaja s rumom i dobar štimung...bilo je zaista cool a mislim da sam poznavao (ako ništa, a ono iz viđenja) većinu faca koje su zalazile u taj, naizgled neugledni, bezlični i stereotipni lokal. Ali, meni je to mjesto ostalo, kao najdraže.Ljeti bi sjedili ispred bifea i uz gitare, vino i zajebanciju ostajali do kasno. U disko najčesće nismo ni ulazili. Prava raja i dobra furka bila je ispred bifea i oko dvorane. I uvijek bi naišao neko novi, pa se priključio, odsvirao nam nešto svoje. Sjećam se Mile Božanic bi nam opičio par onih banjalučko-meksikanskih ...pa Cobra, Darko, Koki, blues u onim predivnim banjalučkim ljetnjim noćima Hari Krishna...heeeeej meni...blues, samo za raju, Željko Rajić na usnjaku,pratimo ga lafo bubnjajući po stolovima...blesavi Sova improvizuje sam neke stihove i nebuloze..."blues za moju bivsu dragu", u milion verzija i strofa..."Balkane moj", "zelim samo da sviram, da se otkačim...i to je sve"... banjalučki blues. Da ..bio je to banjalučki blues.

U disko bi ulazili samo ponekad, obično oko pola deset. I to samo kad je muziku pustao DJ Ivo, pošto bi Žućo, a kasnije i Dario uvijek forsirali nekakve novitete sa svjetskih top-lista, koji nikoga od nas nisu interesovali.Ne znam da li je onaj čika Pero na ulazu u disko Borik bio taj isti što je stajao i u starom "Čajavec"-u (prvi BL- disko,o kojem sam samo slušao od "velike raje"). Znam samo da, iako je izgledao opasno, nije bio loš čovjek. Upadali smo redovno džaba.U onom predvorju, gdje su bili fliperi se nismo nikad zadrzavali. Naša azabava je bila nešto sasvim drugo od ganjanja loptice po metalnoj ploči. U slijedećoj, gornjoj sali je bilo svakakve raje. I studentarije iz provincije, i vojaka, i pankera, i šminkera...svega, na hrpi bilo. Kod onog dugačkog šanka su obično bili BL maheri, shaneri i njima slicni radnici na privremenom radu u inozemstvu. Naravno, okruženi svojim pratiljama (animir-damama) i buldozima.Na kraju šanka, su obično stajali Imela, Ninka, Ivo (DJ). Nismo se nikad zadržavali ni tamo, već bi odmah silazili dolje, u podrum. U desno krilo, ispred kabine DJ-a ili u ćošak, do radijatora. I tamo je uglavnom bila ona nama slična raja, koju smo poznavali i gotivili. Ponekad bi se tu slučajno umiješali i zalutali banjalučki hahari i ratoborni fajteri, zeljni nečije krvi , ali nismo s njima nikad imali problema. Razbijanje noseva i marisane su se uglavnom dešavale gore ili ispred ulaza.Bilo je tu dolje, u tom dijelu diska medju nama i onih nacifranih ljepotica,onih tipičnih uobraženih banjalučkih treba, nedodirljivih i neprikosnovenih,tatinih ćerki...lafo, banjalučke kreme.Nama su te trebe (od kojih smo, usput rečeno, žicali lovu za cugu i pljugu ispred diska), naravno bile nepristupačne, a čini mi se i svakome drugome. Ja nikad nisam u stvari ni poželio da se skontam sa jednom takvom. Mi smo bili, činilo mi se tada, dva svijeta. Crno i bijelo. A opet smo eto, na isto mjesto dolazili.

Mi smo ustvari vidjeli raju oko sebe samo kad bi tek ulazili u disko, jer bi se ubrzo na gramofonu DJ-a umjesto Olivije, Glorije i Blondie zavrtile one prave longplejke, nosači tada fascinantnoga zvuka Rock`n Rolla i one mjuze koju smo furali mi, raja iz bifea.Pa bi se zatvorenih očiju lagano njihali u transu, opijeni rege-ritmovima...te bi, odsutni i preneseni negdje daleko,daleko plovili po Karibima i Jamajci. Ili bi urlali, zajedno sa "Plantom i Gillanom" Bio je to naš svijet muzike i naš hram čulnoga zadovoljstva, i tada u to vrijeme, valjda jedino mjesto u gradu gdje smo mogli čuti i doživjeti ono što smo htjeli.A one naše gradske ljepotice, sto poziraše i ukočeno prestajaše cijelo veče bi se tada lagano pokupile i sa ostalim šminkerima se lagano gibale prema izlazu. Nama tada nije nikako bilo jasno, zašto one uopšte dolaze u disko,kad odlaze baš onda, kad je najbolje. Tek poslije sam to skontao.

Sa nama su, naravno bile uvijek i "naše trebe", djevojke koje su se potpuno uklapale u naše furke i fazon grupnog izlaska i večernjega provoda. Uvijek svi zajedno, na hrpi. I uvijek sa rajom. Vrlo rijetko bi se neko izdvojio, pa proveo veče nasamo sa djevojkom, negdje na klupi oko dvorane ili u kakvom ćosku diska. Ja sam, čini mi se godinama bio sa djevojkom nasamo, samo kad bi je otpratio kući, pa bi tamo, po stepenicama,na zidiću ispred zgrade ili u liftu zaglavili i « zalomili », rastajući se satima. Takva vremena bila. Romantika, držanje za ruke, šuplje priče po klupama u parku ili gledanje u zvijezde nisu bili u fazonu, valjda. Živjelo se sa rajom i za raju. A u fazonu su tad bili Allmani, Floydi, Jeffersoni, Stonsi, Doorsi...i naravno nezamjenjivi i neizbježni Marley i Johnny. Bilo je to vrijeme, kad sve bilo je muzika i fly in the sky.Bilo je to vrijeme banjalučkog bluesa.

Na lijevoj strani donje sale, kod onog šanka (koji je sljakao neko vrijeme,pa ga zatvoriše) bi se, takodje na fajrontu iskupili Najko, Izo,Alija, Jafa, Božo...i ostala skvadra umrlih heavy-metalaca i hard-rockera. Neko od njih bi obično odmah uletio u kabinu DJ-a , te iskamčio par malo žešćih stvarki. Pa bi se onda, na one ubitačne rifove i solaže Richi Blackmoora i Jimmy Pagea, razbacali po podiju oponašajući svoje idole i heroje iskrivljenih grimasa i u savršenom grču, u pozi kao da sviraju gitaru ili na koljenima, zamišljajući valjda da su u nekom drugome filmu. I njima nije bila potrebna ni bina, a niti publika. Pa, čak ni gitara. Sve što su u tom trenutku trebali, imali su na podiju, već ispražnjene diskoteke "Borik".I meni je ta raja bila draga. Jer su bili iskreni. Nisu ništa i nikoga folirali...Heavy metall im je bio svetinja, a životni san koncert Black Sabatha ili Deep Purpla.

A kada bi se na samom fajrontu, u polumraku najbolje diskoteke na svijetu začuo onaj fantastični glas i uvod što nas u momentu zaledi i kroz vene nam prostruji i od kojeg se evo i sad naježim sav... "Child in time"...tada i tu, u toj sasvim običnoj, klasično gradjenoj diskoteci, ili ustvari u preuredjenom podrumu jedne obične sportske dvorane, vjerovali smo da smo najsretnija djeca na svijetu. I naš je tada bio, cijeli svijet.Nekoliko godina kasnije, disko "Borik" je počeo šljakati duže, do keca. Mi smo se vec malo uozbiljili i odrasli. Krenule su tad i malo ozbiljnije sheme, trebe nam više nisu bile samo raja, vec su postale i osobe suprotnoga pola. Prije odlaska u disko smo se skupljali kod "Bis"-a, u zanatski. Prestali smo kupovati cugu u"Drini", žicati pred dvoranom , gluvariti po cijelu veče i sanjati o Jamajci i o hipi-komuni. A bilo je poslije, jos dobrih furki po " Kajak "-u ili "Ring"-u, ali meni su one "nebeske godine" s početka osamdesetih, ostale najdraže.Bila je to za mene, neponovljiva i nezaboravna priča. Ta sjajna vremena i godine dvorane "Borik" Bendzelaj-blues.

Neki su ostali u sličnom fazonu još dugo, ili se u snovima uputili još dalje i prešli onu magičnu granicu. Pa vodjeni onom fatalnom plavom strelicom, dohvatili i zvijezde s neba...a poslije dotakli i samo dno. Neki su, opet upisali faks ili se skontali sa nekom pametnom ženskom i počeli razmišljati o nečemu drugom. Ja sam, još dugo poslije obilježavao godišnjicu smrti Bob Marleya, čije dvije stare i skraćane longplejke i danas čuvam u regalu. Pa ponekad, kad me "klepi", naspem sebi čašu ruma, zatvorim se u sobu, odvrnem malo jače i plovim po Karibima i Jamajci. Kao nekad davno, u mom "Borik"-u.

Da, bilo je to vrijeme banjalučkog bluesa. Ja sam ga , Bogu hvala doživio, i punim plućima udahnuo. I dah toga vremena mi je ostao, evo i dan-danas u grudima. I ostaće mi vječno.Kao nešto, što mi nikad i niko uzeti ne može i nece.Ostao je u meni zauvijek trag i uspomena na ta nepovratna i već davno prošla, ali nikad zaboravljena vremana.Na ono neponovljivo vrijeme, kad sve bilo je muzika. I...fly in thesky.
Vrijeme banjalučkog bluesa.....

Epitaf

"...a bilo je neke neodoljive slasti u tom ničemu, u tom
plutanju bez napora i cilja.
List što plovi niz neodgovornu maticu. Rasterećena misao koja se ne grči.
Ćudljiva i lijepa igra, bez svrhe. Lebdenje bez straha. Hir, za kojim se ne
kaješ, ugodno i neizbjezno moranje, kao disanje, kao tok krvi....."

Goran Ch.

Zidić

2007-12-25T14:42:00.006+01:00

Želim da cvjetam svakog proljeća.
Bilo je to jednom davno....u životu, još lijepome.
U vremenu koje je već odavno prošlo.
Možda mi se činilo ništavnim tada,
ali sad kad mislim o njemu sa ovoga mjesta,
želio bih da se vrati.

Često, kad odem ljeti u onu svoju Banjaluku, u svojim prekrasnim, i pomalo sjetnim šetnjama alejama moje mladosti, odšetam i do one, meni najljepše aleje.....do ulice Branka Radičevića.I tamo, na onom raskršću kod naselja Ante Jakića, sjednem na onaj isti zidić, ispod one stare japanske jabuke,što cvjeta najljepše na svijetu.Sjednem, zapalim čik. I čekam.

Isto onako, kao što sam i prije dvadesetak godina, tamo sjedao i čekao. U iščekivanju da opet ugledam onaj čuperak plavi, u iščekivanju da se iza ugla pojavi tako poznat mi i drag lik, čekajuci da opet ugledam onaj, samo meni upućen i nezaboravni osmijeh. Da opet osjetim toplinu njenog zagrljaja i prepoznatljivi miris njene kose. Čekajući da opet osjetim svu ljepotu onog drhtavog i baršunastog glasa, dokmi prilazi i govori tiho: čekas dugo !!?

Ma šta dugo!? Ta čekanja, tih nezaboravnih i vjerovatno najljepših godina moga života,bile su najvjerovatnije najljepše minute moga postojanja, uopšte.I kad bih samo znao, da ću ih opet jednom doživjeti moci, čekao bih tamo, čini mi se i život cijeli.

Goran Ch.

Ujutro oko trice

2007-12-25T14:32:00.002+01:00

Ujutro oko trice, je najljepše.Oko trice kad, niti noć je prošla, a niti jutro sviće kad osjećam se,kao u nekom medjuprostoru, ni na nebu ni na zemlji, ni u jutru, ni u noći najčešće ravnodušan i spokojan, pomiren sa svime, izdvojen od svega i sam.Oko trice kad se petak ulijeva u subotu ili subota u nedjelju, pa je sam osjećaj time uljepšan. Oko trice kad se vratiš odnekud i kad sve već spava, kad naviru najdublje emocije i daleka sjećanja kad pišeš pismo, najboljem jaranu u nekom dalekom i nepoznatom svijetu kad se u grču radosti i bola, istovremeno i smiješ i plačeš kad ne možeš podijeliti tugu ili radost s drugim, kad si prepušten samome sebi.

Oko trice kad se raduješ novome danu ili se zamisljaš u nekom sretnijem, ljepšem i željenom jutru kad pokušaš dokučiti onaj nedosanjani san kad pokušaš dohvatiti barem na tren tu neostvarenu želju dozvati i razlučiti nejasnu misao, kad pokušavaš otkriti samoga sebe. Oko trice kad se prizivaju duhovi proslošti kad se razmišlja o prolaznosti svega.i razmišlja o onim kojih više nema, ili kad osjetivši ipak prisutnost njihovu, prišas i sa onima, s kojim si se oprostio, davno već i koji te nikad više čuti ne mogu.Oko trice kad te niko ne vidi i kad se i zaplakati smije. Oko trice kad smo sa najboljih žurki i tuluma vraćali se kući,alejama naše mladosti, ulicama banjalučkim a šetati ulicom Branka Radičevića ili u vreloj ljetnoj noći, sjediti na zidiću najljepše je bilo, upravo oko trice.

A na moru, u predivnoj noći kad sve se smiri i pozatvara, i kad utihne zadnja mjuza sa hotelskih terasa, i kad se more smiri i na mjesečini blješti, i kad ležiš na sljunčanoj plaži i šapćesš joj na uho, tiho neki, napamet naučen tekst, bez ikakvoga smisla vjerujte mi, a Bogom vam se kunem najljepše bilo uvijek, oko trice.

Goran Ch. 28.08.2005

Sa prozora naše dnevne sobe

2007-12-25T13:42:00.007+01:00

Bez obzira na to što mislimo da smo i mi, a i naša djeca, ipak sretni u ovim nametnutim nam sredinama... i što mislimo da smo se potpuno integrirali, zavoljeli te gradove i ljude oko nas, da imamo dovoljno dobar standard, te da nam djeca pohadjaju odlične škole i žive u kulturnim sredinama.... bez obzira na godine i vrijeme koje neumitno teče ili na momenat zaborava i starenja, mi ćemo uvijek biti djeca Banjaluke !!!

I uvijek ćemo se vraćati tamo, gdje smo nekada bili, ali istinski sretni.

Odlazeći u svoju rodnu Banjaluku, naravno da uvijek prošetam ulicama i alejama moga djetinjstva i mladosti. I nekako uvijek, namjerno ili slučajno došetam i do onog trga ispred restorana Bulevar, na onaj plato preko puta mjesta, gdje nekad stajaše i Ferhadija. I odmah tu, iza nekakvog novog zanatskog centra, potpuno uvučena i već sakrivena medju novim, urbano neukusno načičkanim zgradama, stoji jos uvijek jedna stara neugledna žuta četverospratnica. Ustvari, ne može se više ni reći koje ju boje krase. Fasade gotovo i da nema, pa je sva išarana, nekako oronula... ofucana do Boga i ružna, rekao bi neko. A meni je ta zgrada draga i još uvijek lijepa. Jer tu sam rodjen, na Haništu.

A sjećam se, preko puta džamije niza starih zanatskih radnjica... stara čarsija. Iza naše zgrade je bila pekara, gdje smo išli često da nam daju šnite hljeba, namočenog u onu moku od pečenih janjadi. A ispred je bila zgrada starog Tehnometala, sa čijeg krova bi gledali naveče raju i trebe u minićima, što gizdavo šetkaju korzom, ispred Bulevara. Ispred zgrade je bio i parking, odmah uz ulaz u restoran Bulevar, gdje bi subotom čekali svatove iz restorana... i vikali "Kume, izgori kesa"... pa bi se valjali po prašini, grabeÄći dinare i siću, i trčali u slastičarnu preko puta.

Na male golove smo fudbal igrali u dvorištu zgrade ili u Kastelu, na onoj bini gdje se održavao poslije i Prvi aplauz . Vraćajući se naveče otamo, stajali bi ili sjedili dugo kraj Safikadinog groba. Fascinirale su nas one vjeÄčno goruće svijeće (uvijek je neko donosio i palio nove)... I tu bi uvijek pričali o legendama, o čudnim pojavama i dogadjanjima... zagonetne priče moga djetinjstva.

Obavezno bi u povratku iz Kastela stajali i pored izloga male uglovnice "Duhan", koja je bila naš svijet igračaka i sitnica i pred kojim bi nabrajali, šta će kome mama ili tata kupiti tu. U toj svaštari smo inače kupovali i romane "Mirko i Slavko", te sličice "životinjskog carstva". Duple bi mjenjali sa Alijom (Ale), koji je imao uvijekčcitav stos duplikata i koji bi kupovao čokolade , a uzimao samo sličice. A nama bi onda, kao i svoj drugoj djeci iz komšiluka često dijelio one, meni i danas najukusnije tanke Krašove Äčokoladice, Životinjskog carstva.

Tog, dragog mi čovjeka, sam zadnji put vidio prije rata, na jednoj dženazi kraj Turbeta. Malo smo popričali s njim Djuza i ja, ono zajebancija. Odgovorih mu tada na njegovo "brzinsko" pitanje, ko sam i čiji sam... i ostadoh zatečen kad mi izbifla registarski broj naše stare folcike, koju su moji starci vozili skoro dvije decenije !!! Crtane romane bi mjenjali sa debelim Jusufom, koga sam poslije, kao momak dugo vidjao kako prodaje stare Alan Fordove i Zagore, pred Poštom. Sad ga ne vidjam više.

I ne znam jesu li ti likovi iz moga djetinjstva i mog rodnog grada još uvijek u Banjaluci. I da li su uopšte, jos živi. Ne znam ni šta je sa svim onim drugarima i klincima sa Haništa. Amir, Zoka, Dule, Snježa, Ilija, Erol, Adi, Mario, Marina, Aida... gdje su svi oni, zaista ne znam. Ali znam da ostaće u mom sjećanju, vječno.Vječno... kao i ona nezaboravna slika, sa prozora naše dnevne sobe.

Ustvari, tek kad je Ferhadija nestala i kad je srušena, shvatio sam kakav je znaÄčaj i ulogu za moj rodni grad, kao i za mene samoga ona imala. Možda sam to i prije mogao znati, ali nisam razmišljao o tome. Jednostavno, bilo je uvijek normalno da je ona tu, u mom gradu, u mom životu , kao i na svakoj banjalučkoj razglednici.

Ferhadija nije predstavljala, samo, neku baštinu islamske kulture, džamiju, bogomolju... iako je bila, naravno i to. Ferhadija je bila i ostala spomenik ÄčovjeÄčanstva, spomenik jednog davnog vremena. Ali, tek sad, dok stojim ispred tog mjesta gdje je nekad bila džamija, uvidjam koliko sam volio tu divnu gradjevinu, koliko je ona ustvari dio mene, utkana u mom sjećanju i mislima, kao najljepši kamen i segment u mozaiku moga djetinjstva i mladosti.

Poslije sam shvatio da je ona ustvari za Banjaluku bila, isto sto i Ajfelov toranj za Pariz , Big Ben za London ili Stephansdom za Viennu. Banjaluka i Ferhadija su bili dva neraskidiva pojma !!! I sve dok je ne ubiše oni koji to nisu znali (a neće valjda nikad ni saznati...), nisam pridavao puno znaÄčaja tome.

A poslije mi je majka pričala, kako je sa radnim kolegom iz Metalske škole, našim kućnim prijateljem prof. Jovom , dan poslije nestanka Ferhadije dugo stajala tu i plakala, ne vjerujući u ono što vidi !!! A nisu bili jedini. Pričala mi je majka da je toliko uplakanih Banjalučana na ulici vidjela samo onda, kad je umro drug Tito. Drugi put je, a ujedno i posljednji to u Banjaluci doživjela, samo tad kad nestade i naše Ferhadije.

I čudnog li paradoksa !!! Već dugo uživam, godinama obilazeći znamenitosti i čuvena zdanja po Austriji i Evropi, a nikad ne kročih u taj nas Banjalučki Schönbrunn... U taj naš hram banjalučki, u tu načcuveniju i najljepšu gadjevinu... nadaleko. A bio sam tako nadomak i tako blizu. Odmah tu, preko puta.

I ne stojim dugo tu, na tom trgu koji više i ne prepoznajem. I ne mogu se naći u toj gomili nepoznatih I stranih mi faca. Nema tu više ni one ljepote ljetnje večeri, protkane mirisom janjetine, svježih lepinja i tek popržene kafe... ili javljanjem onog cike sa munare, propirivanjem onog povjetarca sa Vrbasa I pjesmom nekih bekrija iz one mehane preko puta. Nema više tamo onog smiraja i Sevdaha. Nema tamo vise nikoga... i nema tamo više ništa.

Iz tog nekog polusna, rekao bih i ugodnog povratka u predivno djetinjstvo i prošlost, trgne me i gotovo prestravi skripa kočnica gradskog autobusa pomiješana sa vriskom i psovkama, već izmrcvarenih putnika. Nije nista bilo... samo je neko htio œneoprezno preći ulicu na pješačkom prelazu !!! Nisam vidio ko je, možda su bili neki novi klinci sa Haništa. I odoše možda da razbace "na male golove", na onoj istoj bini u Kastelu... kao i mi nekada.

Ode i bus. Trinaeska. Vozila je vječno raju, iz Mejdana u Budžak ... i obratno. Ali i toga se mogu samo još sjećati. Na tabli sada piše, Linija 13. Lazarevo-Obilićevo !!!? I pitam se onda opet, gdje sam ja ovo, ustvari !!?

Nestaju iluzije, zavjesa se spušta, vraćam se, ali totalno, u stvarnost.

I odlazim uvijek, sa nekim čudnim osjećajem da ne pripadam više tamo . I da je ovo sve, sad neki drugi život i neki drugi svijet. A ne mogu se suzdržati, a da se par puta ne okrenem i pogledam, sve kao očekujući i nadajući se da mi se opet ukaže ona vječita i nezaboravna... i tako draga mi slika ... sa prozora naše dnevne sobe.